Ugljikov dioksid, ili CO2, je glavni
staklenički plin u klimatskim projmenama.
Kako CO2 dolazi u našu atmosferu?
Pa, ugljik je dio ciklusa.
Počinje sa suncem,
koje zagrijava Zemlju sa više energije
u jednom satu nego
što svijet koristi u godini.
Biljke, koje su biološki kuhari,
uzimaju svjetlost, i nešto CO2 iz zraka,
mješaju ih i BAM!
Stvaraju uskladištenu energiju,
u obliku ugljikohidrata
kao što su glukoza i saharoza.
Proces se zove fotosinteza.
Kada životinje poput nas jedu te biljke
naši želuci pretvaraju hranu
u energiju za naš rast.
Staklenički plinovi su
nusprodukt tog procesa,
i ispuštaju se kroz izmet i otpad.
Ako te biljke umru, raspadaju se, i maleni
mikroorganizmi razgrađuju ugljikohidrate
i ponovno oslobađaju
stakleničke plinove kao nusprodukt.
Kao što vidite, sunce je izvor energije,
Premješta se napredujući hranidbenim lancem.
Ali ponekad, organizmi bazirani na ugljiku
kao biljke ili životinje, zapnu u zemlji.
Kada se to dogodi,
komprimirane su pod tonama pritiska,
i pretvaraju se u fosilna goriva
kao nafta, ugljen ili zemni plin.
Od Industrijske revolucije,
ljudi izvlače fosilna goriva iz zemlje
i pale ih aktivirajući spremljenu energiju
kako bi stvarali struju i pokretali motore.
Ali stvar je da se također milijini godina
skladištenog CO2 idu natrag u zrak.
Također, ljudi udišu kisik, izdišu CO2
Ali biljke čine suprotno.
Drveće usisava ogromne količine CO2,
što balansira ciklus.
Zbog toga, uništavanje šuma smanjuje
broj biljaka koje skladište CO2.
Napadamo ciklus s obje strane.
Zamislite to kao računalo. Računalo može
odjednom pokrenuti nekoliko programa.
Normalno, kada završite s dokumentom,
spremite ga i zatvorite,
tako da ne troši resurse računala.
Zamislite sada da ste
prestali zatvarati dokumente.
Tako da su svi bili otvoreni odjednom.
Vaše računalo to ne bi moglo procesuirati.
Usporilo bi i potom stalo,
i napokon bi se srušilo.
To je trenutak prema kojem ide okoliš,
nastavimo li ga preopterećivati ugljikom.
Postoji li način da
uravnotežimo ekosustsav?
Što je s tehnologijom? Tehnologija je
definirana kao način za rješavanje problema.
I tako, održive tehnologije one su
čiji je input jednak outputu.
Ne stvaraju negativne vanjske stvari,
kao CO2, u sadašnjosti i budućnosti.
Poništavaju se kako bi riješile problem.
Da bi to postigli, moramo izumiti
održive tehnologije.
Ako stavimo sve ideje i tehnologije
ikad stvorene u krug,
onda je izum guranje tih granica
tog kruga.
I područje izvan kruga je beskonačno,
jer je potencijal za izume bezgraničan.
Razmislite o nekim nevjerojatnim
čistim tehnologijama koje imamo danas. [Vjetar, električni auti, biogorivo.]
[Fotosintetske alge, kompost]
Sve te ideje imaju jednu zajedničku stvar.
Sve dolaze od ljudi. Ljudi inoviraju.
Ljudi stvaraju. To je
neograničeni potencijal kreativnih ljudi
da grade nezamislive tehnologije
koje će zaustaviti klimateske promjene
i balansirati ekosistem. I to je nešto
čemu se treba nadati.