[Art21 "Extended Play"]
Očito je da sam nervozan muškarac
a pisao sam kao ženski lik,
kroz njezina sjećanja
i njezine priče
Bio je to neki oblik pokusa
pisati s gledišta
nekoga tko nisam ja,
što je zasigurno opasno.
[SMIJEH]
["Chris Ware: Netko tko Nisam ja"]
Kada sam pohađao umjetničku školu
rečeno mi je da ne znam crtati žene.
To nekako presijeca
cijelu polovicu čovječanstva.
Jasno se sjećam da mi je jedan
moj profesor rekao,
"Ako crtaš žene,
osvajaš ih svojim očima."
Ne crtaš li žene da bi
održavao vjernost nekom obliku
iskustva koje si samo ti imao?
Ili nastojiš proširiti svoje razumijevanje
i empatiju prema drugim ljudskim bićima?
Kao pisac bijelac kako se
uopće usuđujem pomisliti
da mogu pisati s gledišta druge osobe.
Ono što ovdje pokušavam nacrtati je
pokret žene
koja lagano češlja kosu dalje
od njenog oka
ali sada izgleda više kao da
ima glavobolju.
Joanne Cole se čudno ponaša
prema mlađim ženama,
zato što misli da je moguće
da je možda povezana sa drugim ženama
jer je izgubljena u
sjećanjima i mislima--
ali to još nije jasno čitatelju.
Stoga ovdje pokušavam uravnotežiti
nekoliko emocija.
Pokušavam stvoriti osjećaj autentičnosti
a ne samo gomilu gluposti--
ili loše izvedbe.
Ova poseban lik je afroamerički
osnovnoškolski učitelj
koji predaje u privatnoj školi
u 1960-tima i 70-tima.
Nadam se da pratim neke složenosti
koje je možda iznijela
lagano neobična situacija.
Osjećam se vrlo nesigurno
pišući ovakvu priču.
Činim li pravu stvar?
Radim li pogrešno?
Je li riječ o suosjećanju?
Predstavljam li stvari koje ne razumijem?
I tako dalje.
To je složeno pitanje za pisca.
[WARE]
Hvala što si poslužio.
[MARNIE WARE]
Molim.
[SMIJEH]
[CLARA WARE]
-Tres!
Mnogi moji profesori navodili su
mene i moje kolege studente
da pronađemo jednu stvar
koja nas zanima.
i pišemo o tome.
Nikad nisam to želio.
Želio sam biti sposoban pisati o svemu--
i svačemu--
jer to je život.
[SMIJEH]
--Ne znam kako izgledam kad žvačem
--ali sigurno i ne želim znati.
Na meni je kao umjetniku pokušati odlučiti
koliko mogu pokušati osjećati
kroz drugu osobu
da nadalje to ne bude
pretjerana osjećajnost ili lažnost.
Moram pokušati pomaknuti vlastite granice
i moja shvaćanja
o tome kako osjećam druge ljude
u mome poslu.
I riskiram doživjeti potpun neuspjeh,
ali to je rizik koji moram preuzeti.
Sva je umjetnost u tome
pokušati dokučiti
jesu li osjećaji koje imaš ti
ti isti osjećaji koje imam i ja.