Ja sam profesionalna nevolja. (Smijeh) Budući da je moj posao kritizirati svijet, loše sisteme i ljude koji odbijaju biti bolji, kao pisac, kao govornik, kao sumnjiva Nigerijka -- (Smijeh) osjećam da je moja svrha biti ova mačka. (Smijeh) Ja sam osoba koja gleda druge ljude, kao, "Treba mi da ovo središ." To sam ja. Želim da ostavimo ovaj svijet boljim nego smo ga našli. Ja ostvarujem promjene govorom, time što sam prva i što sam domino. Da bi se sve domino pločice srušile, jedna mora pasti prva, koja tada ne ostavlja izbora ostalima nego da isto padnu. I ta domina koja padne... nadamo se da je sljedeća osoba koja to vidi, inspirirana dominom. Za mene biti domina znači progovoriti i činiti ono što je zaista teško, posebno kada je to potrebno, u nadi da će i ostali slijediti taj primjer. Stvar je u tome što sam ja osoba koja kaže ono što vi možda mislite, ali se ne usudite reći. Često ljudi misle da se ničega ne bojimo, da su ljudi koji to čine bez straha. Nismo bez straha. Bojimo se posljedica i svoga žrtvovanja kada se suprotstavljamo istinom. Ono što se događa je da mislimo da to moramo, zato što je premalo ljudi na svijetu voljno biti domino, premalo ljudi je spremno na taj pad. Mi to ne činimo bez straha. Pričajmo sada o strahu. Ja sam točno znala što želim biti kada odrastem. Govorila bih, "Želim biti liječnica!" Dr. Luvvie bila je san. Bila sam Doc McStuffins prije nego što je to bilo popularno. (Smijeh) Sjećam se kad sam otišla studirati, na prvoj godini sam trebala slušati Uvod u kemiju na studiju medicine. Dobila sam prvu i zadnju dvojku u svojoj akademskoj karijeri. (Smijeh) Otišla sam k svojoj savjetnici i rekla, "U redu, odustajem od medicine jer ovo neće ići. Čak ni ne volim bolnice. Tako da..." (Smijeh) "To je to." Tog semestra sam počela pisati blog. To je bilo 2003. Kako je završavao jedan san, počinjao je drugi. Tada je taj hobi postao moj posao na puno radno vrijeme kad sam 2010. izgubila posao u marketingu. Trebalo mi je još dvije godine da kažem, "ja sam pisac." Devet godina nakon što sam počela pisati, prije nego što sam rekla, "ja sam pisac," jer me bilo strah što se dogodi kad nemaš plan za mirovinsko, kad ne znaš kako ćeš nastaviti kupovati cipele. To mi je važno. (Smijeh) Dugo mi je trebalo da postanem svoja. To je bila moja svrha. Tada sam shvatila da strah ima konkretnu moć da nas drži podalje od onoga što je naša svrha da činimo i govorimo. Mislila sam si, "Znaš što? Neću dopustiti da strah vlada mojim životom. Neću dopustiti da mi strah diktira što da radim." Tada su se počele događati svakakve predivne stvari i domine su počele padati. Kad sam to shvatila mislila sam si, "U redu, 2015. godine navršila sam 30 godina, to će biti moja godina kad ću "svejedno to učiniti." Pokušat ću sve što me plaši." Inače, ja sam jarac po horoskopu. Volim osjetiti tlo pod nogama. Odlučila sam otići, po prvi put, na odmor - sama, i to van države, u Dominikansku Republiku. A što sam učinila na svoj rođendan? Spustila sam se žicom kroz šume Punta Cane. Iz nekog čudnog razloga bila sam formalno odjevena. Ne pitajte zašto. (Smijeh) Odlično sam se provela. Ne volim ni biti pod vodom. Volim, kako sam rekla, čvrsto tlo. Tako sam otišla u Meksiko i ronila s dupinima. Te godine se dogodila još jedna odlična stvar, još sam nešto premostila, a to je da sam napisala knjigu. "I'm Judging You: The Do-Better Manual," i morala sam -- (Pljesak) prihvatiti pisanje kao svoje, zar ne? Da. No, ono što sam učinila te godine što nije nalik meni i što me nasmrt prestrašilo -- skočila sam padobranom. Prije nego što smo skočili iz aviona pomislila sam, "činila sam mnoge gluposti u životu. Ovo je još jedna." (Smijeh) Padamo na Zemlju i ja doslovno gubim dah dok je gledam i pomislim, "Upravo sam namjerno skočila iz dobrog aviona." (Smijeh) "Što nije u redu samnom?" No, onda sam pogledala svu tu ljepotu i pomislila "Ovo je najbolje što sam mogla učiniti. Ovo je bila odlična odluka." Razmišljam koliko sam puta trebala reći istinu. Kao da skačem iz aviona. Osjećaj je kao u trenutku kad sam na rubu aviona kad pomislim "Ne bi trebala ovo činiti," ali onda to svejedno učinim jer shvatim da trebam. Stajati na rubu tog aviona i ostati u tom avionu je za mene lagodnost. Osjećam da svaki dan kad govorim istinu protiv institucija i ljudi koji su veći od mene i, jednostavno, sila koje su jače od mene, to je kao da padam iz aviona. No, shvaćam da je lagodnost precijenjena. Jer, šutjeti je ugodno. Održati sve onako kako je bilo dosad je ugodno. Lagodnost je samo zadržala status quo. Mora nam postati ugodan taj osjećaj nelagode dok izgovaramo te teške istine kada su potrebne. I ja -- (Pljesak) Ipak, osobno, shvaćam da moram izgovarati te istine jer mi je iskrenost jako važna. Jako cijenim svoj integritet. Pravda -- mislim da pravda ne bi trebala biti izbor. Uvijek mora biti pravde. Također, vjerujem u shea maslac kao temeljnu vrijednost i -- (Smijeh) i mislim da bi svijet bio bolji da svi više njegujemo svoju kožu. No, osim toga, s ovim svojim temeljnim vrijednostima, moram govoriti istinu. Nemam drugog izbora. No, ljudi poput mene, profesionalne nevolje, ne bi trebali biti jedini koji su posvećeni tome da budu domine koje uvijek padaju iz aviona ili koje prve primaju udarac. Ljudi se tako boje ovih strašnih posljedica ne shvaćajući da puno puta kad uđemo u prostoriju i jedna smo od najmoćnijih osoba u toj prostoriji -- mogli bismo biti druga najjača, treća najjača osoba. Čvrsto vjerujem da je naš zadatak u tim vremenima poremetiti što se događa. Ako nismo najmoćniji, ako se još dvoje nama sličnih udruži, to nas čini moćnima. To je poput uvažavanja žene na sastanku, znate već, žene koja ne može doći do riječi ili kao da se brinete da se sluša osobu koja želi nešto dokazati. Naš posao je pobrinuti se da imaju prostora za to. Posao je zajednice da svima bude dobro. Ako to utvrdimo, shvatili bismo da, kad nam treba pomoć, ne bismo trebali toliko tražiti kad bismo se pobrinuli da smo nečija pomoć. Postoje trenuci kad mislim da sam podnijela vrlo javne padove, kao kad su me zamoljeli da govorim na konferenciji, ali su htjeli da sama platim put. Onda sam malo istražila i saznala da su bijelcima koji su tamo govorili pokriveni troškovi puta. Bijelkinje koje su tamo govorile imale su plaćen put. Od crnkinja koje su tamo govorile očekivalo se da zapravo plate da govore. Mislila sam što da radim i znala sam da ako javno progovorim o ovome, financijski ću biti na gubitku. No, isto tako sam shvaćala da moja tišina ne služi nikome. Tako da sam bez straha javno progovorila o tome i ostale žene su se počele javljati da kažu, "I ja sam se susrela s nejednakosti u plaćanju." To je pokrenulo razgovor o diskriminirajućim praksama u plaćanju u kojima je ta konferencija sudjelovala. Osjećala sam se poput domine dok sam čitala uznemirujuće memoare jedne javne ličnosti i pisala o tome. Znala sam da je ta osoba puno moćnija od mene i da može utjecati na moju karijeru, no pomislila sam da moram to napraviti. Moram sjediti na rubu tog aviona, možda dva sata. I jesam. I kliknula sam "Objavi" i pobjegla. (Smijeh) Vratila sam se viralnom postu i komentarima ljudi kojima je bilo drago da je netko napokon to izjavio. I to je započelo razgovor o mentalnom zdravlju i samoskrbi i pomislila sam, "Dobro. Izgleda da ovo što činim nešto pokreće." Mnogi ljudi su bili domine kad su pričali o tome kako su ih napali moćni muškarci. To je utjecalo na to da se milijuni žena udruže i kažu, "Ja isto." Zato, pozdrav Tarani Burke koja je započela taj pokret. (Pljesak) Ljudi i sustavi računaju na našu tišinu da nas drže točno ondje gdje jesmo. Kad ste domino, nekad se to svodi na to da budete točno ono što jeste. Zato, bila sam sumnjiva od svoje treće godine. (Smijeh) Ovo sam ja na svoj treći rođendan. No, ja sam ova djevojčica cijeli svoj život i osjećam da je čak i to bio domino jer u svijetu koji želi da hodamo uokolo kao predstavnici samih sebe, biti svoj može biti revolucionaran čin. U svijetu koji želi da šapćemo, ja biram vikanje. (Pljesak) Kad je vrijeme da se izgovore teške stvari, postavim si tri pitanja. Prvo: Jesi li to mislila? Drugo: Možeš li to obraniti? Treće: Jesi li to rekla s ljubavlju? Ako je odgovor "da" na sva tri pitanja, kažem to i pustim da se ruše domine. To je važno. Ta provjera sa sobom uvijek mi kaže, "Da, trebaš to činiti." Govoriti istinu -- govoriti obazrivu istinu -- ne bi trebao biti revolucionaran čin. Boriti se istinom protiv moći ne bi trebalo biti požrtvovno, ali jest. No, mislim da ako nas se više odluči da ovo činimo za više dobro, bilo bi nam bolje nego sada. Govorenjem o višem dobru mislim da se obvezujemo time da istinom gradimo mostove među zajedničkim temeljima, a mostovi koji se ne zasnivaju na istini srušit će se. Stoga je naš posao, naša obaveza, naša dužnost da se istinom suprotstavimo moći da budemo domine ne samo kada je teško -- posebice onda kada je teško. Hvala. (Pljesak)