Svake dvije sekunde, netko
negdje u svijetu doživi moždani udar.

I jedna od svakih 6 osoba doživjet
će ga jednom tijekom svoga života.

Moždani udar lišava
moždane stanice kisika

i jedan je od najčešćih uzroka smrti

te vodeći uzrok
invaliditeta kojeg je moguće spriječiti.

Kada netko doživi moždani udar,
brza medicinska pomoć je kritična

i često može pomoći
spriječiti trajno moždano oštećenje.

Ali što zapravo 
uzrokuje moždane udare?

I kako ih liječnici mogu liječiti?

Mozak čini samo 2 % vaše tjelesne mase,

ali troši više od
20 % kisika u vašem krvotoku.

Taj kisik u mozak
dolazi kroz sustav arterija.

Karotidne arterije
opskrbljuju prednji dio mozga,

a vertebralne arterije
opskrbljuju stražnji dio mozga.

One su međusobno povezane

i podijeljene u manje i manje žile

koje milijardama
neurona dovode potreban kisik.

Ako se protok krvi prekine, dovod
kisika prekida se i moždane stanice umiru.

Postoje dva načina
na koje se ovo može dogoditi.

Hemoragijski moždani udar nastaje
kad zbog puknuća krvne žile krv curi van.

Ali uobičajeniji tip
jest ishemijski moždani udar,

kada ugrušak začepi
žilu i zaustavi protok krvi.

Odakle dolaze ti ugrušci?

U rijetkim okolnostima,
iznenadna promjena srčanog ritma

sprječava gornje srčane
komore da normalno kontrahiraju.

Ovo usporava protok krvi,

omogućujući trombocitima, faktorima
zgrušavanja i fibrinu da se zalijepe.

Ugrušak se može odvesti gore

prema arterijama i krvnim
žilama koje opskrbljuju mozak

dok ne dođe do
neke kroz koju ne može proći.

Ovo se naziva embolija

i prekida opskrbu
kisikom sve stanice dalje.

Mozak nema receptore boli
pa samu blokadu ne možete osjetiti.

Ali deprivacija kisika
usporava moždane funkcije

i možete imate
iznenadne, zamjetljive posljedice.

Primjerice, ako je zahvaćeno
područje zaduženo za govor,

govor osobe može biti nerazgovjetan.

Ako moždani udar djeluje na područje
mozga koje kontrolira pokrete mišića,

može uzrokovati slabost,
često u samo jednoj strani tijela.

Kad se ovo dogodi,
tijelo će odmah pokušati kompenzirati

preusmjeravajući protok
krvi u zahvaćeno područje,

ali to nije savršeno rješenje.

Konačno, stanice koje su
ostale bez kisika počet će umirati,

dovodeći do oštećenja
mozga koja mogu biti ozbiljna ili trajna.

Zato je važno dobiti
medicinsku pomoć što je prije moguće.

Prvi korak u liječenju
jest intravenski lijek

pod nazivom tkivni aktivator plazminogena,

koji može razgraditi krvni ugrušak

i dopustiti ponovni
protok krvi kroz oštećenu arteriju.

Ako se dobije kroz prvih nekoliko sati,

ovaj lijek veoma povećava vjerojatnost
preživljavanja moždanog udara

i izbjegavanja trajnih posljedica.

Ako osoba ne može primiti
tkivni aktivator plazminogena

jer uzima određene lijekove,

ima povijest velikog krvarenja,

ili je ugrušak prevelik,

liječnici mogu izvesti zahvat
koji se zove endovaskularna trombektomija.

Koristeći flourescentnu boju

koja osvjetljava krvne žile
pod jakim x-zrakama,

liječnik umeće dugu, tanku,
savitljivu cijev koja se zove kateter,

u arteriju u nozi

i upravlja njome cijelim putem do ugruška.

Kroz ovaj kateter prolazi stent.

On se širi i učvršćuje u ugrušak
taman kad prođe kroz njega.

Kateter tada povuče
ugrušak kada se odstranjuje.

Ovi tretmani moraju biti
obavljeni što je prije moguće

kako bi se očuvala funkcija mozga,

što znači brzo otkrivanje
ima li netko moždani udar.

Pa kako možete primijetiti?

Evo tri brze stvari za isprobati:

1. Zamolite osobu da se nasmije.

Zakrivljena usta ili snuždenost lica
može ukazivati na slabost mišića.

2. Zamolite osobu da podigne ruke.

Ako jedna krene prema dolje, slabost
u ruci također je znak moždanog udara.

3. Zamolite osobu da
ponovi jednostavnu riječ ili frazu.

Ako njezin govor
zvuči nerazgovjetno ili čudno,

to može značiti da dio mozga zadužen
za govor ne dobiva dovoljno kisika.

Ovo se ponekad naziva FAST testom,
a T stoji za vrijeme (eng. time).

Ako primijetite neki od ovih
znakova, odmah pozovite hitnu pomoć.

Životi mogu ovisiti o tome.