Što znamo o budućnosti?
Teško pitanje, jednostavan odgovor: ništa.
Ne možemo predvidjeti budućnost.
Možemo samo stvoriti viziju
budućnosti, kakva bi mogla biti,
viziju koja možda otkriva
disruptivne ideje, koja nadahnjuje,
i ovo je možda najvažniji razlog
koji kida lance normalnog razmišljanja.
Postoji mnogo ljudi
koji su stvorili vlastitu viziju budućnosti,
na primjer, ova vizija iz
ranog dvadesetog stoljeća.
Kaže da je ovo oceanski
zrakoplov budućnosti.
Potreban mu je samo jedan i pol
dan da pređe Atlantski ocean.
Danas, znamo da se ova
vizija budućnosti nije ostvarila.
Ovo je naš najveći zrakoplov koji imamo,
Airbus A380, i poprilično je velik,
tako da ovdje stane puno ljudi
i to je tehnički potpuno drugačije
od vizije koju sam vam pokazao.
Radim u timu s Airbusom,
i stvorili smo vlastitu viziju
o održivijoj budućnosti avijacije.
Održivost nam je iznimno važna,
što bi trebalo uključiti socijalne
ali također i okolišne
i ekonomske vrijednosti.
Tako da smo kreirali
vrlo disruptivnu strukturu
koja imitira oblik kosti, ili kostura,
koji se pojavljuje u prirodi.
Zato možda izgleda malo čudno,
posebno ljudima koji se bave strukturama.
Ali je barem neki vid umjetnosti
istraživati naše ideje
o drugačijoj budućnosti.
Tko su glavni kupci u budućnosti?
Imamo stare, imamo mlade,
imamo probuđenu moć žena,
i postoji mega trend
koji utječe na sve nas.
Ovo je buduća antropometrika.
Naša djeca postaju veća,
ali u isto vrijeme
rastemo u različitim smjerovima.
Tako da trebamo prostora u letjelici,
u vrlo gustom području.
Ovi ljudi imaju različite potrebe.
Tako da vidimo jasnu
potrebu za promoviranje zdravlja,
osobito u slučaju starijih osoba.
Želimo da nas tretiraju kao individue.
Volimo biti produktivni
kroz cijeli lanac putovanja,
i ono što činimo u budućnosti je
želimo koristiti najnovije
sučelje čovjek-stroj,
i želimo to integrirati i
pokazati kao jedan proizvod.
Tako da smo kombinirali
ove potrebe s temama tehnologije.
Na primjer, pitamo se,
kako možemo stvoriti više svjetla?
Kako možemo donijeti
više prirodnog svjetla u zrakoplov?
Ovaj zrakoplov nema prozora više,
na primjer.
Što sa podatcima i
softverom za komunikaciju
koji trebamo u budućnosti?
Ja vjerujem da će zrakoplov budućnosti
imati vlastitu svijest.
Bit će više kao živi organizam
nego samo skup složene tehnologije.
Ovo će biti zaista drugačije u budućnosti.
Komunicirat će direktno
sa putnikom u njegovom okolišu.
I onda moramo pričati o materijalima,
sintetskoj biologiji naprimjer.
I moje vjerovanje je da
ćemo dobiti sve više i više
novih materijala koje možemo
ubaciti u strukturu kasnije,
jer struktura je jedan od
ključnih problema u dizajnu letjelice.
Usporedimo stari svijet s novim svijetom.
Želim vam pokazati što radimo danas.
Ovo je nosač kabine
za odmor posade u A380.
Težak je,
i slijedi klasična pravila dizajna.
Ovo je jednak nosač za istu svrhu.
Slijedi dizajn kosti.
Proces dizajna je potpuno drugačiji.
S jedne strane imamo 1,2 kilograma,
i s druge imamo 0,6 kilograma.
Ova tehnologija, 3D printanje,
i nova pravila dizajna
zaista nam pomažu smanjiti težinu,
koja je najveći problem
kod dizajna letjelice,
jer je direktno povezana s
emisijom stakleničkih plinova.
Pogurajmo ovu ideju malo naprijed.
Kako priroda radi
svoje odjeljke i strukture?
Priroda je zaista pametna.
Stavlja sve informacije
u ove male gradivneđevne blokove,
koje zovemo DNA.
I priroda radi velike kosture od toga.
Vidimo pristup odozgo prema dolje,
jer sve informacije,
kao što sam rekao, su u DNA.
I ovo je kombinirano s pristupom
odozgo prema dolje,
jer ono što radimo u svakodnevnom životu
je da treniramo mišiće, kostur,
i postaje jači.
I isti pristup se može
primjeniti na tehnologiju.
Naši građevni blokovi su
ugljikove nanocijevi, na primjer,
kako bismo izgradili
veliki kostur bez zakovica.
Kako to izgleda, možete vidjeti ovdje.
Zamislite da imate
ugljikove nanocijevi koje rastu
unutar 3D printera,
i one su uključene u matricu plastike,
i slijede sile koje se pojave
u vašoj komponenti.
I imate ih trilijune.
Tako da ih zaista poravnate s drvetom,
i uzmete to drvo i radite
morfološku optimizaciju,
pravite strukture, pod-strukture,
koje vam dozvoljavaju da
prenosite struju ili podatke.
I sada uzmemo ovaj materijal, kombiniramo ga
s pristupom odozgo prema dolje,
i gradimo veće i veće komponente.
Kako bi mogao izgledati
zrakoplov budućnosti?
Imamo različita sjedala
koja se prilagođavaju
obliku budućeg putnika,
sa različitom antropometrijom.
Imamo društvena područja unutar letjelice
koja se mogu pretvoriti
u mjesta gdje igrate virtualni golf.
I na kraju, ova bionička struktura,
prekrivena prozirnom
biopolimerskom membranom,
zaista će radikalno
promijeniti kako gledamo
letjelice u budućnosti.
Kako je Jason Silva rekao,
ako to možemo zamisliti,
zašto ne napraviti?
Vidimo se u budućnosti. Hvala vam.
(Pljesak)