Kako proučavam raznolikost,
primijetio sam tijekom godina
kako neki ljudi
s velikim izazovima
naizgled crpe snagu iz njih,
i čuo sam popularnu mudrost
koja kaže da to ima veze
s pronalaženjem značenja.
I dugo vremena,
mislio sam da je značenje negdje vani,
neka velika istina koja čeka
da je se otkrije.
No nakon nekog vremena, počeo sam osjećati
kako je istina nebitna.
Zovemo to pronalaženje značenja,
ali bolje bi bilo da to nazovemo
lažiranje značenja.
Moja posljednja knjiga govori o obiteljima
koje se nose s
različitim vrstama izazovnih
ili neobičnih potomaka,
i jedna od majki koje sam intervjuirao,
koja ima dvoje djece
s višestrukim invaliditetom,
rekla mi je, "Ljudi nam uvijek govore
ove male izreke, kao,
'Bog vam ne daje više od onoga
s čim se možete nositi',
ali djeca kao naša
nisu predodređena kao dar.
Dar su jer smo tako odabrali."
Takve izbore donosimo čitav svoj život.
Kada sam bio u drugom razredu,
Bobby Finkel imao je rođendansku zabavu
i pozvao sve u razredu osim mene.
Moja majka pretpostavila
je da se dogodila neka greška,
i nazvala je gospođu Finkel,
koja je rekla da me Bobby ne voli
i nije htio da dođem na zabavu.
I tog dana, mama me odvela u zoološki vrt
i van na sladoled.
Kada sam bio u sedmom razredu,
jedan od dječaka u školskom busu
nazvao me "Percy"
kao skraćenicu za moje ponašanje,
i ponekad, on i njegova kohorta
uzvikivali bi tu provokaciju
cijelu vožnju busom,
45 minuta tamo, 45 minuta natrag,
"Percy! Percy! Percy! Percy!"
Kada sam bio u osmom razredu
naš profesor rekao je
da svi muški homoseksualci
razviju fekalnu inkontinenciju
zbog traume analnog sfinktera.
I maturirao sam iz srednje škole
bez da sam ijednom otišao u kafeteriju,
gdje bih sjedio s djevojkama
zbog čega bi me smijavali,
ili sjedio s momcima
gdje bi me ismijavali što sam momak
koji bi trebao sjediti s djevojkama.
Preživio sam to djetinjstvo
pomoću kombinacije
izbjegavanja i izdržljivosti.
Ono što nisam tada znao,
a sada znam,
je da su izbjegavanje i izdržljivost
put prema lažiranju značenja.
Kada ste lažirali značenje,
morate to značenje uključiti
u novi identitet.
Morate uzeti traume i učiniti ih dijelom
osobe koja postanete,
i morate složiti najgore događaje
u svom životu
u priču trijumfa,
pokazujući boljeg sebe
kao odgovor na stvari koje bole.
Jedna druga majka koju sam intervjuirao
kada sam radio na svojoj knjizi
silovana je kao adolescentica,
i rodila je nakon tog silovanja,
što je uništilo njene planove o karijeri
i naštetilo svim njenim
emocionalnim vezama.
No, kada sam je upoznao, imala je 50,
i upitao je,
"Razmišljate li često o čovjeku koji vas je silovao?"
Odgovorila je, "Nekad sam razmišljala
o njemu s ljutnjom,
ali sada ga samo žalim."
Mislio sam da ga žali jer je
bio tako nerazvijen
i učinio tu užasnu stvar.
I rekao sam, "Žalite ga?"
I ona je rekla, "Da,
jer ima prekrasnu kćer
i dvoje prekrasne unučadi
ali ne zna za to, a ja znam.
Tako da sam ja ta koja je sretna."
Neke naše borbe su nam urođene:
naš spol, naša seksualnost,
naša rasa, naš invaliditet.
A neke su stvari koje nam se dogode:
biti politički zatvorenik,
žrtva silovanja,
biti preživjeli nakon uragana Katrine.
Identitet traži ulazak u zajednicu
kako bismo crpili snagu iz te zajednice,
i kako bi i njoj dali snagu.
Uključuje zamjenu "i" za "ali" --
ne "Ovdje sam, ali imam rak."
već, "Imam rak i ovdje sam."
Kada nas je sram,
ne možemo pričati svoje priče,
a priče su osnova identiteta.
Lažiraj značenje, gradi identitet,
lažiraj značenje i gradi identitet.
To mi je postala mantra.
Lažiranje značenja važno je
za mijenjanje samog sebe.
Građenje identiteta važno je
za mijenjanje svijeta.
Svi mi sa stigmatiziranim idenitetom
suočavamo se s ovim pitanjem svaki dan:
koliko udovoljiti društvu
ograničavajući same sebe,
i koliko probiti granice onoga
što se smatra ispravnim životom?
Lažiranje značenja i izgradnja identiteta
ne čini ono što je bilo pogrešno ispravnim.
Samo čini ono što je pogrešno dragocjenim.
U siječnju ove godine,
otišao sam u Mijanmar kako
bih intervjuirao političke zatvorenike,
i iznenadio sam se kada
sam shvatio da su manje ogorčeni
nego što sam očekivao.
Većina ih je svjesno počinila
prekršaje koji su ih doveli u zatvor,
i ušli su visoko uzdignutih glava,
i izašli su visoko uzdignutih glava
godinama nakon toga.
Dr. Ma Thida, vodeća
aktivistica za ljudska prava
koja je skoro umrla u zatvoru
i provela mnoge godine u samici,
rekla mi je da je zahvalna
onima koji su je pritvorili
zbog vremena koje je imala da razmišlja,
zbog mudrosti koju je stekla,
za šansu da usavrši svoje meditacijske vještine.
Tražila je značenje
i svoje nedaće pretvorila u krucijalni identitet.
Ali ljudi koje sam upoznao
bili su neočekivano manje ogorčeni
zbog boravka u zatvoru,
također su bili i manje oduševljeni
nego što sam očekivao
oko procesa reforme koji se događa
u njihovoj zemlji.
Ma Thida je rekla,
"Mi Burmanci poznati smo
po našoj nevjerojatnoj
gracioznosti pod pritiskom,
ali i našim "glamuroznim" trpljenjem,"
rekla je, "i činjenica da postoje
ovi pomaci i promjene
ne briše stalne probleme
našeg društva
koje smo naučili vidjeti tako dobro
dok smo bili u zatvoru."
I shvatio sam da je govorila
kako ustupci donose samo malo humanosti,
gdje je potpuna humanost potrebna,
da mrvice nisu iste
kao mjesto za stolom,
što govori da možete lažirati značenje
i graditi identitet i još
uvijek biti strašno ljuti.
Nikad me nisu silovali,
i nikad nisam bio u ničem približno
kao što je burmanski zatvor,
ali kao gej Amerikanac,
iskusio sam predrasude i čak i mržnju,
i lažirao sam značenje i izgradio identitet,
što je potez koji sam naučio od ljudi
koji su iskusili mnogo veću oskudicu
nego što sam ja ikad poznavao.
U svojoj adolescenciji,
išao sam u ekstreme
kako bih bio "straight".
Prijavio sam se na nešto što se zove
terapija seksualnim surogatom,
u kojem su mi ljudi
koje sam trebao zvati liječnicima
prepisivali nešto što sam
trebao nazivati vježbe
sa ženama koje sam trebao
nazvati surogatima,
koje nisu bile baš prostitutke
ali nisu baš bile ni išta drugo.
(Smijeh)
Meni najdraža
bila je plavuša s Juga
koja mi je priznala
da je zapravo nekrofil
i da je prihvatila ovaj posao
nakon što je upala u nevolje
u mrtvačnici.
(Smijeh)
Ova iskustva su mi dozvolila da imam
neke sretne fizičke odnose sa ženama,
za što sam zahvalan,
ali sam ratovao sam sa sobom,
i iskopao sam strašne rane
u vlastitoj psihi.
Ne tražimo bolna iskustva
koja sijeku naš identitet,
ali tražimo identitet
kao posljedicu bolnih iskustava.
Ne možemo podnijeti besmisleno mučenje,
ali možemo izdržati veliku bol
ako vjerujemo da ima smisla.
Lakoća ostavlja manji utisak na nas
nego borba.
Mogli smo biti ono što jesmo bez užitaka,
ali ne bez poteškoća
koje potiču našu potragu za značenjem.
"Zato, ja uživam u slabostima,"
napisao je Sv. Pavao u
Drugoj poslanici Korinćanima,
"jer kad sam slab, tada sam jak."
Godine 1988. išao sam u Moskvu
intervjuirati umjetnike
Sovjetskog podzemlja,
I očekivao sam da će njihov rad biti
disidentski i politički.
Ali radikalizam njihovih radova ležao je
u ponovnom uvođenju čovječnosti u društvo
koje je samo uništavalo čovječnost,
kao što, u nekom smislu, rusko društvo
to ponovno čini.
Jedan od umjetnika
koje sam upoznao rekao mi je,
"Ne treniramo da bismo bili
umjetnici već anđeli".
Godine 1991. vratio sam se
da posjetim umjetnike
o kojima sam pisao,
i bio sam s njima za vrijeme puča
koji je srušio Sovjetski Savez,
i bili su jedni od glavnih organizatora
otpora tome puču.
I trećeg dana puča,
jedan od njih predložio je
da prošetamo do Smolenskaje.
I otišli smo tamo,
i smjestili se ispred jedne od barikada,
i malo kasnije,
kolona tenkova se dovezla,
i vojnik na prvom tenku rekao je,
"Imamo bezuvjetne naredbe
da uništimo ovu barikadu.
Ako se sklonite,
nema potrebe da vas ozlijedimo,
ali ako se nećete maknuti, nemamo izbora,
morat ćemo vas pregaziti."
I umjetnici s kojima sam bio rekli su,
"Dajte nam minutu.
Samo minutu da vam kažemo
zašto smo ovdje."
Vojnik je prekrižio ruke,
a umjetnik je započeo
jeffersonski hvalospjev demokraciji
kakav bismo mi koji živimo
u jeffersonskoj demokraciji
teško mogli izložiti.
I pričali su i pričali,
i vojnik je gledao,
i onda je sjedio ondje punu minutu
nakon što su završili
i gledao u nas mokre na kiši,
i rekao, "Ono što ste rekli je istina,
i moramo se pokloniti volji ljudi.
Ako raščistite dovoljno
prostora da se okrenemo,
vratit ćemo se odakle smo došli."
I to su i učinili.
Ponekad, lažiranje značenja
može vam dati vokabular koji trebate
da bi se borili za svoju konačnu slobodu.
Rusija mi je pokazala sladunjavu ideju
da opresija stvara snagu
koja će joj se suprotstaviti,
i postupno sam to shvatio
kao kamen temeljac
identiteta.
Bio je potreban identitet
da me spasi od tuge.
Pokret za prava homoseksualaca
postavlja svijet
gdje moja zastranjivanja postaju pobjede.
Politika identiteta
uvijek djeluje dvojako:
daje osjećaj ponosa ljudima
s određenim stanjem
ili karakteristikom,
i potiče svijet
da tretira takve ljude
puno nježnije i ljubaznije.
Ovo su dva potpuno odvojena nastojanja,
ali napredak u bilo kojoj od tih sfera
odražava se na drugu.
Politika identiteta može biti narcisoidna.
Ljudi veličaju razliku samo zato što je njihova.
Ljudi sužavaju svijet i funkcioniranje
u diskretnim grupama bez
suosjećanja za druge.
No, pravilno razumijevanje
i mudro prakticiranje
politike identiteta trebalo bi proširiti
našu ideju onoga što znači biti čovjek.
Identitet sam po sebi
ne bi trebao biti samodopadna odlika
ili zlatna medalja
već revolucija.
Imao bih puno lakši život
da sam "straight",
ali to ne bih bio ja,
i sada više volim biti ja
nego netko drugi,
netko tko, zapravo,
nemam ni opciju biti
niti mogućnost da u potpunosti zamislim.
Ali ako prognate zmajeve,
prognat ćete junake,
i postajemo privrženi
herojskoj crti u našim vlastitim životima.
Ponekada sam se pitao
bih li mogao prestati mrziti taj dio sebe
bez šarene proslave gej pridea,
čija je manifestacija i ovaj govor.
Mislio sam da ću biti zreo
kada budem jednostavno mogao
biti gej bez naglašavanja,
ali samoprijezir tog razdoblja
ostavio je prazninu,
i proslava je mora napuniti i preplaviti,
i čak i ako otplatim svoj privatni dug melankolije,
još uvijek postoji vanjski svijet homofobije
za koji će trebati desetljeća da se prozove.
Jednoga dana, biti gej bit će
jednostavna činjenica,
bez ikakvih šarenih šeširića i krivice,
ali ne još.
Moj prijatelj koji je mislio da se gej pride
poprilično zanio sam sobom,
jednom je predložio da organiziramo
Tjedan Gej Poniznosti.
(Smijeh) (Pljesak)
To je super ideja,
ali njeno vrijeme još nije došlo.
(Smijeh)
I neutralnost, koja, čini se, leži
na pola puta između očaja i slavlja,
je zapravo završna igra.
U 29 američkih država,
legalno bih mogao dobiti otkaz ili bi
mi mogao biti odbijen smještaj
zato što sam gej.
U Rusiji, zakon o anti-propagandi
doveo je do toga
da su ljude tukli na ulici.
Dvadeset i sedam afričkih zemalja
donijele su zakone protiv sodomije,
a u Nigeriji, gej ljudi mogu legalno
biti kamenovani do smrti,
i linčevi su postali uobičajeni.
U Saudijskoj Arabiji nedavno, dva muškarca
koje su uhvatili u tjelesnom činu,
osuđeni su na 7000 udaraca bičem,
i kao posljedica toga,
sada su trajno invalidi.
I tko može lažirati značenje
i graditi identitet?
Gej prava nisu primarno pravo na brak,
i za milijune onih koji žive na
mjestima koja ih ne prihvaćaju
bez resursa,
dostojanstvo ostaje nedostižno.
Sretan sam što sam lažirao značenje
i izgradio identitet,
ali to je još uvijek rijetka privilegija,
i gej ljudi zaslužuju više kolektivno
od mrvica pravde.
A ipak, svaki korak naprijed
je tako sladak.
U 2007., šest godina nakon upoznavanja,
moj partner i ja odlučili
smo stupiti u brak.
Upoznati Johna bilo je otkriće
velike sreće
i otklanjanje velike tuge,
i ponekad sam bio toliko okupiran
nestankom sve te boli
da sam zaboravio na radost,
što je isprva bio manje
dojmljiv dio toga za mene.
Brak je bio način da izrazimo našu ljubav
više kao prisutnost nego odsustvo.
Brak nas je uskoro doveo do djece,
i to je dovelo do novih značenja
i novih identiteta, naših i njihovih.
Želim da moja djeca budu sretna,
i najviše ih volim kada su tužna.
Kao gej roditelj, mogu ih naučiti
da prihvate ono što je krivo
u njihovim životima,
ali vjerujem da ako ih uspijem
zaštiti od raznovrsnosti,
podbacit ću kao roditelj.
Budistički učenjak kojeg poznajem
jednom mi je objasnio
da Zapadnjaci pogrešno misle
da je nirvana nešto što stiže
kada su sve brige iza tebe
i da te očekuje samo sreća.
Ali rekao je da to ne bi bila nirvana,
jer vaša trenutna sreća
uvijek bi bila u sjeni
vaše radosti iz prošlosti.
Nirvana je, kaže, kada dođete do toga
da imate samo sreću kojoj ćete se veseliti
i kada u onome što su bile tuge
pronađete sadnice vaše sreće.
I ponekad se pitam
bih li mogao pronaći takvo ispunjenje
u braku i djeci
da su došli spremniji,
da sam bio "straight" u mladosti
ili da sam sada mlad,
kada bi to, u oba slučaja, bilo lakše.
Možda bih mogao.
Možda bi moja složena zamišljanja
mogla biti primijenjena na druge teme.
Ali ako traženje značenja
znači više od njegova pronalaska,
pitanje nije bih li bio sretniji
što su me zlostavljali,
već je li pridavanje značenja
tim iskustvima
mene učinilo boljim ocem.
Ekstazu pronalazim
skrivenu u običnim radostima,
jer nisam očekivao da će te radosti
biti obične za mene.
Znam mnoge heteroseksualce koji imaju
jednako sretne brakove i obitelji,
ali gej brak je tako svjež,
i gej obitelji su toliko uzbudljivo nove,
i pronašao sam značenje u tom iznenađenju.
U listopadu sam navršio pedeset godina,
i moja obitelj organizirala je
zabavu za mene,
i u sred zabave,
moj sin rekao je mom suprugu
da želi održati govor,
i John je rekao,
"George, ti ne možeš održati govor.
Imaš četiri godine."
(Smijeh)
"Samo djed, i ujak David i ja
održat ćemo govore večeras."
Ali George je inzistirao i inzistirao,
i John ga je najzad podigao do mikrofona,
i George je rekao vrlo glasno,
"Dame i gospodo,
mogu li dobiti vašu pozornost, molim vas."
I svi su se okrenuli, zastrašeni.
I George je rekao,
"Drago mi je da je tatin rođendan.
Drago mi je da ćemo svi jesti tortu.
I tata, da si malen,
ja bih bio tvoj prijatelj."
I pomislio sam - Hvala ti.
Pomislio sam da sam dužan
čak i Bobbyju Finkelu,
jer su me sva prijašnja iskustva
dovela do tog trenutka,
i napokon sam bio bezuvjetno zahvalan
za život koji sam jednom htio
promijeniti pod svaku cijenu.
Gej aktivist Harvey Milk,
kada ga je mlađi gej muškarac upitao
što može učiniti kako bi pomogao pokretu,
odgovorio je,
"Idi i reci nekome."
Uvijek postoji netko tko želi zaplijeniti
našu čovječnost,
i uvijek postoje priče koje je povrate.
Ako živimo glasno,
možemo nadići mržnju
i proširiti svačije živote.
Lažirajte značenje. Izgradite identitet.
Lažirajte značenje.
Izgradite identitet.
I onda pozovite svijet
da dijeli vašu radost.
Hvala vam.
(Pljesak)
Hvala vam. (Pljesak)
Hvala vam. (Pljesak)
Hvala vam. (Pljesak)