Prije nekoliko godina
zapocela sam ovu sliku zvanu "Raj".
Slikana je slobodno,
gesturalno, neobjektivno slikanje.
Mislim da je to moja post-moderna verzija
abstraktnog ekspresionizma.
Citala sam biografiju de Kooninga
o tome kako je jadni de Kooning
sjedio u stolici godinama
pokusavajuci da slika dobro ispadne.
A ja slikam na lazni
abstraktni ekspresionizam
radeci potpuno istu stvar.
Gledajuci ju,
Slikajuci, isprobavajuci.
Sjedeci.
Citala sam knjigu i
razmisljala.
"Pocni zivjeti, de Kooning."
I onda razmisljam.
"O moj boze, ovo je stvarno tesko"
I u tom trenutku sam se zaustavila.
[SMIJEH]
Kada sam zapocela slikati
moja je slika izlazila iz skulpture,
a koristila sam akrilnu boju skoro kao
kiparski materijal.
Slikala bih ravno gore pa dolje
i zatim ravno u stranu,
prikrivajuci poteze kista.
Ne polirajuci ih,
vec sam pokusavala da ne ispadnu
eskpresionisticki.
Zatim u odredjenom trenutku
Stavila sam maskirnu traku i slikala
na sve strane,
da dobijem taj tvrdi rub i tu gesturalnu
stvar
istovremeno.
To je bio veliki proboj.
Dobijete oboje.
Na oba nacina
Dobijete Albersa i de Kooninga
u istoj slici.