Prema navodima UN-a,
milijarde ljudi još uvijek
žive bez adrese.
Ekonomist Hernando de Soto rekao je
"Bez adrese,
živiš izvan zakona.
Kao da i ne postojiš".
Ja sam ovdje kako bih vam rekao da
moj tim i ja to pokušavamo promijeniti.
Ako na digitalnoj mapi
pogledate favelu u Brazilu,
ili naselje u Južnoj Africi,
vidjet ćete malo ulica,
ali mnogo praznog prostora.
Ali, ako prebacite na satelitski pregled,
vidljive su tisuće ljudi,
domova i trgovina
u tom ogromnom, nemapiranom
i neadresiranom prostoru.
U glavnom gradu Gane, Accri,
na fasadama postoje
našvrljani brojevi i slova
gdje su sustavi adresiranja
provedeni, ali ne i dovršeni.
Ali ta mjesta, ta mjesta bez adrese,
sadrže ogroman gospodarski potencijal.
Evo zašto me zaokupio problem adresiranja.
Radio sam u glazbenoj
industriji 10 godina,
i ono što možda ne znate
o glazbenom svijetu
je to da se ljudi svakoga dana
bore s problemom adresiranja.
I tako od glazbenika koji
moraju pronaći gaže,
do produkcijskih kompanija
koje dovoze opremu,
svi se nekako uvijek izgube.
Čak smo morali u svoje
rasporede dodati nekoga
tko bi služio kao osoba koju zoveš
kada misliš da si stigao,
ali onda shvatiš da nisi.
I imali smo dosta loših dana,
kao u Italiji, kada je vozač
kamiona iskrcao svu opremu,
sat vožnje sjeverno od Rima,
umjesto sat južno od Rima
i malo gori dan,
kada me klavijaturist nazvao i rekao
"Nemoj paničariti, ali možda
smo upravo imali tonsku probu
na vjenčanju krivih ljudi".
(Smijeh)
Nedugo nakon sudbonosnog događaja u Rimu,
razgovarao sam o ovome s prijateljem,
koji je matematičar
i zaključili smo da oko toga
nešto možemo poduzeti.
Palo nam je na pamet
da stvorimo novi sustav,
ali on ne bi trebao ličiti
na stari sustav.
Složili smo se da su adrese loše.
Znali smo da želimo nešto vrlo precizno,
ali GPS koordinate,
geografska širina i duljina
bile su prekomplicirane.
Zbog toga smo podijelili
svijet u trometarske kvadrate.
Svijet sadrži oko 57 bilijuna
trometarskih kvadrata
i shvatili smo da postoji
dovoljno kombinacija
triju riječi iz rječnika
kako bismo svakom trometarskom kvadratu
svijeta mogli dati jedinstveno ime
uz pomoć samo triju riječi.
Iskoristili smo 40 000 riječi,
dakle, to je 40 000 na kub,
64 trilijuna kombinacija od triju riječi,
što je više nego dovoljno za cca.
57 trilijuna trometarskih kvadrata,
uz nešto rezerve.
Pa smo upravo to i učinili.
Podijelili smo svijet
u trometarske kvadrate,
svakome nadjenuli jedinstveni
identifikator od triju riječi
koji zovemo adresom od triju riječi.
Na primjer, upravo ovdje,
stojim na adresi senfovi.kuponi.pinup,
(Smijeh)
ali ovdje...
stojim na stegnut.jedinstveno.tutorial.
I nismo to napravili samo na engleskom.
Izrazito smo važnim smatrali to
da ljudi ovaj sustav mogu koristiti
na vlastitom jeziku.
Za sada smo ga prilagodili na 14 jezika
uključivši francuski, svahili i arapski,
i sada radimo na još njih,
kao što su xhosa, zulu i hindi.
Ovom se idejom može postići puno više
od toga da moji glazbenici
pravovremeno stižu na gaže.
Kada bi 75 posto zemalja
koje se bore s nepouzdanim adresiranjem
počelo koristiti adrese od triju riječi,
postojala bi hrpa puno važnjih primjena.
U Durbanu u Južnoj Africi,
NVO pod nazivom Gateway Health
podijelili su 11 000 adresa
od triju riječi
svojoj zajednici,
kako bi trudne majke, kada osjete trudove,
mogle pozvati hitnu pomoć
i reći im točno gdje da dođu po njih,
jer su kolima hitne pomoći inače
često trebali sati da ih pronađu.
U Mongoliji, državna je pošta
usvojila ovaj sustav
i sada u mnoge domove rade dostave
po prvi put.
UN ga koristi za geografsko označavanje
fotografija u područjima katastrofa,
kako bi pomoć mogla stići
na precizno određeno mjesto.
Koristi ga i pizzeria Domino na Karibima,
jer nisu mogli naći domove mušterija,
a zbilja im žele dostaviti pizzu
dok je još vruća.
Uskoro ćete moći ući u auto,
izgovoriti tri riječi
i auto će vas navoditi
upravo do tog mjesta.
U Africi, kontinent je preskočio
fazu telefonskih žica
i prihvatio mobilne telefone,
zaobišao tradicionalne banke
i direktno usvojio mobilno plaćanje.
Vrlo smo ponosni na to što su se poštanski
operateri triju afričkih zemalja,
Nigerije, Džibutija i Obale Bjelokosti,
direktno opredijelili za
usvajanje adresa od triju riječi,
što znači da ljudi u tim zemljama
imaju vrlo jednostavan način
da objasne gdje žive, već danas.
Za mene, loše adresiranje
predstavljalo je iritantnu frustraciju,
ali za milijarde ljudi
ono je ogromna mana za poslovanje,
ozbiljno ometa rast njihove infrastrukture
a neke može stajati i života.
Mi smo u misiji da to promijenimo,
tri po tri riječi.
Hvala.
(Pljesak)