Obično mi se dopada da radim u mojoj radionici. ali kada pada kiša i prilaz se pretvori u reku, onda to obožavam. I samo ću seći neko drvo i izbušiti neke rupe i posmatrati vodu, i možda ću morati da šetam okolo i tražim matice. Nema pojma koliko vremena provedem radeći to. Ovo je "Dupla kišna kap." Od svih mojih skulptura, ova je najpričljivija. Ona povezuje ometajući šablon dve kišne kapi koje padnu blizu jedna drugoj. Umesto širećih krugova one stvaraju šireće šestougle. Sve skulpture se pokreću mehanički. Da li vidite da postoje tri vrha na žutom sinusnom talasu? Ovde dodajem sinusni talas sa četiri vrha i palim ga. Osam stotina dvolitarskih flaša od soka - o da. (Smeh) Četiri stotine aluminijumskih limenki. Tule-trska je trska poreklom iz Kalifornije, i najbolja stvar kod nje je to što miriše predivno. Jedna kap kiše povećava amplitudu. Spiralni vrtlog koji prati veslo na raftingu. Ovo povezuje četiri različita talasa. I ovde ću da izvučem dve talasne dužine i povećam jedinstvenu. Mehanizam koji ga pokreće ima devet motora i oko 3000 kotura. 445 žica u trodimenzionalnom tkanju. Prenešeno na veću razmeru - u stvari mnogo veću, uz dosta pomoći - 14 064 reflektora sa bicikala - dvadesetodnevna postavka. "Povezani" je saradnja sa koreografom Gideonom Obarzanekom. Niti zakačene za plesače. Ovo je snimak veoma rane probe, ali završeno delo je na turneji i zapravo će proći kroz Los Anđeles za nekoliko nedelja. Par spirala i 40 drvenih lajsni. Uzmi svoj prst i nacrtaj ovu liniju. Leto, jesen, zima, proleće, podne, sumrak, mrak, jutro. Da li ste ikada videli stratusne oblake koji idu paralelnim prugama preko neba? Da li ste znali da je to beskrajni prekrivač od oblaka koji zaranja u i van kondenzacionog sloja? Šta ako je svaki naizgled izolovani objekat u stvari samo neprestani talas tog objekta koji je provirio u naš svet? Zemlja nije ni ravna ni okrugla. Talasasta je. Zvuči dobro, ali kladim se da vam osećaj govori da to nije kompletna istina, i reći ću vam zašto. Imam dvogodišnju ćerku koja je najbolja na svetu. I samo ću vam reći: moja ćerka nije talas. I vi ćete možda reći: "Stvarno Rubene, da si makar napravio jedan korak unazad, ciklusi gladi i hranjenja, šetanja i spavanja, smeha i plača bi se izdvojili kao šablon." Ali ja bih rekao: "Ako bih to uradio, previše bi se izgubilo." Ova tenzija između potrebe da se dublje pogleda i lepote i trenutnosti sveta, gde i ako pokušate da pogledate dublje, već ste izgubili ono što tražite, ova tenzija je ono što pokreće skulpture. I za mene, putanja između ova dva ekstrema dobija oblik talasa. Dozvolite da vam pokažem još jednu. Hvala vam veliko. Hvala. (Aplauz) Hvala. (Aplauz) Džun Koen: Gledajući svaku od tvojih skulptura, izazivaju toliko različitih slika. Neke su kao vetar, a neke kao talasi, i nekada one izgledaju živo, a nekada izgledaju kao matematika. Da li postoji stvarna inspiracija iza svake? Da li si mislio o nečemu fizičkom ili nečemu opipljivom dok si ih dizajnirao? RM: Pa neke od njih definitivno imaju direktnu opservaciju bukvalno kao dve kišne kapi koje padaju, i samo posmatranje šablona je prelepo. I zatim samo pokušavanje da skapiram kako da napravim to koristeći stvari. Ja volim da radim sa svojim rukama. Nema ništa bolje od sečenja parčeta drveta i pokušavanja da ga pokrenete. DžK: Da li se to ikada menja? Misliš li da dizajniraš jedno, i zatim kada je proizvedeno to izgleda drugačije? RM: Na "Duploj kišnoj kapi" sam radio devet meseci, i kada sam je na kraju najzad upalio, zapravo sam je mrzeo. Istog trenutka kad sam je upalio, zamrzeo sam je. To je bio duboki instinkt, i želeo sam da je bacim. I zadesilo se da mi je prijatelj bio u poseti, i on je rekao: "Zašto samo ne sačekaš?" I ja sam sačekao i sledećeg dana mi se malo više sviđala, sledećeg dana još malo više, i sad je stvarno volim. I zato pretpostavljam, pod jedan, instinkt pomalo greši nekada, pod dva, ne izgleda kako sam očekivao. DžK: Odnos evoluira vremenom. Puno ti hvala. To je bila prelepa poslastica za nas. RM: Hvala. DžK: Hvala ti, Rubene. (Aplauz)