Jeste li ikad videli kako statični elektricitet proizvodi iskru? Šta je ta iskra? A šta je sa munjom, severnom svetlošću, ili repom komete? Sve to i mnogo drugih stvari, u stvari 99,9% svemira, je sačinjeno od plazme. Plazma je stanje materije koje se drastično razlikuje od onih mnogo poznatijih oblika. Uzmimo, na primer, led. Led, koji je u čvrstom stanju, se topi i postaje voda, tečno stanje, koja, zatim, kada se zagreje postaje para, gasovito stanje. Dalje zagrevanje pare na dovoljno visokoj temperaturi dovodi do razdvajanja molekula vode na slobodne atome vodonika i kiseonika. Sa još malo toplote nastaje proces jonizacije i negativno naelektrisani elektroni se odvajaju od atoma, ostavljajući za sobom pozitivno naelektrisane jone. Ova mešavina slobodnih negativnih i pozitivnih naelektrisanja je plazma, i na dovoljno visokoj temperaturi, svaki gas se može pretvoriti u plazmu. Ove naelektrisane čestice koje se slobodno kreću ponašaju se dosta drugačije od čestica u drugim oblicima materije. Kada jedna brava, koja je u čvrstom stanju, ima statički elektricitet, ona ne izgleda niti se ponaša drugačije. I ako izuzmemo kompas i druge magnetne predmete, retko kad vidimo da materija reaguje na magnetno polje. Ali stavite plazmu u električno polje ili magnetno polje, i dobićete jednu potpuno drugačiju reakciju. Pošto su plazme naelektrisane, električna polja ih ubrzavaju, a magnetna polja ih usmeravaju u kružne orbite. I kad se čestice unutar plazme sudare, ili ubrzaju pod dejstvom elektriciteteta ili magnetizma, stvara se svetlost, i to je ono što mi vidimo kad posmatramo plazme poput aurore borealis. Plazme, ipak, nisu samo lepi, nebeski fenomeni. Zamislite jednu sitnu kocku sačinjenu od običnog gasa sa veoma visokim naponom. Električno polje koje nastaje odbija pojedine elektrone od atoma i daje im veliko ubrzanje izazivajući jonizaciju drugih atoma. Ugrađene nečistoće u sitnoj kocki gasa uzrokuju dobijanje i oslobađanje tačno određene količine energije u vidu ultraljubičastog zračenja. Fluorescentni materijal koji je vezan za svaku sitnu kocku, sija posebnom bojom kada ga obasja ultraljubičasta svetlost pogodnog intenziteta. Sada napravite pravougaonik od miliona ovih sitnih kockica, tako da svaku zasebno kontroliše savremena elektronika. Možda upravo sada gledate u takvu jednu. Ovo se zove plazma televizor. Plazme se, takođe, spominju u zdravstvu. Hemičari koji se bave plazmom stvaraju posebne plazme koje mogu uništiti ili promeniti određene hemikalije, i na taj način ubiti patogene organizme na hrani ili na površinama u bolnici. Plazme su svuda oko nas, u oblicima koji su i spektakularni i praktični. A u budućnosti bi se plazma mogla koristiti u svrhu potpunog eliminisanja deponija otpada, efikasnog uklanjanja toksina iz našeg vazduha i vode, i mogla bi nas snabdeti sa mogućom neograničenom zalihom obnovljive čiste energije.