Ultimativna istina je neizreciva. To je tišina unutar tišine.
(Pirke Avot)
Najveći svjetski duhovni učitelji
od davnih do suvremenih vremena dijele
mišljenje da najdublja istina našeg
bića nije vlasništvo jedne
određene religije ili duhovne
tradicije, nego se može naći unutar
srca svake osobe.
Pjesnik Rumi je rekao "gdje je taj mjesec
koji se nikada ne izlazi niti zalazi? Gdje je ta
duša koja nije ni s nama ni bez nas?
Nemojte reći da je ovdje ili ondje.
Cijelo stvaranje je - "To", ali samo za oči
kojе su u stanju vidjeti.
SAMADHI (2.dio):
TO NIJE ONO ŠTO MISLITE
U priči o Babilonskoj kuli
čovječanstvo je fragmentirano u bezbroj
jezika, vjerovanja, kultura i interesa.
"Babilon" doslovno znači "Božja vrata".
Ta "Vrata" su naš um koji razmišlja - naše
uvjetovane strukture. Oni koji
shvatе svoju pravu prirodu, svoju
suštinu izvan imena i oblika, budu
inicirani u veliku tajnu onoga što
leži iza tih vrata.
Drevna parabola, parabola o slonu,
koristi se za opisivanje kako različite
tradicije zapravo upućuju na
jednu veliku istinu. Skupina slijepih ljudi
gdje svako dodiruje različiti dio
slona, stvara određeni utisak o tome
što je slon. Osoba koja dodiruje slonovu nogu opisuje
slona kao da je stablo. Osoba
na repu kaže da je slon poput
užeta. Slon je poput koplja, kaže
onaj koji stoji na kljovi. Ako pojedinac
dodiruje uho, čini se da je slon
poput lepeze.
Osoba koja dodiruje trup je sigurna
da je slon poput zida.
Problem je što dodirnemo naš dio
slona i vjerujemo da je naše iskustvo
jedina istina. Ne prihvaćamo
ili ne cijenimo da je svačije
iskustvo drugačiji aspekt
iste životinje.
Perenijalna (drevna) filozofija je
razumijevanje da sve duhovne i
vjerske tradicije dijele jednu
univerzalnu istinu. To je mistična ili
transcendentna stvarnost na čijem su temelju rasla sva duhovna znanja i
doktrine.
Swami Vivekananda sažeo je drevno
perenijalno podučavanje kada je rekao "kraj
svih religija je shvaćanje Boga
u duši. To je jedina univerzalna religija. "
U ovom filmu kada koristimo
riječ "Bog" to je jednostavno metafora za
transcendentno, bezvremensko, ukazujući na veliku misteriju izvan ograničenog egoističnog uma.
Uvidjeti svoje istinsko Sopstvo ili vječno "Ja"
znači doći u doticaj sa vlastitom božanskom prirodom.
Svaka duša ima potencijal da dostigne novu višu razinu svijesti i probuditi se
iz sna i identifikacije
s formom i oblikom.
Pisac i vizionar Aldous Huxley,
poznat po svojoj knjizi "Hrabri novi svijet",
također je napisao knjigu koju je nazvao "Perenijalna (drevna) filozofija "u kojoj piše
o učenju koje se vraća uvijek iznova ponavlja kroz povijest, uzimajući oblik
kulture u kojoj se ona ostvaruje.
On piše: "Drevna je filozofija
izražena najsloženije kroz
izjavu na sanskritu "Tat Tvam Asi"; "To - je ti."
Atman ili imanentno vječno "Ja" je jedno s "Brahmanom", apsolutnim načelom
cjelokupnog postojanja,
i konačni je cilj svakog ljudskog bića
otkriti tu činjenicu za sebe. Pronaći
tko on ili ona stvarno jest.
Svaka tradicija je poput plohe
dragulja koji odražava jedinstvenu perspektivu
istu istinu, istodobno
reflektirajući i osvjetljavajući druge plohe.
Bez obzira na jezik i konceptualni
okvir koji se koristi, sve religije koje
odražavaju izvorno učenje
da postoji jedinstvo sa
nečim većim, nečim izvan nas.
Moguće je učiti i
integrirati učenja iz jednog ili više
izvora bez poistovjećivanja s njima. Kaže se da su sva istinska
duhovna učenja samo prst
koji pokazuje na transcendentnu, bezvremensku istinu. Ako se
držimo dogmi zbog osjećaja utjehe ostati ćemo skamenjeni u našoj
duhovnoj evoluciji. Shvatiti istinu
bez ikakvog koncepta znači ostaviti sve.
Napustiti sve za što smo vezani, što smo naučeni...napustiti sve religijske koncepte.
Iz perspektive našeg ega - prst
koji nam pokazuje na Samadhi pokazuje
ravno u ponor.
Sveti Ivan od Križa rekao je: "Ako želiš biti siguran u put kojim kročiš,
moraš sklopiti oči - i hodati u mraku"
Živjeti puninu znači uvijek biti u "ničijoj zemlji"...
...i biti voljan umrijeti i umirati iznova.
(Pema Chodron)
Samadhi počinje sa skokom u
nepoznato.
U drevnim tradicijama rečeno je onaj tko želi
iskusiti Samadhi
mora u konačnici odvratiti vlastitu svijest
od svih poznatih predmeta; od svih vanjskih
fenomena i utjecaja, uvjetovanih misli i
osjeta, prema samoj svijesti.
Prema unutarnjem izvoru - srcu ili
esenciji svog bića. U ovom filmu kada
koristimo riječ "Samadhi" - ukazujemo
na ono transcendentno, bezvremensko u nama. Do najvišeg stanja Samadhi
koji se zove Nirvikalpa Samadhi.
U Nirvikalpa Samadhi stanju prestaje svaka aktivnost.
Prestaju sva tražnja i činjenja. Možemo samo govoriti o tome što otpada dok se približavamo
i što se ponovo pojavljuje kada se vratimo
iz stanja Samadhi. Ne postoji percepcija niti
ne-percepcija, ni "nešto" niti "ništa",
ni svjesnost niti
nesvjesnost. To je apsolutno,
nedokučivo i neshvatljivo za um.
Kada se "ja" vraća i postaje aktivan
vraća se u stanju neznanja; neke vrste ponovnog rođenja,
i sve postaje novo. Ostaje samo miris božanskog,
koji traje sve duže i duže dok se pojedinac razvija na svom duhovnom putu.
Postoje brojna Samadhi stanja opisana u drevnim tradicijama a
jezik je stvorio puno zbrke i nesporazuma kroz povijest. Mi smo odabrali koristiti
riječ "Samadhi" da ukažemo na
transcendentno, bezvremensko jedinstvo, ali mogli smo
jednalo tako koristiti i riječ iz neke druge tradicije. "Samadhi" je drevna riječ iz sanskrta
uobičajena za yogu, vedsku i
Samkhya tradiciju u Indiji.
Ta riječ prožela je mnoge druge duhovne
tradicije. Samadhi je osmi "čvor"
Patanjalijevih "osam udova joge",
i osmi
dio Buddha-ine novele o osam staza. Buddha je koristio riječ "Nirvana"
odnosno - prestanak "vane" ili prestanak
vlastite aktivnosti.
Patanjali opisao jogu ili Samadhi kao
"chitta vritti nirodha", što na sanskrtu
znači "nestanak vrtloga ili
spirale uma. "To je razdvajanje
svijesti od cijele matrice razmišljanja i zamišljanja.
Samadhi ne obilježava nikakav koncept
jer da bi se došlo u to stanje potrebno je
odustajanje od vlastitog konceptualnog uma.
Različite religije su koristile različite
riječi koje opisuju jedinstvo sa Svevišnjim.
Zapravo sama riječ "religija" znači
nešto slično. Na latinskom "religare"
znači ponovno povezivanje ili ponovno sjedinjavanje. To je slično značenju riječi "yoga" koja
je izvedenica glagola "to yoke" tj. ujediniti svjetovno i transcendentno, bezvremensko. U islamu se to
odražava se u drevnom arapskom značenju
od riječi sam "Islam" što znači
potpunu podložnost ili molitvu Bogu. To
označava potpuno poniženje ili predanje
vlastite strukture.
Kršćanski mistici poput sv. Franje
Asiškog, sv. Terezije Avilske i
Svetog Ivana od Križa redom opisuju
svevišnje jedinstvo s Bogom, kraljevstvo Božje
unutar sebe. U (gnostičkom) evandjelju po Tomi, Krist kaže "kraljevstvo Božje nije ovdje ni tamo.
Nego, kraljevstvo mog Oca
rašireno po cijeloj zemlji, a ljudi to ne vide"
Radovi grčkih filozofa Platona, Plotinusa, Parmenidesa,
i Heraklita kad se gledaju kroz
leću perenijalnog, drevnog učenja,
upućuju prema istoj mudrosti. Plotin uči da je najveći ljudski pothvat
voditi ljudsku dušu prema vrhovnom
stanju savršenstva i sjedinjenja
sa Svevišnjim.
Isto tako vrač i poglavica plemena Lakota "Crni los" je rekao: "Prva stvar, koja je
najvažnija je ono što dolazi u ljudskim dušama kada
shvate njihov odnos, svoje zajedništvo
sa svemirom i svim njegovim moćima. I
kada shvate da u središtu svemira prebiva Veliki Duh i
da je taj Centar svemira ustvari - svuda. On
je unutar svakog od nas.
Na putu buđenja svijesti, osim ako nismo
u stanju Samadhi
uvijek postoje dvije mogućnosti, dvoja
vrata na koja se može ući. Dvije dimenzije:
jedna: prema čistoj svijesti, i druga:
prema svijetu fenomena i događanja.
Možemo plivati u struji "prema gore" prema apsolutnom, i struji "prema dolje" prema Mayi (iluziji) i svemu
manifestiranom, vidljivom i nevidljivom.
Odnos između relativnog i
apsolutnog može biti sažet u slijedeći citat Sri Nisargadatta Maharaj-a:
"Mudrost - to je znanje sam ništa,
ljubav - to je znanje da sam sve, i
između to dvoje moj se život kreće "
Ono što je rođeno iz tog jedinstva je nova,
božanska svijest. Nešto je rođeno
iz braka ili ujedinjenja tih suprotnih polariteta ili raspada dualističkih identifikacija.
A opet ono što se rodi nije
stvar i zapravo nije nikad rođeno jer je oduvijek tu.
Svijest cvijeta stvarajući nešto
novo, stvarajući ono što biste mogli nazvati
perenijalno (drevno) sveto Trojstvo.
Bog Otac, trascendentan, bezvremenski,
nespoznat i nepromjenjiv, ujedinjen je
sa Božanskom ženstvenostću, koja predstavlja je sve ono što se mijenja. Ova unija donosi
alkemijsku transformaciju; poput smrti i ponovnog rođenja.
U vedskim učenjima božansku unija
predstavljaju dvije temeljne snage:
Shiva i Shakti. Imena i lica
raznih bogova se mijenjaju kroz povijest
ali njihovi temeljni atributi ostatju isti. Ono što se rodilo iz ovog jedinstva jest
Nova božanska svijest, novi način za
biti na svijetu. Dvije suprotnosti, a opet
nerazdvojivo ujedinjene. Univerzalna energija koja je bez središta, bez ograničenja.
To je čista ljubav.
Ne postoji ništa što se može dobiti ili izgubiti
jer je posve prazna, a opet - apsolutno puna.
Bilo da je riječ o mističnoj školi Mezopotamije, duhovnoj tradiciji
Babilonaca i Asiraca, religiji drevnog Egipta,
Nubijskoj i Kemetičkoj kulturi starih Afrikanaca, šamanskim i materinjim
tradicijama širom svijeta, misticizmu antičke Grčke, gnosticima
ne-dualistima, Budistima,Taoistima, Židovima, Zoroastrijancima, Jainovima, Muslimanima,
ili Kršćanima - može se vidjeti njihova
zajednička veza: je to da svojim najvišim duhovnim
spoznajama omogućuju svojim sljedbenicima da iskuse Samadhi.
Stvarna riječ "Samadhi" znači nešto kao "shvatiti istovjetnost" ili "jedinstvo"
u svemu.
To znači Uniju. Uniju koja ujedinjuje sve aspekte "sebe".
Ali nemojte zamijeniti
intelektualno razumijevanje za
stvarnu realizaciju i iskustvo samadhija. To je tvoja tišina, praznina koja sve ujedinjuje
razine spirale života.
Kroz drevno učenje o
Samadhi-ju čovječanstvo može započeti
razumjeti zajednički izvor svih religija i poravnati se
opet s spiralom života, Velikim
Duhom, Dhamma-om ili Tao-om.
Ta "spirala" je most koji se proteže
od mikrosvijeta do makrokozmosa.
Ona se uzdiže iz vašeg DNA preko unutarnjieg Lotusa energije koji se proteže kroz energetske čvorove (čakre),
pa sve do spiralnih krakova galaksija.
Svaka razina duše se izražava kroz
spiralu, vrtlog - kao kroz grane koje se razvijaju,
žive, istraživaju.
Pravi Samadhi jest shvaćanje praznine
svih razina sopstva. Svih slojeva duše. Spirala je beskrajna igra
dualnosti i ciklusa života i smrti.
Ponekad zaboravljamo našu vezu s
Izvorom.
Objektiv kroz kojeg gledamo vrlo je malen
i mi se identificiramo sa ograničenim
stvorenjem koje puže po Zemlji, samo da bismo ponovno dovršili put natrag
- i vratili se Izvoru iz kojeg smo potekli.
Vratili se tom centru - koji je posvuda.
Chuang Tzu je rekao: "Kad nema više
razlike između "ovog" i "onog", to je
stanje mira u Tao-u. U toj točki potpune smirenosti u središtu spirale
u svemu se može vidjeti beskonačno i Božansko. "
Drevna mantra "om mani padme hum" ima poetsko značenje. Označava buđenje
odnosno pronalazak dragulja unutar lotosa. Vaša istinska priroda se budi unutar duše,
u svijetu - kao svijet.
Korištenje Hermetičkog načela "Kako je gore tako je i dolje, kako je dolje tako i gore", možemo koristiti
analogiju da bismo razumjetli
odnos između uma i tišine,
relativnog i apsolutnog.
Način da počnemo uviđati
ne-konceptualnu prirodu Samadhi-ja je
da koristitimo analogiju crne rupe.
Tradicionalno crna rupa je opisana
kao dio svemira s masivnim
gravitacijskim poljem - tako moćnim da ni
svjetlost ni materija mogu pobjeći. Nove teorije u fizici
naslućuju da svi objekti - od
najmanjih mikroskopskih čestica do
zvjezdanih formacija poput galaksija
imaju crnu rupu ili tajanstvenu
singularnost u njihovom središtu. U ovoj
analogiji ćemo koristiti ovu novu
definiciju crne rupe kao "središta
koje je posvuda ".
U Zen tradiciji postoji mnogo pjesama i koana koji nas dovode licem-u-lice
sa vratima bez dovratnika ("štoka"). Moramo proći ta vrata koja nemaju dovratnik i ne drži ih ništa - da uvidimo Samadhi.
Obzor događaja je granica u
prostor-vremenu, "na rubu" crne rupe, izvan koje događaji ne mogu
utjecati na vanjskog promatrača, što znači
da sve što se događa iza
obzora događaja (unutar crne rupe) nam nije poznato. Možemo reći da je obzor događaja
crne rupe analogija za vrata bez dovratnika. To je prag između
postojanja i nepostojanja. Ne postoji "ja"
koji prolazi obzor događaja.
U središtu crne rupe nalazi se
jednodimenzionalna singularnost koja sadrži
mase milijardi Sunca i zvijezda u jednom
nezamislivo malom prostoru. Ukratko
beskonačnu masu. Doslovno - cijeli svemir u nečem što je nemjerljivo manje od
zrna pijeska. Ta singularnost, beskonačnost je nešto nedohvatljivo - van vremena i
prostora. Prema modernoj fizici - bilo kakvo kretanje u tom prostoru jenemoguće, postojanje stvari je nemoguće.
Što god to bilo, ono ne pripada
svijetu opažanja i percepcije, a ne može biti
opisano kao sama "mirnoća."
To je izvan mirnoće i pokreta. Kada
shvatite centar koji je
svugdje i nigdje, dualnost se raspada kao i materija i praznina
vrijeme i bezvremensko.
Možemo ju zvati "mirnoća u pokretu" ili
"trudna praznina", u centru
apsolutne tame. Taoistički učitelj
Lao Tse je rekao
"Tama unutar same tame - je ulaz za
sve razumijevanje. "
Pisac i komparativni mitolog
Joseph Campbell opisuje ponavljajući
simbol, dio perenijalne filozofije
koji on naziva Axis Mundi;
središnje točka ili najviša planina.
Točka oko koje se sve vrti. Točka
u kojoj su mirnoća i pokret zajedno.
Iz ovog Centra raste moćno stablo koje cvijeta. "Bodhi" Stablo
koje spaja sve svjetove. Baš kao što Sunce biva usisano u crnu rupu kad joj se približi, kad se vi
približite velikoj, pravoj istini, vaš život se
počinje okretati oko nje i vi
počinjete nestajati.
Dok se približavate svojoj Božanskoj prirodi, svom vječnom "sebi" - to može biti zastrašujuće za vaš ego.
Čuvari vrata su tamo da testiraju
one koji žele proći na njihovom putovanju.
Morate biti spremni suočiti se s nekim od vaših najvećih strahova i istodobno
prihvatiti vlastitu snagu. Rasvijetliti
tamu nesvjesnih strahova i
skrivenu ljepotu unutra. Ako se vaš um ne
pomakne, ako nema "sebe" koji reagira, onda
svi fenomeni koje proizvodi
podsvjest se javljaju i jednostavno prolaze.
Ovo je točka na duhovnom putu
gdje je prava, istinska i živa vjera najpotrebnija. Što mislim
pod tim? Živa, istinska vjera nije ista kao samo vjerovanje. Vjerovanje je prihvaćanje nečeg
na razini uma kako bi si osigurali utjehu i
sigurnost. Vjerovanje je način na koji um
etiketira ili kontrolira iskustva. Živa - istinska vjera je zapravo potpuno suprotno od toga. Živa vjera znači
ostati u potpunom mraku i neznanju, prihvaćajući s potpunim predanjem sve što proizlazi tame podsvijesti.
Živa vjera znači potpuno predanje gravitacijskoj sili singularnosti, koja te želi uvući u sebe,
Živa vjera znači rastvaranje ili razmontiravanje svih ideja o sebi kako bi se prošlo kroz vrata bez dovratnika.
Evolucija i struktura galaksije
usko je povezana sa veličinom crne rupe
u njezinom središtu - baš kao što je i vaša evolucija vezana uz prisustvo vječnog
"sebe", i to je singularnost koja je vaša istinska priroda.
Mi ne možemo vidjeti crnu rupu, ali možemo
znati o njoj po tome tome kako se stvari kreću
oko nje, prema načinu na koji crna rupa djeluje na fizičku stvarnost. Na isti način i mi
ne možemo vidjeti našu pravu prirodu. Vječno "ja" nije stvar, ali možemo promatrati
prosvijetljene aktivnosti. Kako Zen učitelj
Suzuki kaže: "Strogo govoreći, ne postoje
prosvijetljeni ljudi. Postoji samo prosvijetljena aktivnost. "
Istinsko "ja" ne možemo vidjeti baš kao što oko ne može vidjeti sebe. Pravo "ja" ne možemo vidjeti jer je pravo "ja" ono što
omogućava gledanje. Poput
crne rupe Samadhi nije ništavilo
a nije niti nešto.
To je slom dualnosti
"nečeg" i "ničega". Ne postoje vrata
za ulazak u veliku stvarnost,
ali postoje beskonačni putovi. Staze
(Dharma-e) su poput beskrajne spirale
bez početka i bez kraja. Nitko ne može
proći kroz vrata bez dovratnika. Ničiji um nije
uspio shvatiti kako bi to napravio i niti će čiji um to moći ikada. Nitko ne može proći vrata bez dovratnika...
ZATO BUDITE - NITKO.
Samadhi je put bez staze, zlatni
ključ. To je kraj naše identifikacije
s fizičkim strukturama koje odvajaju naš unutarnji i vanjski svijet.
Postoje mnogi razvojni modeli koji opisuju slojeve ili razine
samostalna (fizičke) strukture. Mi ćemo koristiti primjer koji je vrlo drevni. U
Upanishad-ama, "plahte" koji prekrivaju
"Atman" ili dušu nazivaju se "koshe". Svaka
kosha je poput zrcala. Sloj vlastitih
samostruktura; veo ili razina maye (iluzije)
koja nas odvraća od shvaćanja naše
prave prirode ako se s njom poistovjetimo.
Većina ljudi vidi samo refleksije i
vjeruju da je taj odraz ono tko su oni.
Jedno ogledalo odražava životinjski sloj -
fizičko tijelo. Drugo ogledalo odražava
vaš um, vaše misli vaše instinkte,
i percepcije. Slijedeće ogledalo vaše
energije ili prane koju možete promatrati
kada se okrenete prema unutra. Još jedno ogledalo
odražava na razini zamišljanja što nazivamo "viši um" ili sloj mudrosti,
i postoje slojevi transcendentalnog, bezvremenskog odnosno blaženstva izvan dualnosti koje se mogu iskusiti
kako se približavate Samadhi-ju.
Postoji potencijalno bezbroj ogledala
ili aspekata sebe koje se može razlikovati
i koji se stalno mijenjaju.
Većina ljudi tek treba otkriti "viši um" unutarnje energije (prana-e) i blaženstvo izvan dualnosti slojeva.
Većina nas ne zna da one uopće postoje.
Ovi slojevi informiraju vaš život, ali
vi ih ne vidite. Skrivena ogledala
zapravo informiraju naše živote više od
onih koja su vidljiva.
Ona su nevidljiva jer za većinu ljudi ogledala nisu potpuno osvijetljena od strane naše svijesti.
Poput "Indre" (mreže od dragulja), ogledala se međusobno odražavaju i
odrazi odražavaju svaki drugi
odraz beskrajno. Promjena na jednom
ogledalu istodobno utječe na sve razine.
Neka od tih zrcala mogu ostati u
sjeni, osim ako imamo sreće
da imatmo kompetentnog vodiča koji će nam pomoći obasjati skrivena ogledala svjetlošću. Istina je da
mi ne znamo ono što ne znamo. Sada
zamislite da razbijete sva zrcala.
Ne postoji ništa da odražava vas vama
samima. Gdje ste?
Kad um postane miran - zrcala
prestaju odražavati. Nema više
subjekta i objekta. Ali nemojte pogriješiti
iskonsko stanje za ništavilo ili
zaborav. Vječno sopstvo (vječno "ja") nije
nešto, ali nije ni ništa.
Izvor stvaranja nije stvar - to je sama praznina i mirnoća.
To je praznina koja je izvor
svih stvari. Oblik se ostvaruje točno kao
praznina, a praznina se ostvaruje kao
točno oblik. Ovaj Izvor je
maternica stvaranja, koja je trudna sa svim
mogućnostima.
Samadhi je buđenje neosobne
svijesti. Baš kao kad sanjate
i nakon buđenja shvate da je sve u snu bilo
samo u vašem umu.
Iskustvom Samadhi-ja shvatite da
se sve se na ovom svijetu događa
unutar razina energije u različitim nivoima i "plahtama" svijesti.
Sve su to zrcala unutar
zrcala, snovi u snovima. "Ja" za kojeg
da misliš da jesi, je i istovremeno san -
i onaj koji sanja.
Što god kažemo u ovom filmu, ne pokušavajte zapamtiti s umom. Pustite sve kraju.
Jer vaša duša sanja. Sanja san o vama.
San je sve što je svjetovno, što se mijenja,
ali je moguće uvidjeti i ono
nepromjenljivo. Ova realizacija ne može se
razumjeti s ograničenim
individualnim umom.
Kad se vratimo iz stanja Nirvikalpa Samadhi
ogledala počinju ponovno reflektirati.
I vi napokon shvaćate da je sada svijet
za koji mislite da u njemu živite zapravo - VI.
Ne onaj ograničeni "Vi" koji je samo jedan
privremeni odraz, nego ste svjesni
svoje prave prirode kao izvora svega
što JEST. Ovo svitanje više mudrosti,
embrij, "prajna" ili spoznaja je ono što se rađa iz Samadhi-ja. Prema
knjizi o Jobu iz starog zavjeta - "Chokhma" (mudrost) dolazi iz ništavila. Ova točka mudrosti je i jedno i drugo:
beskonačno mala i još uvijek obuhvaća
cijelo biće, ali ostaje
nerazumljiva sve dok ne dobije
oblik i formu u palači zrcala,
koju se naziva "binah" - maternica isklesana od strane više mudrosti koja daje oblik
embriju Božjeg Duha.
Postojanje ogledala ili
postojanje uma nije problem. Naprotiv:
pogreška ili aberacija ljudske percepcije je zo što sebe identificiramo s njim.
Ova iluzija, da smo ograničeni "ja", se naziva "Maya".
Učenja yoge kažu da bi se uvidjelo i iskusilo Samadhi mora se promatrati objekt meditacije
dok on potpuno ne nestane: dok ne vi nestanete u njemu ili on u vama.
Iako je jezik u različitim tradicijama
različit, u svom korijenu svi oni upućuju
prema prestanku identifikacije sa fizičkim i svim aktivnostima koje su sama sebi svrha.
Buddha je uvijek poučavao na negativan način. Podučavao je kako istražiti
izravno vlastite stvorene strukture. On nije nikad rekao što točno Samadhi jest,
osim - da je to kraj svake patnje.
U Advaita Vedanti postoji pojam "neti-neti"
koji znači " nit ovo - niti ono ".
Ljudi na putu do samospoznavanja
propituju u njihovu pravu prirodu, ili
prirodu "Brahmana" najprije otkrivajući
ono što nisu.
Slično, u kršćanstvu sv. Tereza
Avilska je opisala molitveni pristup
na temelju negativnog puta ("via Negativa"). To je molitva potpune tišine, potpune predaje i
jedinstva, što je jedini način pristupa Svevišnjem.
Ovim postupnim procesom uklanja se sve što
nije trajno, sve što je promjenjivo. Um, ego i
sve fenomene, uključujući skrivene
slojeve sopstva. Nesvjesno mora
postati transparentno kako bi bili u stanju odražavati jedan Izvor. Ako ima nekih dubokih
znanja ili sopstvo upravlja na nesvjesnom nivou, onda naš život ostaje zaključan
u labirint skrivenih obrazaca koji čine neotkrivenog "ja".
Kada se svi slojevi sopstva otkriju kao
prazni onda pojedinac postaje slobodan od sebe.
Slobodan od svih koncepata
Kritična točka u vašoj evoluciji je trenutak
kad shvatite da ne znate tko ste.
Tko je to tko doživljava iskustvo daha?
Tko doživljava okus?
Tko doživljava pjev, ritual,
ples, planinu? Tko svjedoči svjedoku?
Tko promatra promatrača?
Ispočetka kada promatramo promatrača
vidjet ćete samo lažno "ja", ali ako
ste ustrajni, on će se predati.
Utonite izravno u "tko" ili "što" vaših iskustava.
Neumoljivo, bez treptanja, probojno, fokusirano, s punom snagom tvog bića.
Ne postoji "ja" koji se budi. Ne budite se VI!
Ono iz čega se budite je
iluzija o odvojenom sopstvu od ostatka stvaranja. Budite se iz sna
o ograničenom "sebi". Razgovarati o tome je
potpuno besmisleno.
Mora postojati stvarni prestanak sopstva da se izravno shvati i iskusi što je to, i
kada se iskusi - nema ništa
što se može reći o tome. Čim kažete nešto,
vratili ste se u um. A ja -
ja sam već rekao previše.
Mi obično imamo tri stanja svijesti: buđenje, sanjanje i duboki san.
Samadhi se ponekad spominje kao četvrto stanje, izvorno stanje svijesti.
Praiskonska budnost koja može postati prisutna kontinuirano i
paralelno s drugim stanjima svijesti. U Vedanti se to zove Turiya
Ostali termini za "Turiya-u" su: Kristova svijest, svjesnost Krishne,
Buddha-ina priroda ili Sahaja Samadhi. U
Sahaja Samadhi vječni "ja" ostaje
prisutan zajedno s korištenjem ponog potencijala svih ljudskih funkcija. Mirnoća je
nepomičnost u središtu spirale svih promjenjivih pojava.
Misli osjećaji, osjetila i energija
rotiraju se oko nje na udaljenosti
ali stupanj mirnoće ili sopstva ostaje tijekom izvanjske aktivnosti točno kao
u meditaciji. Moguće je da
vječni "ja" ostaje prisutan čak
tijekom dubokog sna; da vaša svijest o "Ja jesam" dolazi i odlazi čak i ako se stanja
svijesti promijene.
To je način spavanja u yogi.
U Pjesmi nad pjesmama ili Solomonovoj pjesmi iz hebrejske Biblije i Staroga zavjeta
piše: "Ja Spavam, ali moje srce
je budno" Ova realizacija, shvaćanje, vječne
neosobne svijesti ogleda se najljpše u
Kristovim riječima kad je rekao:
"Prije nego što je Abraham bio - JA JESAM."
Jedna svijest koja svijetli kroz bezbroj lica, bezbroj oblika.
Isprva je poput krhkog plamena rođena iz polariteta i suprotnosti unutar vas.
Muška penetrirajuća svijest sa
predanjem ili otvaranjem ženske energije.
Ona je osjetljiva i lako se izgubi, i pojedinac treba brinuti se i štititi ju
i zadržati je živom dok ne bude zrela.
Samadhi je istovremeno bezvremensko
stanje svijesti i pozornica u
razvojnom procesu rasta. Nešto organsko i što raste u vremenu.
Kako provodi sve više i više vremena u
Samadhi-ju, u sadašnjem trenutku, u bezvremenskom,
pojedinac uzima sve više i više naredbi smjera iz srca, duše ili Atmana, a manje od
uvjetovane strukture uma.
Na taj način pojedinac se oslobađa "nižeg uma". Slobodan od patološkog razmišljanja.
Unutarnje ožičenje se mijenja. Energija više
ne teče nesvjesno u stare
uvjetovane strukture, što drugim riječima rečeno znači, da pojedinac više nije
identificiran sa vlastitom strukturom, sa
izvanjskim svijetom oblika.
Da bi se iskusio Samadhi potrebno je uložiti određeni trud i napor, tako velik da napor postane potpuno predanje
sebe, i predanje tako obuhvatno da zahtjeva potpuni
napor kompletnog čovjekova bića; svu njegovu energiju. To je ravnoteža napora i
predanja, yin i yang. Neka vrsta napora bez posebnog truda.
Indijski mistik i yogi Paramahamsa
Ramakrishna je rekao: "Nemoj tražiti
prosvjetljenje osim ako ga ne tražiš tako kao što osoba čija je kosa u plamenu traži jezero."
"Tražite ga cijelim bićem."
Tijekom prakse koja nadilazi i transcendira ego potrebna je velika hrabrost, budnost i
ustrajnost da bi zametak zadržali živim. Ne pasti natrag u obrasce svijeta.
Potrebna je spremnost da se ide protiv struje,
protiv neumoljivog gnječenja matrice svijeta oko nas, i mlinskog kamenja patnje (samsare). Svaki dah,
svaka misao mora biti usmjerena prema shvaćanju i realizaciji Izvora vlastitog postojanja. Samadhi nije
ostvaren trudom a nije niti bez napora.
Pustite koncept napora i lakoće; to je
dualnost koja postoji samo u umu.
Stvarna realizacija samadhija je tako
jednostavna tako nediferencirana da je
uvijek pogrešno protumačena jezikom.
koji je inherentno (u osnovi) dualistički. Postoji samo jedna iskonska svijest koja
se budi se kao svijet sam, ali je
bila zamračena mnogim slojevima uma.
Kao Sunce skriveno iza oblaka kako se svaki sloj uma odmata i otpada
Otkriva se izvor i esencija života.
Kako se svaki sloj uma odmata i otpada zovemo ga kao drugačiji Samadhi.
U biti su to imena dodijeljena različitim iskustvima ili različitim vrstama pojava.
ali Samadhi je toliko jednostavan da kada
vam se kaže što je to i kako ga ostvariti
vaš um će uvijek to promašiti.
Zapravo, Samadhi nije jednostavan niti
težak; samo je um taj koji čini
da je to tako. Kad nema uma nema problema, jer um je
ono što treba zaustaviti prije nego što se to postigne. To uopće nije događaj.
Najsažetije učenje Samadhija se može pronaći u ovoj frazi:
"Budi miran - i znaj." (Psalam 46:10)
Kako možemo koristiti riječi i slike da bismo
prenijeli mirnoću? Kako možemo prenijeti
šutnju stvaranjem buke? Umjesto da
govorimo o Samadhi-ju kao intelektualnom konceptu
ovaj film je radikalni poziv na nedjelovanje. Poziv na meditaciju, unutarnju
tišinu i unutarnju molitvu. Poziv da se ZAUSTAVITE!
Zaustavite sve što je pogonjeno
patološkim egoističnim umom.
Budite mirni - i znajte.
Nitko vam ne može reći što će se pojaviti
mirnoće i tišine.
Ovo je poziv da djelujemo iz duhovnog
srca.
To je kao da se sjećate nečeg drevnog.
Duša se budi i sjeća se sama sebe.
Bila je uspavani putnik, ali sada se
praznina budi i uviđa
sebe kao sve oko sebe.
Ne možete zamisliti što je Samadhi
ograničenim egoističnim umom kao što ne možete
opisati slijepoj osobi što je boja.
Tvoj um ne može znati. Ne može
ga proizvesti. Iskusiti Samadhi je vidjeti na drugačiji način, ne vidjeti
zasebne stvari, ali prepoznati vidovnjaka.
Sveti Franjo Asiški rekao je "ono što zapravo tražite - jest ono što gleda. "Jednom kada ste
vidjeli mjesec možete ga prepoznati u svakom odrazu. Pravi "ja" je
uvijek bio tamo, jer je u svemu, ali niste iskusili njegovu prisutnost.
Kada naučite prepoznati, prebivati i ostati istinski "ja" izvan uma i osjetila
moguće je iskusiti strahopoštovanje prema
svemu zemaljskom. Postajemo strahopoštovanje.
Ne pokušavajte biti slobodni od želja jer
željeti biti slobodan od želja je isto želja.
Ne možete pokušati biti mirni još zato što
svaki pokušaj ustvari - pokret.
Iskusite mirnoću koja je uvijek
bila prisutna.
Budite ta mirnoća - i znajte.
Kada se sve preferencije otpuštaju
Izvor će se otkriti, ali ne držite se
čak niti Izvora. Velika stvarnost, Tao
nije jedan ni dva. Ramana Maharshi je rekao
"Ja" je samo jedan. Ako je to ograničeno
je ego, ako je neograničeno onda je to beskonačna
i velika stvarnost. "
Ako povjerujete u ono što je rečeno u filmu, promašili ste bit.
Ako ne povjerujete, također ste promašili poantu. Shvatite da vjerovanje i nevjerovanje djeluju na
razini uma. Oni zahtijevaju znanje, ali
ako uđete u vlastitu istragu
i ispitivanje svih aspekata vašeg bića, saznajući tko je taj koji istražuje
Ako ste spremni živjeti po principu "ne moja volja - nego viša volja nek bude ispunjena"
Ako ste spremni putovati
iznad svega što znate onda ste u mogućnosti iskusiti
ono što na što sam vam pokušao pokazati.
Tek tada ćete iskusiti za sebe
duboko otajstvo i ljepotu jednostavnog postojanja.
Postoji još jedna mogućnost za život.
Postoji nešto sveto, nedokučivo
što se može otkriti u miru dubine tvog bića, izvan pojmova i koncepata,
izvan dogmi, izvan uvjetovanih
aktivnosti i svake preferencije.
Nije uvjetovana tehnikama, ritualima ili praksama. Ne postoji "kako" da to dobijete
Nema sustava.
Na putu nema staze. Kao što kažu u Zenu
"To je otkrivanje onog vašeg izvornog lica
kojeg ste imali i prije nego što ste rođeni." Nije riječ o
dodavanju vrijednosti sebi ili za sebe. To postaje svjetlo prema sebi; svjetlo koje raspršuje
iluziju o sebi. Život će uvijek ostati neispunjen
i srce će uvijek ostati nemirno dok se ne odmori u tom
otajstvu izvan imena i oblika
Budite mirni - i znajte: Ja sam Bog! (Psalam 46:10)
Iskusiti i uvidjeti istinskog sebe JEST biti potpuno miran.
(Ramana Maharshi)
U tišini vašeg srca Svevišnji će progovoriti i voditi vas k vašem cilju
(Mirra Alfassa, "Majka")
Vraćanje izvoru je mirnoća. To je put Tao-a.
(Lao Tzu)
Ugradite se u mirnoću, usmjerite pozornost prema unutra i predajte svoj um sopstvu. Mudrost koju tražite je u vama (Bahavad Gita)
Vaš unutarnji osjećaj o tome tko ste vi je neodvojiv od mirnoće. "Ja Jesam" jeo ono što je dublje od imena i oblika (Eckart Tolle)
"Praznina u svem stvaranju je istovjetna Bogu u mirnoći"
(Meister Eckhart)
U mirnoći uma vidim sebe kakav jesam: Neograničen
(Nisargadatta Maharaj)
"Nek vas tišina odvede do srži života"
(Rumi)
"Vi znate o "kako", ali ja znam o "kako-ne""
(Rabia Basri)
"Tajna osjetilnog mora biti uronjena u mirnoću"
(Zhou Xuanjing)
"Potpuna mirnoća mozga je nevjerojatna stvar. Ona je visoko osjetljiva, snažna, potpuno živa i svjesna svakog pokreta - ali sasvim mirna" (J.Krishnamurti)