Ultimativna istina je neizreciva. To je tišina unutar tišine.
(Pirke Avot)

Najveći svjetski duhovni učitelji
od davnih do suvremenih vremena dijele

mišljenje da najdublja istina našeg
bića nije vlasništvo jedne

određene religije ili duhovne
tradicije, nego se može naći unutar

srca svake osobe.

Pjesnik Rumi je rekao "gdje je taj mjesec
koji se nikada ne izlazi niti zalazi? Gdje je ta

duša koja nije ni s nama ni bez nas?
Nemojte reći da je ovdje ili ondje.

Cijelo stvaranje je - "To", ali samo za oči
kojе su u stanju vidjeti.

SAMADHI (2.dio):
TO NIJE ONO ŠTO MISLITE

U priči o Babilonskoj kuli
čovječanstvo je fragmentirano u bezbroj

jezika, vjerovanja, kultura i interesa.
"Babilon" doslovno znači "Božja vrata".

Ta "Vrata" su naš um koji razmišlja - naše
uvjetovane strukture. Oni koji

shvatе svoju pravu prirodu, svoju
suštinu izvan imena i oblika, budu

inicirani u veliku tajnu onoga što
leži iza tih vrata.

Drevna parabola, parabola o slonu,
koristi se za opisivanje kako različite

tradicije zapravo upućuju na
jednu veliku istinu. Skupina slijepih ljudi

gdje svako dodiruje različiti dio
slona, stvara određeni utisak o tome

što je slon. Osoba koja dodiruje slonovu nogu opisuje

slona kao da je stablo. Osoba
na repu kaže da je slon poput

užeta. Slon je poput koplja, kaže
onaj koji stoji na kljovi. Ako pojedinac

dodiruje uho, čini se da je slon
poput lepeze.

Osoba koja dodiruje trup je sigurna
da je slon poput zida.

Problem je što dodirnemo naš dio
slona i vjerujemo da je naše iskustvo

jedina istina. Ne prihvaćamo
ili ne cijenimo da je svačije

iskustvo drugačiji aspekt
iste životinje.

Perenijalna (drevna) filozofija je
razumijevanje da sve duhovne i

vjerske tradicije dijele jednu
univerzalnu istinu. To je mistična ili

transcendentna stvarnost na čijem su temelju rasla sva duhovna znanja i

doktrine.

Swami Vivekananda sažeo je drevno
perenijalno podučavanje kada je rekao "kraj

svih religija je shvaćanje Boga
u duši. To je jedina univerzalna religija. "

U ovom filmu kada koristimo
riječ "Bog" to je jednostavno metafora za

transcendentno, bezvremensko, ukazujući na veliku misteriju izvan ograničenog egoističnog uma.

Uvidjeti svoje istinsko Sopstvo ili vječno "Ja"
znači doći u doticaj sa vlastitom božanskom prirodom.

Svaka duša ima potencijal da dostigne novu višu razinu svijesti i probuditi se

iz sna i identifikacije
s formom i oblikom.

Pisac i vizionar Aldous Huxley,
poznat po svojoj knjizi "Hrabri novi svijet",

također je napisao knjigu koju je nazvao "Perenijalna (drevna) filozofija "u kojoj piše

o učenju koje se vraća uvijek iznova ponavlja kroz povijest, uzimajući oblik

kulture u kojoj se ona ostvaruje.
On piše: "Drevna je filozofija

izražena najsloženije kroz
izjavu na sanskritu "Tat Tvam Asi"; "To - je ti."

Atman ili imanentno vječno "Ja" je jedno s "Brahmanom", apsolutnim načelom

cjelokupnog postojanja,
i konačni je cilj svakog ljudskog bića

otkriti tu činjenicu za sebe. Pronaći
tko on ili ona stvarno jest.

Svaka tradicija je poput plohe
dragulja koji odražava jedinstvenu perspektivu

istu istinu, istodobno
reflektirajući i osvjetljavajući druge plohe.

Bez obzira na jezik i konceptualni
okvir koji se koristi, sve religije koje

odražavaju izvorno učenje
da postoji jedinstvo sa

nečim većim, nečim izvan nas.

Moguće je učiti i
integrirati učenja iz jednog ili više

izvora bez poistovjećivanja s njima. Kaže se da su sva istinska

duhovna učenja samo prst
koji pokazuje na transcendentnu, bezvremensku istinu. Ako se

držimo dogmi zbog osjećaja utjehe ostati ćemo skamenjeni u našoj

duhovnoj evoluciji. Shvatiti istinu
bez ikakvog koncepta znači ostaviti sve.

Napustiti sve za što smo vezani, što smo naučeni...napustiti sve religijske koncepte.

Iz perspektive našeg ega - prst
koji nam pokazuje na Samadhi pokazuje

ravno u ponor.

Sveti Ivan od Križa rekao je: "Ako želiš biti siguran u put kojim kročiš,

moraš sklopiti oči - i hodati u mraku"

Živjeti puninu znači uvijek biti u "ničijoj zemlji"...

...i biti voljan umrijeti i umirati iznova.
(Pema Chodron)

Samadhi počinje sa skokom u
nepoznato.

U drevnim tradicijama rečeno je onaj tko želi
iskusiti Samadhi

mora u konačnici odvratiti vlastitu svijest
od svih poznatih predmeta; od svih vanjskih

fenomena i utjecaja, uvjetovanih misli i
osjeta, prema samoj svijesti.

Prema unutarnjem izvoru - srcu ili
esenciji svog bića. U ovom filmu kada

koristimo riječ "Samadhi" - ukazujemo
na ono transcendentno, bezvremensko u nama. Do najvišeg stanja Samadhi

koji se zove Nirvikalpa Samadhi.

U Nirvikalpa Samadhi stanju prestaje svaka aktivnost.

Prestaju sva tražnja i činjenja. Možemo samo govoriti o tome što otpada dok se približavamo

i što se ponovo pojavljuje kada se vratimo
iz stanja Samadhi. Ne postoji percepcija niti

ne-percepcija, ni "nešto" niti "ništa",
ni svjesnost niti

nesvjesnost. To je apsolutno,
nedokučivo i neshvatljivo za um.

Kada se "ja" vraća i postaje aktivan
vraća se u stanju neznanja; neke vrste ponovnog rođenja,

i sve postaje novo. Ostaje samo miris božanskog,

koji traje sve duže i duže dok se pojedinac razvija na svom duhovnom putu.

Postoje brojna Samadhi stanja opisana u drevnim tradicijama a

jezik je stvorio puno zbrke i nesporazuma kroz povijest. Mi smo odabrali koristiti

riječ "Samadhi" da ukažemo na
transcendentno, bezvremensko jedinstvo, ali mogli smo

jednalo tako koristiti i riječ iz neke druge tradicije. "Samadhi" je drevna riječ iz sanskrta

uobičajena za yogu, vedsku i
Samkhya tradiciju u Indiji.

Ta riječ prožela je mnoge druge duhovne
tradicije. Samadhi je osmi "čvor"

Patanjalijevih "osam udova joge",
i osmi

dio Buddha-ine novele o osam staza. Buddha je koristio riječ "Nirvana"

odnosno - prestanak "vane" ili prestanak
vlastite aktivnosti.

Patanjali opisao jogu ili Samadhi kao
"chitta vritti nirodha", što na sanskrtu

znači "nestanak vrtloga ili
spirale uma. "To je razdvajanje

svijesti od cijele matrice razmišljanja i zamišljanja.

Samadhi ne obilježava nikakav koncept
jer da bi se došlo u to stanje potrebno je

odustajanje od vlastitog konceptualnog uma.

Različite religije su koristile različite
riječi koje opisuju jedinstvo sa Svevišnjim.

Zapravo sama riječ "religija" znači
nešto slično. Na latinskom "religare"

znači ponovno povezivanje ili ponovno sjedinjavanje. To je slično značenju riječi "yoga" koja

je izvedenica glagola "to yoke" tj. ujediniti svjetovno i transcendentno, bezvremensko. U islamu se to

odražava se u drevnom arapskom značenju
od riječi sam "Islam" što znači

potpunu podložnost ili molitvu Bogu. To
označava potpuno poniženje ili predanje

vlastite strukture.

Kršćanski mistici poput sv. Franje
Asiškog, sv. Terezije Avilske i

Svetog Ivana od Križa redom opisuju
svevišnje jedinstvo s Bogom, kraljevstvo Božje

unutar sebe. U (gnostičkom) evandjelju po Tomi, Krist kaže "kraljevstvo Božje nije ovdje ni tamo.

Nego, kraljevstvo mog Oca
rašireno po cijeloj zemlji, a ljudi to ne vide"

Radovi grčkih filozofa Platona, Plotinusa, Parmenidesa,

i Heraklita kad se gledaju kroz
leću perenijalnog, drevnog učenja,

upućuju prema istoj mudrosti. Plotin uči da je najveći ljudski pothvat

voditi ljudsku dušu prema vrhovnom
stanju savršenstva i sjedinjenja

sa Svevišnjim.

Isto tako vrač i poglavica plemena Lakota "Crni los" je rekao: "Prva stvar, koja je

najvažnija je ono što dolazi u ljudskim dušama kada

shvate njihov odnos, svoje zajedništvo
sa svemirom i svim njegovim moćima. I

kada shvate da u središtu svemira prebiva Veliki Duh i

da je taj Centar svemira ustvari - svuda. On
je unutar svakog od nas.

Na putu buđenja svijesti, osim ako nismo
u stanju Samadhi

uvijek postoje dvije mogućnosti, dvoja
vrata na koja se može ući. Dvije dimenzije:

jedna: prema čistoj svijesti, i druga:
prema svijetu fenomena i događanja.

Možemo plivati u struji "prema gore" prema apsolutnom, i struji "prema dolje" prema Mayi (iluziji) i svemu

manifestiranom, vidljivom i nevidljivom.
Odnos između relativnog i

apsolutnog može biti sažet u slijedeći citat Sri Nisargadatta Maharaj-a:

"Mudrost - to je znanje sam ništa,
ljubav - to je znanje da sam sve, i

između to dvoje moj se život kreće "

Ono što je rođeno iz tog jedinstva je nova,
božanska svijest. Nešto je rođeno

iz braka ili ujedinjenja tih suprotnih polariteta ili raspada dualističkih identifikacija.

A opet ono što se rodi nije
stvar i zapravo nije nikad rođeno jer je oduvijek tu.

Svijest cvijeta stvarajući nešto
novo, stvarajući ono što biste mogli nazvati

perenijalno (drevno) sveto Trojstvo.

Bog Otac, trascendentan, bezvremenski,
nespoznat i nepromjenjiv, ujedinjen je

sa Božanskom ženstvenostću, koja predstavlja je sve ono što se mijenja. Ova unija donosi

alkemijsku transformaciju; poput smrti i ponovnog rođenja.

U vedskim učenjima božansku unija
predstavljaju dvije temeljne snage:

Shiva i Shakti. Imena i lica
raznih bogova se mijenjaju kroz povijest

ali njihovi temeljni atributi ostatju isti. Ono što se rodilo iz ovog jedinstva jest

Nova božanska svijest, novi način za
biti na svijetu. Dvije suprotnosti, a opet

nerazdvojivo ujedinjene. Univerzalna energija koja je bez središta, bez ograničenja.

To je čista ljubav.
Ne postoji ništa što se može dobiti ili izgubiti

jer je posve prazna, a opet - apsolutno puna.

Bilo da je riječ o mističnoj školi Mezopotamije, duhovnoj tradiciji

Babilonaca i Asiraca, religiji drevnog Egipta,

Nubijskoj i Kemetičkoj kulturi starih Afrikanaca, šamanskim i materinjim

tradicijama širom svijeta, misticizmu antičke Grčke, gnosticima

ne-dualistima, Budistima,Taoistima, Židovima, Zoroastrijancima, Jainovima, Muslimanima,

ili Kršćanima - može se vidjeti njihova
zajednička veza: je to da svojim najvišim duhovnim

spoznajama omogućuju svojim sljedbenicima da iskuse Samadhi.

Stvarna riječ "Samadhi" znači nešto kao "shvatiti istovjetnost" ili "jedinstvo"

u svemu.
To znači Uniju. Uniju koja ujedinjuje sve aspekte "sebe".

Ali nemojte zamijeniti
intelektualno razumijevanje za

stvarnu realizaciju i iskustvo samadhija. To je tvoja tišina, praznina koja sve ujedinjuje

razine spirale života.

Kroz drevno učenje o
Samadhi-ju čovječanstvo može započeti

razumjeti zajednički izvor svih religija i poravnati se

opet s spiralom života, Velikim
Duhom, Dhamma-om ili Tao-om.

Ta "spirala" je most koji se proteže
od mikrosvijeta do makrokozmosa.

Ona se uzdiže iz vašeg DNA preko unutarnjieg Lotusa energije koji se proteže kroz energetske čvorove (čakre),

pa sve do spiralnih krakova galaksija.

Svaka razina duše se izražava kroz
spiralu, vrtlog - kao kroz grane koje se razvijaju,

žive, istraživaju.
Pravi Samadhi jest shvaćanje praznine

svih razina sopstva. Svih slojeva duše. Spirala je beskrajna igra

dualnosti i ciklusa života i smrti.

Ponekad zaboravljamo našu vezu s
Izvorom.

Objektiv kroz kojeg gledamo vrlo je malen
i mi se identificiramo sa ograničenim

stvorenjem koje puže po Zemlji, samo da bismo ponovno dovršili put natrag

- i vratili se Izvoru iz kojeg smo potekli.

Vratili se tom centru - koji je posvuda.

Chuang Tzu je rekao: "Kad nema više
razlike između "ovog" i "onog", to je

stanje mira u Tao-u. U toj točki potpune smirenosti u središtu spirale

u svemu se može vidjeti beskonačno i Božansko. "

Drevna mantra "om mani padme hum" ima poetsko značenje. Označava buđenje

odnosno pronalazak dragulja unutar lotosa. Vaša istinska priroda se budi unutar duše,

u svijetu - kao svijet.

Korištenje Hermetičkog načela "Kako je gore tako je i dolje, kako je dolje tako i gore", možemo koristiti

analogiju da bismo razumjetli
odnos između uma i tišine,

relativnog i apsolutnog.

Način da počnemo uviđati
ne-konceptualnu prirodu Samadhi-ja je

da koristitimo analogiju crne rupe.

Tradicionalno crna rupa je opisana
kao dio svemira s masivnim

gravitacijskim poljem - tako moćnim da ni
svjetlost ni materija mogu pobjeći. Nove teorije u fizici

naslućuju da svi objekti - od
najmanjih mikroskopskih čestica do

zvjezdanih formacija poput galaksija
imaju crnu rupu ili tajanstvenu

singularnost u njihovom središtu. U ovoj
analogiji ćemo koristiti ovu novu

definiciju crne rupe kao "središta
koje je posvuda ".

U Zen tradiciji postoji mnogo pjesama i koana koji nas dovode licem-u-lice

sa vratima bez dovratnika ("štoka"). Moramo proći ta vrata koja nemaju dovratnik i ne drži ih ništa - da uvidimo Samadhi.

Obzor događaja je granica u
prostor-vremenu, "na rubu" crne rupe, izvan koje događaji ne mogu

utjecati na vanjskog promatrača, što znači
da sve što se događa iza

obzora događaja (unutar crne rupe) nam nije poznato. Možemo reći da je obzor događaja

crne rupe analogija za vrata bez dovratnika. To je prag između

postojanja i nepostojanja. Ne postoji "ja"
koji prolazi obzor događaja.

U središtu crne rupe nalazi se
jednodimenzionalna singularnost koja sadrži

mase milijardi Sunca i zvijezda u jednom
nezamislivo malom prostoru. Ukratko

beskonačnu masu. Doslovno - cijeli svemir u nečem što je nemjerljivo manje od

zrna pijeska. Ta singularnost, beskonačnost je nešto nedohvatljivo - van vremena i

prostora. Prema modernoj fizici - bilo kakvo kretanje u tom prostoru jenemoguće, postojanje stvari je nemoguće.

Što god to bilo, ono ne pripada

svijetu opažanja i percepcije, a ne može biti
opisano kao sama "mirnoća."

To je izvan mirnoće i pokreta. Kada
shvatite centar koji je

svugdje i nigdje, dualnost se raspada kao i materija i praznina

vrijeme i bezvremensko.

Možemo ju zvati "mirnoća u pokretu" ili
"trudna praznina", u centru

apsolutne tame. Taoistički učitelj
Lao Tse je rekao

"Tama unutar same tame - je ulaz za
sve razumijevanje. "

Pisac i komparativni mitolog
Joseph Campbell opisuje ponavljajući

simbol, dio perenijalne filozofije
koji on naziva Axis Mundi;

središnje točka ili najviša planina.

Točka oko koje se sve vrti. Točka
u kojoj su mirnoća i pokret zajedno.

Iz ovog Centra raste moćno stablo koje cvijeta. "Bodhi" Stablo

koje spaja sve svjetove. Baš kao što Sunce biva usisano u crnu rupu kad joj se približi, kad se vi

približite velikoj, pravoj istini, vaš život se
počinje okretati oko nje i vi

počinjete nestajati.

Dok se približavate svojoj Božanskoj prirodi, svom vječnom "sebi" - to može biti zastrašujuće za vaš ego.

Čuvari vrata su tamo da testiraju
one koji žele proći na njihovom putovanju.

Morate biti spremni suočiti se s nekim od vaših najvećih strahova i istodobno

prihvatiti vlastitu snagu. Rasvijetliti
tamu nesvjesnih strahova i

skrivenu ljepotu unutra. Ako se vaš um ne
pomakne, ako nema "sebe" koji reagira, onda

svi fenomeni koje proizvodi
podsvjest se javljaju i jednostavno prolaze.

Ovo je točka na duhovnom putu
gdje je prava, istinska i živa vjera najpotrebnija. Što mislim

pod tim? Živa, istinska vjera nije ista kao samo vjerovanje. Vjerovanje je prihvaćanje nečeg

na razini uma kako bi si osigurali utjehu i
sigurnost. Vjerovanje je način na koji um

etiketira ili kontrolira iskustva. Živa - istinska vjera je zapravo potpuno suprotno od toga. Živa vjera znači

ostati u potpunom mraku i neznanju, prihvaćajući s potpunim predanjem sve što proizlazi tame podsvijesti.

Živa vjera znači potpuno predanje gravitacijskoj sili singularnosti, koja te želi uvući u sebe,

Živa vjera znači rastvaranje ili razmontiravanje svih ideja o sebi kako bi se prošlo kroz vrata bez dovratnika.

Evolucija i struktura galaksije
usko je povezana sa veličinom crne rupe

u njezinom središtu - baš kao što je i vaša evolucija vezana uz prisustvo vječnog

"sebe", i to je singularnost koja je vaša istinska priroda.

Mi ne možemo vidjeti crnu rupu, ali možemo
znati o njoj po tome tome kako se stvari kreću

oko nje, prema načinu na koji crna rupa djeluje na fizičku stvarnost. Na isti način i mi

ne možemo vidjeti našu pravu prirodu. Vječno "ja" nije stvar, ali možemo promatrati

prosvijetljene aktivnosti. Kako Zen učitelj
Suzuki kaže: "Strogo govoreći, ne postoje

prosvijetljeni ljudi. Postoji samo prosvijetljena aktivnost. "

Istinsko "ja" ne možemo vidjeti baš kao što oko ne može vidjeti sebe. Pravo "ja" ne možemo vidjeti jer je pravo "ja" ono što

omogućava gledanje. Poput
crne rupe Samadhi nije ništavilo

a nije niti nešto.
To je slom dualnosti

"nečeg" i "ničega". Ne postoje vrata
za ulazak u veliku stvarnost,

ali postoje beskonačni putovi. Staze 
(Dharma-e) su poput beskrajne spirale

bez početka i bez kraja. Nitko ne može
proći kroz vrata bez dovratnika. Ničiji um nije

uspio shvatiti kako bi to napravio i niti će čiji um to moći ikada. Nitko ne može proći vrata bez dovratnika...

ZATO BUDITE - NITKO.

Samadhi je put bez staze, zlatni
ključ. To je kraj naše identifikacije

s fizičkim strukturama koje odvajaju naš unutarnji i vanjski svijet.

Postoje mnogi razvojni modeli koji opisuju slojeve ili razine

samostalna (fizičke) strukture. Mi ćemo koristiti primjer koji je vrlo drevni. U

Upanishad-ama, "plahte" koji prekrivaju
"Atman" ili dušu nazivaju se "koshe". Svaka

kosha je poput zrcala. Sloj vlastitih
samostruktura; veo ili razina maye (iluzije)

koja nas odvraća od shvaćanja naše
prave prirode ako se s njom poistovjetimo.

Većina ljudi vidi samo refleksije i
vjeruju da je taj odraz ono tko su oni.

Jedno ogledalo odražava životinjski sloj -
fizičko tijelo. Drugo ogledalo odražava

vaš um, vaše misli vaše instinkte,
i percepcije. Slijedeće ogledalo vaše

energije ili prane koju možete promatrati
kada se okrenete prema unutra. Još jedno ogledalo

odražava na razini zamišljanja što nazivamo "viši um" ili sloj mudrosti,

i postoje slojevi transcendentalnog, bezvremenskog odnosno blaženstva izvan dualnosti koje se mogu iskusiti

kako se približavate Samadhi-ju.

Postoji potencijalno bezbroj ogledala
ili aspekata sebe koje se može razlikovati

i koji se stalno mijenjaju.

Većina ljudi tek treba otkriti "viši um" unutarnje energije (prana-e) i blaženstvo izvan dualnosti slojeva.

Većina nas ne zna da one uopće postoje.

Ovi slojevi informiraju vaš život, ali
vi ih ne vidite. Skrivena ogledala

zapravo informiraju naše živote više od
onih koja su vidljiva.

Ona su nevidljiva jer za većinu ljudi ogledala nisu potpuno osvijetljena od strane naše svijesti.

Poput "Indre" (mreže od dragulja), ogledala se međusobno odražavaju i

odrazi odražavaju svaki drugi
odraz beskrajno. Promjena na jednom

ogledalu istodobno utječe na sve razine.

Neka od tih zrcala mogu ostati u
sjeni, osim ako imamo sreće

da imatmo kompetentnog vodiča koji će nam pomoći obasjati skrivena ogledala svjetlošću. Istina je da

mi ne znamo ono što ne znamo. Sada
zamislite da razbijete sva zrcala.

Ne postoji ništa da odražava vas vama
samima. Gdje ste?

Kad um postane miran - zrcala
prestaju odražavati. Nema više

subjekta i objekta. Ali nemojte pogriješiti
iskonsko stanje za ništavilo ili

zaborav. Vječno sopstvo (vječno "ja") nije
nešto, ali nije ni ništa.

Izvor stvaranja nije stvar - to je sama praznina i mirnoća.

To je praznina koja je izvor
svih stvari. Oblik se ostvaruje točno kao

praznina, a praznina se ostvaruje kao
točno oblik. Ovaj Izvor je

maternica stvaranja, koja je trudna sa svim
mogućnostima.

Samadhi je buđenje neosobne
svijesti. Baš kao kad sanjate

i nakon buđenja shvate da je sve u snu bilo

samo u vašem umu.
Iskustvom Samadhi-ja shvatite da

se sve se na ovom svijetu događa
unutar razina energije u različitim nivoima i "plahtama" svijesti.

Sve su to zrcala unutar
zrcala, snovi u snovima. "Ja" za kojeg

da misliš da jesi, je i istovremeno san -
i onaj koji sanja.

Što god kažemo u ovom filmu, ne pokušavajte zapamtiti s umom. Pustite sve kraju.

Jer vaša duša sanja. Sanja san o vama.

San je sve što je svjetovno, što se mijenja,
ali je moguće uvidjeti i ono

nepromjenljivo. Ova realizacija ne može se
razumjeti s ograničenim

individualnim umom.

Kad se vratimo iz stanja Nirvikalpa Samadhi
ogledala počinju ponovno reflektirati.

I vi napokon shvaćate da je sada svijet
za koji mislite da u njemu živite zapravo - VI.

Ne onaj ograničeni "Vi" koji je samo jedan
privremeni odraz, nego ste svjesni

svoje prave prirode kao izvora svega
što JEST. Ovo svitanje više mudrosti,

embrij, "prajna" ili spoznaja je ono što se rađa iz Samadhi-ja. Prema

knjizi o Jobu iz starog zavjeta - "Chokhma" (mudrost) dolazi iz ništavila. Ova točka mudrosti je i jedno i drugo:

beskonačno mala i još uvijek obuhvaća
cijelo biće, ali ostaje

nerazumljiva sve dok ne dobije
oblik i formu u palači zrcala,

koju se naziva "binah" - maternica isklesana od strane više mudrosti koja daje oblik

embriju Božjeg Duha.

Postojanje ogledala ili
postojanje uma nije problem. Naprotiv:

pogreška ili aberacija ljudske percepcije je zo što sebe identificiramo s njim.

Ova iluzija, da smo ograničeni "ja", se naziva "Maya".

Učenja yoge kažu da bi se uvidjelo i iskusilo Samadhi mora se promatrati objekt meditacije

dok on potpuno ne nestane: dok ne vi nestanete u njemu ili on u vama.

Iako je jezik u različitim tradicijama
različit, u svom korijenu svi oni upućuju

prema prestanku identifikacije sa fizičkim i svim aktivnostima koje su sama sebi svrha.

Buddha je uvijek poučavao na negativan način. Podučavao je kako istražiti

izravno vlastite stvorene strukture. On nije nikad rekao što točno Samadhi jest,

osim - da je to kraj svake patnje.
U Advaita Vedanti postoji pojam "neti-neti"

koji znači " nit ovo - niti ono ".
Ljudi na putu do samospoznavanja

propituju u njihovu pravu prirodu, ili
prirodu "Brahmana" najprije otkrivajući

ono što nisu.

Slično, u kršćanstvu sv. Tereza
Avilska je opisala molitveni pristup

na temelju negativnog puta ("via Negativa"). To je molitva potpune tišine, potpune predaje i

jedinstva, što je jedini način pristupa Svevišnjem.

Ovim postupnim procesom uklanja se sve što

nije trajno, sve što je promjenjivo. Um, ego i

sve fenomene, uključujući skrivene
slojeve sopstva. Nesvjesno mora

postati transparentno kako bi bili u stanju odražavati jedan Izvor. Ako ima nekih dubokih

znanja ili sopstvo upravlja na nesvjesnom nivou, onda naš život ostaje zaključan

u labirint skrivenih obrazaca koji čine neotkrivenog "ja".

Kada se svi slojevi sopstva otkriju kao
prazni onda pojedinac postaje slobodan od sebe.

Slobodan od svih koncepata

Kritična točka u vašoj evoluciji je trenutak
kad shvatite da ne znate tko ste.

Tko je to tko doživljava iskustvo daha?
Tko doživljava okus?

Tko doživljava pjev, ritual,
ples, planinu? Tko svjedoči svjedoku?

Tko promatra promatrača?

Ispočetka kada promatramo promatrača
vidjet ćete samo lažno "ja", ali ako

ste ustrajni, on će se predati.

Utonite izravno u "tko" ili "što" vaših iskustava.

Neumoljivo, bez treptanja, probojno, fokusirano, s punom snagom tvog bića.

Ne postoji "ja" koji se budi. Ne budite se VI!
Ono iz čega se budite je

iluzija o odvojenom sopstvu od ostatka stvaranja. Budite se iz sna

o ograničenom "sebi". Razgovarati o tome je
potpuno besmisleno.

Mora postojati stvarni prestanak sopstva da se izravno shvati i iskusi što je to, i

kada se iskusi - nema ništa
što se može reći o tome. Čim kažete nešto,

vratili ste se u um. A ja - 
ja sam već rekao previše.

Mi obično imamo tri stanja svijesti: buđenje, sanjanje i duboki san.

Samadhi se ponekad spominje kao četvrto stanje, izvorno stanje svijesti.

Praiskonska budnost koja može postati prisutna kontinuirano i

paralelno s drugim stanjima svijesti. U Vedanti se to zove Turiya

Ostali termini za "Turiya-u" su: Kristova svijest, svjesnost Krishne,

Buddha-ina priroda ili Sahaja Samadhi. U
Sahaja Samadhi vječni "ja" ostaje

prisutan zajedno s korištenjem ponog potencijala svih ljudskih funkcija. Mirnoća je

nepomičnost u središtu spirale svih promjenjivih pojava.

Misli osjećaji, osjetila i energija
rotiraju se oko nje na udaljenosti

ali stupanj mirnoće ili sopstva ostaje tijekom izvanjske aktivnosti točno kao

u meditaciji. Moguće je da
vječni "ja" ostaje prisutan čak

tijekom dubokog sna; da vaša svijest o "Ja jesam" dolazi i odlazi čak i ako se stanja

svijesti promijene.

To je način spavanja u yogi.

U Pjesmi nad pjesmama ili Solomonovoj pjesmi iz hebrejske Biblije i Staroga zavjeta

piše: "Ja Spavam, ali moje srce
je budno" Ova realizacija, shvaćanje, vječne

neosobne svijesti ogleda se najljpše u
Kristovim riječima kad je rekao:

"Prije nego što je Abraham bio - JA JESAM."

Jedna svijest koja svijetli kroz bezbroj lica, bezbroj oblika.

Isprva je poput krhkog plamena rođena iz polariteta i suprotnosti unutar vas.

Muška penetrirajuća svijest sa
predanjem ili otvaranjem ženske energije.

Ona je osjetljiva i lako se izgubi, i pojedinac treba brinuti se i štititi ju

i zadržati je živom dok ne bude zrela.

Samadhi je istovremeno bezvremensko
stanje svijesti i pozornica u

razvojnom procesu rasta. Nešto organsko i što raste u vremenu.

Kako provodi sve više i više vremena u
Samadhi-ju, u sadašnjem trenutku, u bezvremenskom,

pojedinac uzima sve više i više naredbi smjera iz srca, duše ili Atmana, a manje od

uvjetovane strukture uma.

Na taj način pojedinac se oslobađa "nižeg uma". Slobodan od patološkog razmišljanja.

Unutarnje ožičenje se mijenja. Energija više
ne teče nesvjesno u stare

uvjetovane strukture, što drugim riječima rečeno znači, da pojedinac više nije

identificiran sa vlastitom strukturom, sa
izvanjskim svijetom oblika.

Da bi se iskusio Samadhi potrebno je uložiti određeni trud i napor, tako velik da napor postane potpuno predanje

sebe, i predanje tako obuhvatno da zahtjeva potpuni

napor kompletnog čovjekova bića; svu njegovu energiju. To je ravnoteža napora i

predanja, yin i yang. Neka vrsta napora bez posebnog truda.

Indijski mistik i yogi Paramahamsa
Ramakrishna je rekao: "Nemoj tražiti

prosvjetljenje osim ako ga ne tražiš tako kao što osoba čija je kosa u plamenu traži jezero."

"Tražite ga cijelim bićem."

Tijekom prakse koja nadilazi i transcendira ego potrebna je velika hrabrost, budnost i

ustrajnost da bi zametak zadržali živim. Ne pasti natrag u obrasce svijeta.

Potrebna je spremnost da se ide protiv struje,

protiv neumoljivog gnječenja matrice svijeta oko nas, i mlinskog kamenja patnje (samsare). Svaki dah,

svaka misao mora biti usmjerena prema shvaćanju i realizaciji Izvora vlastitog postojanja. Samadhi nije

ostvaren trudom a nije niti bez napora.
Pustite koncept napora i lakoće; to je

dualnost koja postoji samo u umu.
Stvarna realizacija samadhija je tako

jednostavna tako nediferencirana da je
uvijek pogrešno protumačena jezikom.

koji je inherentno (u osnovi) dualistički. Postoji samo jedna iskonska svijest koja

se budi se kao svijet sam, ali je
bila zamračena mnogim slojevima uma.

Kao Sunce skriveno iza oblaka kako se svaki sloj uma odmata i otpada

Otkriva se izvor i esencija života.

Kako se svaki sloj uma odmata i otpada zovemo ga kao drugačiji Samadhi.

U biti su to imena dodijeljena različitim iskustvima ili različitim vrstama pojava.

ali Samadhi je toliko jednostavan da kada
vam se kaže što je to i kako ga ostvariti

vaš um će uvijek to promašiti.

Zapravo, Samadhi nije jednostavan niti
težak; samo je um taj koji čini

da je to tako. Kad nema uma nema problema, jer um je

ono što treba zaustaviti prije nego što se to postigne. To uopće nije događaj.

Najsažetije učenje Samadhija se može pronaći u ovoj frazi:

"Budi miran - i znaj." (Psalam 46:10)

Kako možemo koristiti riječi i slike da bismo
prenijeli mirnoću? Kako možemo prenijeti

šutnju stvaranjem buke? Umjesto da
govorimo o Samadhi-ju kao intelektualnom konceptu

ovaj film je radikalni poziv na nedjelovanje. Poziv na meditaciju, unutarnju

tišinu i unutarnju molitvu. Poziv da se ZAUSTAVITE!

Zaustavite sve što je pogonjeno
patološkim egoističnim umom.

Budite mirni - i znajte.

Nitko vam ne može reći što će se pojaviti
mirnoće i tišine.

Ovo je poziv da djelujemo iz duhovnog
srca.

To je kao da se sjećate nečeg drevnog.
Duša se budi i sjeća se sama sebe.

Bila je uspavani putnik, ali sada se
praznina budi i uviđa

sebe kao sve oko sebe.

Ne možete zamisliti što je Samadhi
ograničenim egoističnim umom kao što ne možete

opisati slijepoj osobi što je boja.
Tvoj um ne može znati. Ne može

ga proizvesti. Iskusiti Samadhi je vidjeti na drugačiji način, ne vidjeti

zasebne stvari, ali prepoznati vidovnjaka.

Sveti Franjo Asiški rekao je "ono što zapravo tražite - jest ono što gleda. "Jednom kada ste

vidjeli mjesec možete ga prepoznati u svakom odrazu. Pravi "ja" je

uvijek bio tamo, jer je u svemu, ali niste iskusili njegovu prisutnost.

Kada naučite prepoznati, prebivati i ostati istinski "ja" izvan uma i osjetila

moguće je iskusiti strahopoštovanje prema
svemu zemaljskom. Postajemo strahopoštovanje.

Ne pokušavajte biti slobodni od želja jer
željeti biti slobodan od želja je isto želja.

Ne možete pokušati biti mirni još zato što
svaki pokušaj ustvari - pokret.

Iskusite mirnoću koja je uvijek
bila prisutna.

Budite ta mirnoća - i znajte.

Kada se sve preferencije otpuštaju
Izvor će se otkriti, ali ne držite se

čak niti Izvora. Velika stvarnost, Tao
nije jedan ni dva. Ramana Maharshi je rekao

"Ja" je samo jedan. Ako je to ograničeno
je ego, ako je neograničeno onda je to beskonačna

i velika stvarnost. "
Ako povjerujete u ono što je rečeno u filmu, promašili ste bit.

Ako ne povjerujete, također ste promašili poantu. Shvatite da vjerovanje i nevjerovanje djeluju na

razini uma. Oni zahtijevaju znanje, ali
ako uđete u vlastitu istragu

i ispitivanje svih aspekata vašeg bića, saznajući tko je taj koji istražuje

Ako ste spremni živjeti po principu "ne moja volja - nego viša volja nek bude ispunjena"

Ako ste spremni putovati
iznad svega što znate onda ste u mogućnosti iskusiti

ono što na što sam vam pokušao pokazati.
Tek tada ćete iskusiti za sebe

duboko otajstvo i ljepotu jednostavnog postojanja.

Postoji još jedna mogućnost za život.
Postoji nešto sveto, nedokučivo

što se može otkriti u miru dubine tvog bića, izvan pojmova i koncepata,

izvan dogmi, izvan uvjetovanih
aktivnosti i svake preferencije.

Nije uvjetovana tehnikama, ritualima ili praksama. Ne postoji "kako" da to dobijete

Nema sustava.
Na putu nema staze. Kao što kažu u Zenu

"To je otkrivanje onog vašeg izvornog lica
kojeg ste imali i prije nego što ste rođeni." Nije riječ o

dodavanju vrijednosti sebi ili za sebe. To postaje svjetlo prema sebi; svjetlo koje raspršuje

iluziju o sebi. Život će uvijek ostati neispunjen

i srce će uvijek ostati nemirno dok se ne odmori u tom

otajstvu izvan imena i oblika

Budite mirni - i znajte: Ja sam Bog! (Psalam 46:10)

Iskusiti i uvidjeti istinskog sebe JEST biti potpuno miran.
(Ramana Maharshi)

U tišini vašeg srca Svevišnji će progovoriti i voditi vas k vašem cilju
(Mirra Alfassa, "Majka")

Vraćanje izvoru je mirnoća. To je put Tao-a.
(Lao Tzu)

Ugradite se u mirnoću, usmjerite pozornost prema unutra i predajte svoj um sopstvu. Mudrost koju tražite je u vama (Bahavad Gita)

Vaš unutarnji osjećaj o tome tko ste vi je neodvojiv od mirnoće. "Ja Jesam" jeo ono što je dublje od imena i oblika (Eckart Tolle)

"Praznina u svem stvaranju je istovjetna Bogu u mirnoći"
(Meister Eckhart)

U mirnoći uma vidim sebe kakav jesam: Neograničen
(Nisargadatta Maharaj)

"Nek vas tišina odvede do srži života"
(Rumi)

"Vi znate o "kako", ali ja znam o "kako-ne""
(Rabia Basri)

"Tajna osjetilnog mora biti uronjena u mirnoću"
(Zhou Xuanjing)

"Potpuna mirnoća mozga je nevjerojatna stvar. Ona je visoko osjetljiva, snažna, potpuno živa i svjesna svakog pokreta - ali sasvim mirna" (J.Krishnamurti)