O, oprostite!
Jeste li ikad zjevnuli
jer je netko drugi zjevnuo?
Niste posebno umorni,
ali iznenada usta vam se širom otvore
i veliki zjev
izađe.
Ovaj fenomen poznat je
kao zarazno zijevanje.
I dok znanstvenici
ne razumiju u potpunosti
zašto se to događa,
postoje mnoge hipoteze
koje se trenutno istražuju.
Pogledajmo nekoliko
prevladavajućih,
počevši sa dvije fiziološke hipoteze
prije nego odemo na psihološku.
Prva fiziološka hipoteza
kaže da zarazno zijevanje
okida specifičan stimulus,
početni zijev.
Ovo se zove fiksni uzorak akcije.
Zamislite fiksirani uzorak
akcije kao refleks.
Vaš zijev tjera me da zijevam.
Slično kao domino efekt,
zijev jedne osobe pokreće zijev
u osobi u blizini koja je vidjela taj čin.
Kada se pokrene ovaj refleks,
mora završiti.
Jeste li ikad pokušali stati
jednom kad je počelo?
Gotovo nemoguće!
Još jedna fiziološka hipoteza
poznata je kao nesvjesno imitiranje
ili efekt kameleona.
Ovo se događa kada
oponašate nečije ponašanje
a da niste svjesni,
suptilni i nenamjerni potez imitacije.
Ljudi su skloni imitiranju držanja.
Ako sjedite preko puta nekoga
tko je prekrižio noge,
možda ćete prekrižiti vlastite noge.
Ova hipoteza predlaže
da zijevamo kada vidimo nekog da zijeva
jer nesvjesno kopiramo
njegovo ili njeno ponašanje.
Znanstvenici vjeruju da je
ovaj kameleonski efekt
moguć zbog posebnog seta neurona
poznatih kao zrcalni neuroni.
Zrcalni neuroni su tip moždanih stanica
koji odgovara jednako kada činimo nešto
kao što smo vidjeli nekog drugog
da čini to isto.
Ti neuroni su važni
za učenje i samosvjesnost.
Na primjer, gledati nekog
da radi nešto fizički,
kao pletenje
ili stavljanje ruža,
može vam pomoći da
činite iste stvari točnije.
Neurosnimanje koristeći fMRI,
funkcionalno snimanje magnetskom rezonancom,
pokazuje da kada vidimo nekog da zijeva
ili čujemo njihovo zijevanje,
posebno područje mozga
koje sadrži te zrcalne neurone
se aktivira,
što, zauzvrat, čini da odgovorimo
istom akcijom: zijevanjem.
Naša psihološka hipoteza također uključuje
rad ovih zrcalnih neurona.
Zvat ćemo to suosjećajno zijevanje.
Suosjećanje je mogućnost shvaćanja
što netko drugi osjeća
i sudjelovanje u njihovoj emociji,
ključna sposobnost za životinje poput nas.
Nedavno, neuroznanstvenici su pronašli
da drugi set zrcalnih neurona
dozvoljava suosjećanje s osjećajima drugih
na dubljoj razini.
Znanstvenici su otkrili
ovaj suosjećajni odgovor na zijevanje
dok su testirali
prvu hipotezu koju smo spomenuli,
fiksirani uzrok akcije.
Ova studija provedena je da bi pokazala
da psi imitiraju refleks zijevanja
na sam zvuk ljudskog zijevanja.
Dok je njihova studija
pokazala da je to istinito,
također je pronašla još nešto zanimljivo.
Psi su zijevali češće na poznato zijevanje,
kao zijevanje vlasnika,
nego na nepoznato zijevanje stranaca.
Slijedeći ovo istraživanje,
druge studije ljudi i primata
pokazale su da se zarazno zijevanje
češće javlja između
prijatelja nego stranaca.
Zapravo, zarazno zijevanje
počne se pojavljivati
kada imamo četiri ili pet godina,
u točci kada djeca
razvijaju mogućnost
da shvaćaju tuđe osjećaje.
Ipak, dok novije znanstvene
studije ciljaju
na dokazivanje zaraznog zijevanja
baziranog na kapacitetu za suosjećanje,
više istraživanja potrebno je
kako bi smo utvrdili što se točno događa.
Moguće je da odgovor leži
u potpuno drugoj hipotezi.
Sljedeći put kad zijevate,
uzmite tren i razmislite
o tome što se dogodilo.
Jeste li razmišljali o zijevanju?
Je li netko blizu vas zijevao?
Je li ta osoba bila stranac ili netko blizak?
I zijevate li sada?