Jeste li ikad videli kako
statični elektricitet proizvodi iskru?
Šta je ta iskra?
A šta je sa munjom,
severnom svetlošću,
ili repom komete?
Sve to i mnogo drugih stvari,
u stvari 99,9% svemira,
je sačinjeno od plazme.
Plazma je stanje materije
koje se drastično razlikuje
od onih mnogo poznatijih oblika.
Uzmimo, na primer, led.
Led, koji je u čvrstom stanju,
se topi i postaje voda, tečno stanje,
koja, zatim, kada se zagreje
postaje para, gasovito stanje.
Dalje zagrevanje pare
na dovoljno visokoj temperaturi
dovodi do razdvajanja molekula vode
na slobodne atome vodonika i kiseonika.
Sa još malo toplote
nastaje proces jonizacije
i negativno naelektrisani elektroni
se odvajaju od atoma,
ostavljajući za sobom
pozitivno naelektrisane jone.
Ova mešavina slobodnih negativnih
i pozitivnih naelektrisanja je plazma,
i na dovoljno visokoj temperaturi,
svaki gas se može pretvoriti u plazmu.
Ove naelektrisane čestice koje se
slobodno kreću ponašaju se dosta drugačije
od čestica u drugim oblicima materije.
Kada jedna brava, koja je u čvrstom
stanju, ima statički elektricitet,
ona ne izgleda niti se ponaša drugačije.
I ako izuzmemo kompas
i druge magnetne predmete,
retko kad vidimo da materija
reaguje na magnetno polje.
Ali stavite plazmu u električno polje
ili magnetno polje, i dobićete
jednu potpuno drugačiju reakciju.
Pošto su plazme naelektrisane,
električna polja ih ubrzavaju,
a magnetna polja ih usmeravaju u
kružne orbite.
I kad se čestice unutar plazme sudare,
ili ubrzaju pod dejstvom elektriciteteta
ili magnetizma,
stvara se svetlost,
i to je ono što mi vidimo
kad posmatramo plazme
poput aurore borealis.
Plazme, ipak, nisu samo lepi,
nebeski fenomeni.
Zamislite jednu sitnu kocku sačinjenu od
običnog gasa sa veoma visokim naponom.
Električno polje koje nastaje
odbija pojedine elektrone od atoma
i daje im veliko ubrzanje
izazivajući jonizaciju drugih atoma.
Ugrađene nečistoće u sitnoj kocki gasa
uzrokuju dobijanje i oslobađanje
tačno određene količine energije
u vidu ultraljubičastog zračenja.
Fluorescentni materijal koji je vezan
za svaku sitnu kocku, sija posebnom bojom
kada ga obasja ultraljubičasta svetlost
pogodnog intenziteta.
Sada napravite pravougaonik
od miliona ovih sitnih kockica,
tako da svaku zasebno kontroliše
savremena elektronika.
Možda upravo sada gledate u takvu jednu.
Ovo se zove plazma televizor.
Plazme se, takođe, spominju u zdravstvu.
Hemičari koji se bave plazmom
stvaraju posebne plazme
koje mogu uništiti ili promeniti
određene hemikalije,
i na taj način ubiti patogene organizme
na hrani ili na površinama u bolnici.
Plazme su svuda oko nas,
u oblicima koji su
i spektakularni i praktični.
A u budućnosti bi se plazma
mogla koristiti
u svrhu potpunog eliminisanja
deponija otpada,
efikasnog uklanjanja toksina
iz našeg vazduha i vode,
i mogla bi nas snabdeti sa mogućom
neograničenom zalihom
obnovljive čiste energije.