Shah Rukh Khan: Recite "ne" plastici. To je ono što nas uče svi borci za okoliš. Ali mi dan počinjemo i završavamo s proizvodima izrađenima od tog praktički neuništivoga materijala. Istina je da su naša potrošnja i odlaganje plastike dostigli toliko neodržive razmjere da se time moramo pozabaviti koristeći sve dostupne ideje i sredstva. Molim vas, pozdravite osobu koja pomaže riješiti probleme Indije s otpadom: Mani Vajipey, recikliratelj i suosnivač/direktor tvrtke Banyan Nation. (Pljesak) Mani Vajipey: Kad bi recikliranje bilo olimpijski sport, Indija bi osvojila zlatnu medalju. Indija ima jedan od najviših postotaka recikliranja i oporabe plastike na čitavom svijetu. Viši od Singapura, zemalja Sjeverne Amerike, čak i europskih zemalja. Indija oporabljuje i reciklira preko 60% svog plastičnog otpada, dok razvijene zemlje, poput Sjedinjenih Država, postižu tek oko 10%. Visok udio prikupljanja uvelike je moguć zahvaljujući milijunima neformalnih recikliratelja, kabadiwala, the bhandiwalla i raddiwala, koje možemo naći na svakom uglu ulice u svakom gradu u Indiji. Pa ipak, unatoč svoj toj sveprisutnoj, raširenoj i isprepletenoj mreži recikliratelja, prizorima Indije prevladavaju prljavština i bijeda. A opći dojam je da mi ne recikliramo plastiku. Drugi problem s plastikom u Indiji je da svaki proizvod od reciklirane plastike smatramo manje kvalitetnim pa očekujemo i da bude jeftiniji. Ono što ne shvaćamo jest da postoji nekoliko vrsta plastike u djevičanskom i čistom obliku, a ako se znanstveno recikliraju mogu se reciklirati nekoliko puta bez ikakva gubitka kvalitete. Ako prikupimo i ponovno koristimo odbačenu plastiku, možemo znatno smanjiti udio djevičanske (nove) plastike koju bismo inače proizveli i potrošili. A to je jako važno, jer se djevičanska plastika proizvodi od fosilnih goriva koja su iscrpljiv izvor. Što više djevičanske plastike proizvodimo i trošimo, toliko više plastičnoga otpada moramo zbrinjavati. Loše upravljanje plastičnim otpadom dovodi do ulaska tih materijala u naše vodotokove. Sada je općepoznato da ćemo do 2050. u oceanima imati više plastike nego ribe. Prije otprilike sedam godina moj prijatelj i suosnivač Raj i ja odlučili smo usredotočiti se na rješavanje toga golemoga problema. Obilazili smo grad Hyderabad i pričali s lokalnim reciklirateljima. Uskoro smo doznali kako samo u Hyderabadu postoji mnogo recikliratelja. Ubrzo smo shvatili da se industrija recikliranja plastike danas ne razlikuje mnogo od proizvodnje mlijeka 60-tih i 70-tih godina. Mlijeko u Indiji proizvode marginalni mljekari, s jednom ili dvije krave ili bivola, koji proizvode 5 do 10 litara mlijeka dnevno. Umjesto slijepoga kopiranja zapadnih rješenja, Indija je postala pionir modela mljekarskih zadruga koje su tisuće takvih recikliratelja na malo okupile u grupe. Veličina je potakla inovacije i investicije. Indija je preobražena iz države s nedostatkom mlijeka u vodećeg svjetskog izvoznika i proizvođača mlijeka. Sinulo nam je kako je Indija u prošlosti riješila mnogo veće probleme poput nedostatka mlijeka. Trebamo se samo osvrnuti na prošlost i tamo naći nadahnuće za rješavanje vjerojatno temeljnoga pitanja našega vremena, a to je zagađenje plastikom. Ali prije nego što smo to postigli, ili prije nego što su tvrtke mogle koristiti recikliranu plastiku, morali smo riješiti dvije stvari. Kvalitetu i količinu. Kako bi se od odbačene plastike mogla izraditi bočica za šampon, morali smo skupiti desetke tona odbačene plastike. Za to su nam bili potrebni podatci. Raj i ja izradili smo jednostavnu platformu za obradu podataka koja nam je omogućila mapiranje svih recikliratelja, omogućujući nam iz ptičje perspektive pregled recikliratelja u Hyderabadu. Rezultati su bili zapanjujući. Samo u Hyderabadu bilo je 2000 kabadiwala. Znači da je po svakom četvornom kilometru bilo četiri kabadiwalas ili neslužbenih recikliratelja. Nijedna razvijena zemlja ili grad na čitavom svijetu nema luksuz tako sjajnoga sustava za prikupljanje. (Pljesak) Kad smo dobili podatke, ostalo je bilo prilično jednostavno. Počeli smo trgovati s neslužbenim reciklirateljima, počeli smo ih trenirati da razdvajaju materijal na osnovu naših specifikacija kakvoće. Tijekom proteklih pet godina razvili smo nekoliko klastera širom Južne Indije koji se sastoje od tisuća takvih neslužbenih recikliratelja, koji s nama komuniciraju izravno i digitalno. Usporedno smo počeli raditi na problemu kvalitete i čistoće materijala. U zadnjih pet godina razvili smo vlastitu tehnologiju čišćenja koja nam omogućuje uklanjanje svih onečišćenja. Danas su reciklirane granule Banyan prošle stroga ispitivanja kakvoće i imaju certifikate vodećih svjetskih FMCG i automobilskih kompanija. Sljedećih nekoliko mjeseci deseci tisuća odbačene plastike, koje su prikupili neslužbeni recikliratelji, postat će granule visoke kvalitete i biti predani tvrtkama i velikim kompanijama za izradu ambalaže za motorno ulje, bočice za šampon i losione. U iduće 3 godine očekujemo da će od naše reciklirane plastike biti izrađeno preko 500 milijuna takvih boca. (Pljesak) Ali to je tek početak. U idućih pet godina cilj nam je izgraditi Indiju u kojoj će se 100% odbačene plastike reciklirati i znanstveno oporabiti --- gdje plastični otpad više ne prijeti našim vodotocima i samomu opstanku našega kopnenoga i morskoga života. Dakle, sljedeći put kad odete u trgovinu i uzmete bočicu šampona, pogledajte koristi li ta bočica sigurnu i održivo recikliranu plastiku. To neće samo pomoći Zemlji, nego će također nagraditi recikliratelja na uglu ulice za njegov prevažni rad. To će nametnuti tvrtkama korištenje sve više reciklirane plastike za glavne proizvode i namjene. Naša tradicija i naša kultura ima puno drevne mudrosti. Nemojmo uništiti jedini planet koji imamo. Jedini dom koji imamo. Hvala vam. (Pljesak) SRK: Hvala ti, Mani. Kad sam bio mlad, običavao sam --- (pjeva na hindiju) Koliko malo ponekad znamo da smo kao nacija najveći recikliratelj plastike i otpada, ako ne samo plastike, a to nismo znali o svojoj vlastitoj zemlji. MV: Mogu li reći nešto stvarno cool? Gradovi poput New Yorka i Pariza danas nastoje postaviti strojeve za obrnutu prodaju, tako da ljudi mogu u njih ubaciti smeće i onda dobiti nešto novca. Proteklih nekoliko desetljeća čitava zemlja, i kabadiwale i bhandiwalle, to smo već radili. Vrlo sam uvjeren da ćemo za tri do pet godina kad se probudimo, znati da se plastika reciklira, uzet ćemo ambalažu i znati da stvarno ima oznaku da koristi recikliranu plastiku, pa sam vrlo optimističan glede toga. Čak i kao poduzetnik. (Pljesak) SRK: Kad vidim mladića da radi ovo što je učinio i postigao, želim da to također postane izvor ohrabrenja za ljude da to nastave. Pa reci mi, zarađuješ li puno novca? MV: Ono što je tako sjajno kod recikliranja plastike sada je da je to ideja čije je vrijeme došlo. A mi smo imali sreću što smo potpisali zbilja veliki, višemilijunski ugovor s nekima od vodećih FMCG kompanija. Tako smo mi u Indiji na prijelomnoj točci. I -- SRK: Kaži nam o novcu, Mani, o novcu. MV: (Smije se) SRK: Daj nam brojku, to će ohrabriti ljude, nije zbog pohlepe, nije iz nijednog drugog razloga... Reci im. Oni dobro zarađuju, znate. (Pljesak) MV: Nama su za izgradnju i postavljanje tih sustava potrebni investitori koji će podržati naš razvoj --- (Smijeh) (Pljesak) SRK: Morate biti kao Mani koji, kad pitam "Koliko zarađujete?", već zarađuje na meni. Možda izgledam glupo, ali nisam. Ja posve i potpuno vjerujem u koncept recikliranja plastike, i pomoći ću Maniju svojim prvim ulaganjem tako što ću sve plastične boce koje imamo na snimanju, na svim mojim snimanjima, poslat ću ih njegovoj kompaniji na recikliranje, počevši od ove četiri. Hvala ti puno, Mani. (Pljesak) MV: Puno ti hvala. SRK: Veliki pljesak za Manija. (Pljesak)