Ovo je karta države New York koju je izradila 1937. godine tvrtka General Drafting. Ova karta je jako slavna među kartografskim štreberima, zato što ovdje u podnožju planina Catskill, postoji mali grad imena Roscoe -- zapravo, ovo će ići lakše ako ju prikažemo ovdje gore -- Ovdje je Roscoe, a točno iznad Roscoea je Rockland, New York, a točno iznad toga je maleni gradić Agloe, New York. Agloe, New York, je veoma slavan među kartografima, zato što je grad na papiru. Također je poznat kao zamka autorskog prava. Izrađivači karata -- zato što će moja i vaša karta New Yorka izgledati veoma slično, zbog samog oblika New Yorka -- izdrađivači karata bi često ubacili lažna mjesta na svoje karte, da bi zaštitili svoje autorsko pravo. Onda, kad bi se moje lažno mjesto pojavilo na tvojoj karti, mogao bih biti siguran da si me pokrao. Agloe je škrabotina inicijala dvojice tipova koji su napravili ovu kartu, Ernest Alpers i Otto G. Linberg, koji su pustili ovu kartu u javnost 1937. Desetljeća kasnije, Rand McNally predstavlja kartu sa Agloeom, New York, na njoj, na istom križanju dva zemljana puta usred ničega. Možete zamisliti ushićenje u General Draftingu. Odmah su nazvali Randa McNallyja, i rekli, "Uhvatili smo te! Mi smo izmislili Agloe, New York. To je lažno mjesto. Grad na papiru. Tužit ćemo te!" Rand McNally im je odgovorio, "Ne, ne, ne, Agloe je stvaran." Zato što su ljudi nastavili posjećivati to križanje te dvije ceste -- (Smijeh) usred ničega, očekujući tamo mjesto imena Agloe -- netko je sagradio mjesto i nazvao ga Agloe, New York. (Smijeh) Imalo je benzinsku pumpu, trgovinu, dvije kuće najviše. (Smijeh) Ovo je naravno romanopiscima potpuno neodoljiva metafora, jer bi svatko od nas volio vjerovati da ono što zapišemo na papir zaista može promijeniti svijet u kojem živimo, zato se moja treća knjiga zove "Gradovi na papiru". Ono što me još više zanima od medija na kojem se ovo dogodilo, je fenomen sam po sebi. Lako je reći da svijet oblikuje naše karte svijeta, jel tako? Kao što sveukupni oblik svijeta očito utječe na naše karte. Ono što je mnogo zanimljivije je način na koji mapiramo svijet, mijenja taj isti svijet. Zato što bi svijet zaista bio drukčije mjesto da je sjever dolje. Svijet bi bio zaista drukčije mjesto da Aljaska i Rusija nisu na suprotnim stranama karte. I svijet bi bio drukčije mjesto kada bi prikazivali Europu u stvarnoj veličini. Svijet se mijenja zajedno sa našim mapiranjem istoga. Način koji smo izabrali -- djelomično, naš osobni kartografski poduhvat, također oblikuje karte naših života, a to naposlijetku oblikuje naše živote. Vjerujem da ono što mapiramo mijenja život koji vodimo. I ne mislim to kao u tajnovitom, Oprah Angels mreže tipa, možeš-mislima-zaustaviti-rak smislu. Ali vjerujem da iako karte ne pokazuju gdje ćeš u životu sljedeće ići, one pokazuju gdje bi mogao ići. Rijetko idete na mjesta koje nisu na vašoj osobnoj karti. Bio sam zaista loš učenik kad sam bio dijete. Prosjek mi je uvijek bio niska trojka. Mislim da je razlog mojim lošim ocjenama bilo to što mi se obrazovanje uvijek činilo kao niz prepreka koje je netko postavio pred mene, i ja moram sve preskočiti da bih postigao odraslost. A ja nisam baš htio preskakati ove prepreke, zato što su izgledale potpuno proizvoljne, i tako često ni ne bih, pa su mi ljudi prijetili, znate, prijetili su mi sa, "ovo ti ide u trajni zapis," ili "Nikad nećeš naći dobar posao." Ja nisam ni htio dobar posao! Koliko sam mogao vidjeti sa jedanaest, ili dvanaest godina, ljudi sa dobrim poslovima se ustaju vrlo rano ujutro, (Smijeh) a muškarci koji imaju dobre poslove, prva stvar koju naprave je da zavežu odjevni predmet za vješanje oko vratova. Doslovno stavljaju omču na sebe, i onda odlaze na svoje poslove, što god to bilo. To nije recept za sretan život. Ovi ljudi -- u mojoj, simbolima opsjednutoj dvanaestogodišnjoj mašti -- ti ljudi koji su sami sebe vješali među prvim stvarima koje naprave svako jutro, oni nikako ne mogu biti sretni. Zašto bih uopće htio preskakati sve te prepreke i tako završiti? To je užasan završetak! A onda, kad sam išao u deseti razred, išao sam u tu školu, Indian Spring školu, mali internat, izvan Birminghama u Alabami. I odjednom sam postao učenik. A postao sam učenik, jer sam se našao u zajednici učenika. Našao sam se okružen ljudima koji su slavili intelektualizam i angažman, i koji su mislili da moja ironična tako-cool nezainteresiranost nije pametna, ili smiješna, nego je jednostavan i neosobit odgovor na veome složene i nesavladive probleme. Tako da sam i ja počeo učiti, jer je učenje bilo cool. Naučio sam da su neki beskonačni nizovi veći od drugih beskonačnih nizova, naučio sam što je jampski pentametar i zašto zvuči tako dobro ljudskim ušima. Naučio sam da je Građanski rat bio nacionalizacijski sukob, naučio sam nešto fizike, naučio sam da korelaciju ne treba miješati sa kauzalnošću -- sve ove stvari, usput, su obogatile moj život doslovno na dnevnoj bazi. Istina je da ih većinu ne koristim u svom poslu, ali to kod mene ni nije bitno. Radi se o kartografiji. Kako ide kartografski proces? Jedrite nekom zemljom i mislite, "Mislim da ću nacrtati taj komad zemlje," i pitate se, "Ima li možda još zemlje za nacrtati." I tada je učenje zaista započelo za mene. Istina je da sam imao učitelje koji nisu odustajali od mene, i veoma sam sretan što sam imao takve učitelje, često sam im davao povoda da pomisle da se ne isplati ulagati u mene. No, većina učenja tijekom srednje škole nije bila vezana uz ono što se događa u učionici, nego ono što se događa izvan nje. Na primjer, mogu vam reći "Ima neka svetlost U zimsko popodne, koja -- Tišti kao u katedrali Teret poja." ne zato što sam učio napamet Emily Dickinson u školi kad sam bio u srednjoj školi, nego zato što je postojala jedna djevojka u srednjoj školi, i ime joj je bilo Amanda, i bio sam zaljubljen u nju, i ona je voljela poeziju Emily Dickinson. Razlog zašto vam mogu reći što je oportunitetni trošak, je zato što sam jedan dan igrao Super Mario Kart na sofi, i moj prijatelj Emmet je ušao i rekao, "Koliko dugo već igraš Super Mario Kart?" Rekao sam, "Ne znam, možda, šest sati?", a on je rekao, "Znaš, da si radio u Baskin-Robbinsu tih šest sati, mogao si zaraditi 30 dolara, tako da si na neki način, upravo platio 30 dolara za igranje Super Mario Kart." A ja na to, "Dobra pogodba!" (Smijeh) Ali sam naučio što je oportunitetni trošak. A putem se, karta moga života poboljšala. Povećala se; sadržavala više mjesta. Pojavilo se više stvari koje se mogu dogoditi, više budućnosti koje mogu imati. To nije bio službeni, organizirani proces učenja, i sretan sam što to mogu priznati. Bilo je nedosljedno, nestalno, i mnogo toga nisam znao. Mogao sam znati, Kantorovu ideju da su neki beskonačni nizovi veći od drugih beskončnih nizova, no nisam uistinu razumio računicu iza te ideje. Mogao sam znati ideju oportunitetnog troška, ali nisam znao zakon opadajućih prinosa. Sjajna stvar kod zamišljanja učenja kao kartografije, je što umjesto da ih zamišljate kao proizvoljne prepreke koje morate preskočiti, vidite djelić obale, te želite vidjeti još više. I sada znam makar malo matematike koja je temelj svih tih stvari. Dakle, imao sam zajednicu za učenje u srednjoj školi, onda sam krenuo na fakultet, i onda sam išao na drugi, i onda sam počeo raditi za časopis imena "Booklist", gdje sam bio asistent, okružen zadivljujuće načitanim ljudima. A onda sam napisao knjigu. I kao što svi autori sanjaju, dao sam otkaz. (Smijeh) Po prvi puta nakon srednje škole, našao sam se bez zajednice za učenje, i bilo je očajno. Mrzio sam to. Pročitao sam jako mnogo knjiga u razdoblju od dvije godine. Pročitao sam knjige o Staljinu, knjige o kako su se Uzbeci identificirali kao Muslimani, i o tome kako napraviti atomsku bombu, ali sam se osjećao kao da sam sebi stvaram prepreke, i onda ih preskačem umjesto da osjećam ushićenje što sam dio zajednice za učenje, zajednice ljudi koji su zajedno uključeni u kartografski poduhvat boljeg razumijevanja i mapiranja svijeta oko nas. A onda, 2006. godine, sam sreo tog tipa. Njegovo ime je Ze Frank. Nisam ga zaista sreo, samo na internetu. Ze Frank je vodio, u to vrijeme, program imena "Program sa Ze Frankom," ja sam otkrio taj program, i to je bio moj put natrag u zajednicu za učenje opet. Ovdje Ze govori o Las Vegasu: (Video) Ze Frank: Las Vegas je izgrađen usred ogromne, vruće pustinje. Skoro sve ovdje je doneseno sa nekog drugog mjesta -- vrste kamena, stabala, vodopadi. Ove ribe pripada ovdje jednako kao svinje koje lete. U suprotnosti sa spaljujućom pustinjom koja okružuje ovo mjesto, su i ovi ljudi. Stvari iz svih dijelova svijeta su ovdje sagrađene, daleko od njihovih povijesti, i daleko od ljudi koji ih drukčije doživljavaju. Ponekad su i poboljšane -- čak je i Sfinga imala operaciju nosa. Ovdje, nema razloga da se osjećate kao da nešto propuštate. Ovaj New York meni znači isto što svima ostalima. Sve je izvan konteksta, a to znači da kontekst dopušta sve: Samostalno parkiranje, centar događanja, greben morskih pasa. Ovo izmišljeno mjesto bi moglo biti jedno od najvećih ljudskih postignuća, zato što ovdje nitko ne pripada; a opet svi pripadaju. Dok sam šetao jutros, primjetio sam da je većina zgrada ogromno zrcalo koje reflektira sunce natrag u pustinju. Ali za razliku od drugih zrcala, koja vam odražavaju vanjski pogled sebe uključenog u mjesto, ova zrcala vraćaju praznoću. John Green: Vraća mi se nostalgija za danima kad su se vidjeli pikseli na online videu. (Smijeh) Ze nije samo sjajan javni intelektualac, već i genijalni osnivač zajednica, a zajednica ljudi koja se stvorila oko ovih snimaka je u mnogo čemu zajednica učenika. Tako da smo igrali sa Ze Frankom šah, i u suradnji ga pobijedili. Organizirali smo se da jedan mladić krene na put po SAD-u. Pretvorili smo Zemlju u sendvič, tako da je jedna osoba držala komad kruha u jednoj točki na Zemlji, a točno na suprotnoj točki Zemlje, je druga osoba držala drugi komad kruha. Shvaćam da su to smiješne ideje, ali su također ideje koje potiču učenje, a to je ono što je meni toliko uzbudljivo i ako odete na internet, možete pronaći ovakve zajednice svugdje. Pratite oznaku calculus na Tumblru, i da, vidjet ćete ljude koji se žale na matematiku, ali ćete, također, naći i ljude koji odgovaraju na takve prigovore, argumentirajući da je matematika zanimljiva i predivna, a i evo i načina da razmislite o problemima koje smatrate nerješivima. Možete otići na stranice kao Reddit, i naći pod-Reddite, kao što su "Pitaj povjesničara" ili "Pitaj znanost" gdje možete pitati ljude koji se bave tim područjima velik broj pitanja, od vrlo ozbiljni do onih vrlo luckastih. Ali za mene, najzanimljivija zajednica za učenje koja se upravo širi na Internetu je na Youtubeu, i priznajem, pristran sam. Ali mislim da na mnogo načina, Youtube stranica sliči na učionicu. Pogledajte na primjer "Minute Physics" tip koji uči svijet o fizici: (Video) Pređimo na stvar. 4. srpnja 2012. Higgsov bozon je zadnji temeljni dio standardnog modela fizike čestica koji će se eksperimentalno otkriti Ali, možete pitati, zašto je Higgsov bozon uključen u standardni model, pored dobro poznatih čestica kao što su elektroni i fotoni i kvarkovi, ako nije otkriven još 70-tih godina? Dobro pitanje. Postoje dva glavna razloga. Prvo, baš kao što je elektron pobuda elektonskog polja, tako je i Higgsov bozon jednostavno čestica koja je pobuda sveprožimajućeg Higgsovog polja. Higgsovo polje igra sastavnu ulogu u našem modelu za slabu nuklearnu silu. Posebno, Higgsovo polje pomaže objasniti zašto je tako slaba. Pričat ćemo više o tome u kasnijem videu, ali iako je slaba nuklearna teorija potvrđena 80-tih, u jednadžbama, Higgsovo polje je tako neraskidivo zbrkano sa slabom silom, da dosad nismo mogli potvrditi stvarno i samostalno postojanje. JG: Ili ovo je moja snimka kao dio mog programa "Crash Course" dok pričam o Drugom svjetskom ratu: (Video) Neposredni uzrok je, naravno, bio atentat u Sarajevu austrijskog nadvojvode Franje Ferdinanda, 28. lipnja 1914., od strane bosansko-srpskog nacionalista imena Gavrilo Princip. Usput: Vrijedi znati da je prvi veliki rat dvadesetog stoljeća počeo činom terorizma. Franju Ferdinanda nije posebno volio njegov ujak, car Franjo Josip -- E to su brkovi! Svejedno, atentat je doveo do toga da Austrija izda ultimatum Srbiji, gdje je Srbija prihvatila neke, ali ne sve, austrijske zahtjeve, što je dovelo do toga da je Austrija objavila rat Srbiji. A onda je Rusija, zbog savezništva sa Srbijom, mobilizirala vojsku. Njemačka je, zbog savezništva sa Austrijom tražila Rusiju da prestane sa mobilizacijom, što Rusija nije prihvatila, tako da je i Njemačka mobilizirala vojsku, objavila rat Rusiji, učvrstila savez sa Otomanskim carstvom, i objavila rat Francuskoj, zato što, pa to je Francuska. (Smijeh) I nije samo fizika i svjetska povijest ono što ljudi biraju učiti preko Youtubea. Evo videa o apstraktnoj matematici. (Video) Vi ste ja, i opet ste na satu matematike, zato što vas tjeraju da idete svaki dan. I učite o, ne znam, sumi beskonačnih nizova. To je tema u srednjoj školi, jel? Što je čudno, jer je cool tema, ali ju svejedno nekako uspiju pokvariti. Mislim da zato i dopuste beskončne nizove u nastavnom planu. Tako, zbog sasvim razumljive potrebe za zabavom, škrabate i mislite više o tome kako zvuči množina riječi "series" i o zadanoj temi: "serieses", "seriese," "seriesen," i "serii?" ili bi trebali jedninu promijeniti: "serie" ili "serum", kao što bi jednina riječi "sheep" trebala biti "shoop". Cijeli koncept stvari kao što su 1/2 + 1/4 + 1/8 + 1/16 itd se približava jedinici, je koristan ako želite nacrtati liniju slonova, gdje svaki drži rep sljedećeg: normalan slon, mladi slon, beba slon, slon veličine psa, slon veličine šteneta, sve do Mr. Tusksa i poslije. Što je bar u neku ruku odlično, zato što možete imati beskonačan broj slonova u redu, i da svejedno stanu na jednu stranicu bilježnice. JG: I naposlijetku, ovdje je Dastin, sa "Smarter Every Day", priča o očuvanju kutne količine gibanja, i budući da se radi o Youtubeu, mačke: (Video) Hej, ja sam, Dastin. Dobro došli u "Smarter Every Day" Vjerojatno ste primjetili da se mačke uvijek dočekaju na noge. Današnje pitanje je: zašto? Kao i kod većine jednostavnih pitanja, odgovor je vrlo složen. Na primjer, doslovce ću ponoviti pitanje: Kako se mačka okrene od noge-gore na noge-dolje u referentnog okviru pada, bez kršenja očuvanja kutne količine gibanja? (Smijeh) JG: Evo nešto što sva četiri videa imaju zajedničko: Svi imaju više nego pola milijuna pogleda na Youtubeu. I to su ljudi koji ne gledaju u učionicama, nego zato što su dio zajednice učenja koje su stvorili ovi kanali. Kao što sam i ranije rekao, Youtube je kao učionica za mene, i na mnogo načina jeste, zato što, evo predavača-- kao staromodna učionica: evo predavača, i ispod predavača su studenti, i svi oni raspravljaju. Znam da Youtube komentari imaju vrlo lošu reputaciju u svijetu interneta, ali ustvari, ako pogledate komentare na ovim kanalima, vidjet ćete da se ljudi uključuju u glavni predmet, ispituju teška, složena pitanja vezana uz temu, i ostali ljudi odgovaraju ta pitanja. Zato što je Youtube stranica tako postavljena da je stranica na kojoj pričam s vama na istoj -- mjesto gdje pričam s vama je na istoj stranici kao i vaši komentari, sudjelujute uživo u stvarnom i aktivnom razgovoru. Budući da sam i ja u komentarima, i ja sudjelujem sa vama. i naći ćete to, bilo da se radi o povijesti, matematici, znanosti ili bilo čemu drugom. Vidjet ćete mlade ljude koji koriste alate i žanrove na internetu da bi stvorili mjesta za intelektualno sudjelovanje, umjesto ironične otuđenosti koju većina nas povezuju sa mimovima i ostalim internet konvencijama -- znate, "Bilo mu dosadno. Izmislio račun." Ili, evo Honey Boo Boo kritizira industijalni kapitalizam: ["Liberalni kapitalizam nije uopće Dobro čovječanstva. Baš suprotno; to je sredstvo divljaštva, destruktivnog nihilizma.] U slučaju da ne vidite što kaže... Zaista vjerujem da ova mjesta, ove zajednice, postaju nove generacije učenika, vrsta zajednica, vrsta kartografskih zajednica koje sam ja imao dok sam išao u srednju školu i opet na fakultetu. A kad sam odrastao, ponovo nalazeći ovakve zajednice me ponovo predstavilo zajednici za učenje, i ohrabrilo da nastavim učiti i u odrasloj dobi, tako da više ne osjećam kao da je učenje nešto rezervirano za mlade. Vi Hart i "Minute Physics" me upoznalo sa svakakvim stvarima koje nisam znao prije. Znam da svi slušamo o danima Pariškog salona u doba Prosvjetiteljstva, ili okruglom stolu Algonquin, i poželimo, "Oh, da sam bar bio dio toga, Da sam se bar mogao smijati šalama Dorothy Parker." Ali upravo vam govorim da takva mjesta postoje, još uvijek postoje. Postoje u kutevima interneta, gdje se stariji boje kročiti. (Smijeh) I zaista, zaista vjerujem da kad smo izmislili Agloe, New York, 60-tih, kad smo ga učinili stvarnim, tada smo tek počinjali. Hvala vam. (Pljesak)