Prema navodima UN-a, milijarde ljudi još uvijek žive bez adrese. Ekonomist Hernando de Soto rekao je "Bez adrese, živiš izvan zakona. Kao da i ne postojiš". Ja sam ovdje kako bih vam rekao da moj tim i ja to pokušavamo promijeniti. Ako na digitalnoj mapi pogledate favelu u Brazilu, ili naselje u Južnoj Africi, vidjet ćete malo ulica, ali mnogo praznog prostora. Ali, ako prebacite na satelitski pregled, vidljive su tisuće ljudi, domova i trgovina u tom ogromnom, nemapiranom i neadresiranom prostoru. U glavnom gradu Gane, Accri, na fasadama postoje našvrljani brojevi i slova gdje su sustavi adresiranja provedeni, ali ne i dovršeni. Ali ta mjesta, ta mjesta bez adrese, sadrže ogroman gospodarski potencijal. Evo zašto me zaokupio problem adresiranja. Radio sam u glazbenoj industriji 10 godina, i ono što možda ne znate o glazbenom svijetu je to da se ljudi svakoga dana bore s problemom adresiranja. I tako od glazbenika koji moraju pronaći gaže, do produkcijskih kompanija koje dovoze opremu, svi se nekako uvijek izgube. Čak smo morali u svoje rasporede dodati nekoga tko bi služio kao osoba koju zoveš kada misliš da si stigao, ali onda shvatiš da nisi. I imali smo dosta loših dana, kao u Italiji, kada je vozač kamiona iskrcao svu opremu, sat vožnje sjeverno od Rima, umjesto sat južno od Rima i malo gori dan, kada me klavijaturist nazvao i rekao "Nemoj paničariti, ali možda smo upravo imali tonsku probu na vjenčanju krivih ljudi". (Smijeh) Nedugo nakon sudbonosnog događaja u Rimu, razgovarao sam o ovome s prijateljem, koji je matematičar i zaključili smo da oko toga nešto možemo poduzeti. Palo nam je na pamet da stvorimo novi sustav, ali on ne bi trebao ličiti na stari sustav. Složili smo se da su adrese loše. Znali smo da želimo nešto vrlo precizno, ali GPS koordinate, geografska širina i duljina bile su prekomplicirane. Zbog toga smo podijelili svijet u trometarske kvadrate. Svijet sadrži oko 57 bilijuna trometarskih kvadrata i shvatili smo da postoji dovoljno kombinacija triju riječi iz rječnika kako bismo svakom trometarskom kvadratu svijeta mogli dati jedinstveno ime uz pomoć samo triju riječi. Iskoristili smo 40 000 riječi, dakle, to je 40 000 na kub, 64 trilijuna kombinacija od triju riječi, što je više nego dovoljno za cca. 57 trilijuna trometarskih kvadrata, uz nešto rezerve. Pa smo upravo to i učinili. Podijelili smo svijet u trometarske kvadrate, svakome nadjenuli jedinstveni identifikator od triju riječi koji zovemo adresom od triju riječi. Na primjer, upravo ovdje, stojim na adresi senfovi.kuponi.pinup, (Smijeh) ali ovdje... stojim na stegnut.jedinstveno.tutorial. I nismo to napravili samo na engleskom. Izrazito smo važnim smatrali to da ljudi ovaj sustav mogu koristiti na vlastitom jeziku. Za sada smo ga prilagodili na 14 jezika uključivši francuski, svahili i arapski, i sada radimo na još njih, kao što su xhosa, zulu i hindi. Ovom se idejom može postići puno više od toga da moji glazbenici pravovremeno stižu na gaže. Kada bi 75 posto zemalja koje se bore s nepouzdanim adresiranjem počelo koristiti adrese od triju riječi, postojala bi hrpa puno važnjih primjena. U Durbanu u Južnoj Africi, NVO pod nazivom Gateway Health podijelili su 11 000 adresa od triju riječi svojoj zajednici, kako bi trudne majke, kada osjete trudove, mogle pozvati hitnu pomoć i reći im točno gdje da dođu po njih, jer su kolima hitne pomoći inače često trebali sati da ih pronađu. U Mongoliji, državna je pošta usvojila ovaj sustav i sada u mnoge domove rade dostave po prvi put. UN ga koristi za geografsko označavanje fotografija u područjima katastrofa, kako bi pomoć mogla stići na precizno određeno mjesto. Koristi ga i pizzeria Domino na Karibima, jer nisu mogli naći domove mušterija, a zbilja im žele dostaviti pizzu dok je još vruća. Uskoro ćete moći ući u auto, izgovoriti tri riječi i auto će vas navoditi upravo do tog mjesta. U Africi, kontinent je preskočio fazu telefonskih žica i prihvatio mobilne telefone, zaobišao tradicionalne banke i direktno usvojio mobilno plaćanje. Vrlo smo ponosni na to što su se poštanski operateri triju afričkih zemalja, Nigerije, Džibutija i Obale Bjelokosti, direktno opredijelili za usvajanje adresa od triju riječi, što znači da ljudi u tim zemljama imaju vrlo jednostavan način da objasne gdje žive, već danas. Za mene, loše adresiranje predstavljalo je iritantnu frustraciju, ali za milijarde ljudi ono je ogromna mana za poslovanje, ozbiljno ometa rast njihove infrastrukture a neke može stajati i života. Mi smo u misiji da to promijenimo, tri po tri riječi. Hvala. (Pljesak)