Prije nekoliko godina, Harvardska poslovna škola je birala najbolji poslovni model te godine. Izabrala je Somalsko piratstvo. Baš nekako u to vrijeme, otkrila sam da postoji 544 pomoraca koje drže kao taoce na brodovima, često usidrene samo malo pokraj Somalske obale svima na vidiku. Kako sam naučila te dvije činjenice, pomislila sam: što se događa s brodarstvom? I pomislila sam: bi li se to dogodilo u bilo kojoj drugoj industriji? Bismo li vidjeli 544 pilota zarobljenih u njihovim jumbo jetovima na pisti kroz mjesece, ili godinu? Bismo li vidjeli 544 vozača autobusa? To se ne bi dogodilo. Pa me počelo intrigirati. A otkrila sam i još jednu činjenicu, koja je za mene bila još i više začuđujuća ponajviše radi činjenice da ju nisam znala prije dobi od 42, 43. To je koliko bazično i dalje ovisimo o brodarstvu. Možda šira javnost razmišlja o brodarstvu kao o starinskoj industriji, nečemu u vezi s jedrenjakom, s Moby Dickovima i Jack Sparrowima. Ali brodarstvo to nije. Brodarstvo nam je onoliko bitno koliko je uvijek i bilo. Brodarstvo nosi 90 posto svjetske trgovine. Brodarstvo se veličinom učetverostručilo od 1970. Više smo ovisni o njemu sada nego ikada. Pa ipak, za tako ogromnu industriju -- više je od 100.000 djelatnih lađa na moru -- postalo je poprilično nevidljivo. Sad, može zvučati apsurdno reći tako nešto u Singapuru, jer brodarstvo je ovdje tako prisutno da ste uglavili brod i na krov hotela. (Smijeh) Ali drugdje u svijetu, ako pitate širu javnost što znaju o brodarstvu i koliko trgovine ide preko mora, dobit ćete u biti upitan pogled. Pitate li nekog na ulici jesu li čuli za Microsoft. Mislim da će reći 'da', jer će znati da oni rade softver koji ide u računala, i povremeno radi. Ali ako ih pitate, jesu li čuli za Maersk, sumnjam da ćete dobiti isti odgovor, iako Maersk, koja je samo jedna brodarska kompanija među njih punom ima prihode prilično blizu onih Microsofta. [60,2 mlrd $] Zašto je to tako? Prije nekoliko godina, prvi gospodar mora britanskog admiraliteta -- zove se prvi gospodar mora, iako se zapovjednik vojske ne zove gospodar zemlje (gazda, op. prev.) -- Rekao je da mi, a mislio je na industrijalizirane nacije Zapada, da patimo od morskog sljepila. Slijepi smo na more kao mjesto industrije ili rada. Ono je samo nešto preko čega preletimo, komad plavog na karti zračne linije. Ništa za vidjeti, produži dalje. Pa sam željela otvoriti vlastite oči na vlastito morsko sljepilo, te sam pošla na more. Prije par godina, ukrcala sam se na Maersk Kendal, srednje velik kontejnerski brod koji nosi skoro 7.000 sanduka, i otisnula sam se iz Felixstowa, na južnoj obali Engleske. a završila točno tu u Singapuru pet tjedana kasnije, sa značajno manjim jet-lagom nego sada. A to je bilo otkrivenje. Putovali smo kroz pet mora, dva oceana, devet luka, i naučila sam puno o brodarstvu. A jedna od prvih stvari koje su me iznenadile kada sam se ukrcala na Kendal je bila, gdje su svi judi? Imam prijatelje u mornarici koji mi kažu da plove odjednom sa 1.000 mornara, ali na Kendalu je bila posada od samo 21 člana. To je zato što je brodarstvo vrlo učinkovito. Kontejnerizacija ga je učinila vrlo učinkovitim. Brodovi sad imaju automatizaciju. Mogu raditi s malim posadama. Ali to također znači, riječima lučkog kapelana kojeg sam jednom upoznala, prosječni moreplovac na kojeg ćete naići na kontejnerskom brodu je ili umoran ili iscrpljen, jer je ritam modernog brodarstva poprilično zamoran za ono što brodarstvo naziva svojim ljudskim elementom, čudna fraza za koju se čini da ne shvaćaju kako zvuči pomalo neljudski. Tako većina moreplovaca koji sada rade na kontejnerskim brodovima često imaju manje od dva sata u pojedinoj luci. Nemaju vremena za odmor. Na moru su mjesecima, a čak i kad su ukrcani, nemaju pristup onome što bi petogodišnjak uzeo zdravo za gotovo, Internetu. I još jedna stvar koja me iznenadila kad sam se ukrcala na Kendal je bila pored koga sjedim -- ne kraljica; ne mogu zamisliti zašto su me smjestili pod njen portret -- ali oko tog stola za večeru u časničkom salonu, sjedila sam pored lika iz Burme, nasuprot su bili Rumunj, Moldavac, Indijac. Za susjednim stolom je bio momak iz Kine, a u prostoru za posadu, svi su bili Filipinci. Dakle to je bio normalan radni brod. Sad, kako je to moguće? Jer najveća dramatična promjena u brodarstvu tijekom zadnjih 60 godina, kada ga je najviše šire javnosti prestalo zapažati, je nešto što se zove otvoreni registar, ili zastava pogodnosti. Brodovi sad mogu ploviti pod zastavom bilo koje nacije koja pruža registar zastava. Možete dobiti zastavu kopnom zatvorene zemlje Bolivije, ili Mongolije, ili Sjeverne Koreje, premda ta nije jako popularna. (Smijeh) Tako da imamo te vrlo višenarodne, globalne, mobilne posade na brodovima. I to je za mene bilo iznenađenje. A kad smo došli u piratske vode, dolje kroz tjesnac Bab-el-Mandeb i u Indijski ocean, brod se promijenio. I to je također bilo šokantno, jer odjednom, shvatila sam, kako mi je kapetan rekao, da sam bila luda izabrati ići kroz piratske vode na kontejnerskom brodu. Nije nam više bilo dozvoljeno na palubu. Bile su duple piratske straže. A u to vrijeme, bilo je tih 544 pomoraca kao taoca a neki od njih su bili taoci godinama radi prirode brodarstva i zastave pogodnosti. Ne svi, ali neki su bili, jer za manjinu nesavjesnih vlasnika brodova, može biti lako sakriti se iza anonimnosti koju nude neke od zastava pogodnosti. Što još naše morsko sljepilo skriva? Pa, ako odete na more na brodu ili na kruzeru, i pogledate gore na dimnjak, vidjet ćete vrlo crn dim. A to je zato jer brodarstvo ima vrlo malene marže, i žele jeftino gorivo, tako da koriste nešto zvano gorivo iz spremišta, koje mi je opisano od nekog iz industrije tankera kao nataloženi ostaci iz rafinerije, ili samo korak od asfalta. A brodarstvo je najzelenija metoda prijevoza. U pogledu ispuštanja ugljika po toni po milji, ispušta oko tisućine onog avijacije i oko desetinu kamionskog prijevoza. Ali nije bezopasno, jer ga ima toliko puno. Tako su brodarska ispuštanja oko tri li četiri posto, gotovo isto kao ona avijacije. A ako stavite brodarska ispuštanja na popis ispuštanja ugljika po zemljama, došlo bi negdje oko šestog, negdje blizu Njemačke. 2009. je izračunato kako 15 najvećih brodova zagađuju u pogledu čestica i čađe i štetnih plinova toliko koliko svi auti na svijetu. A dobre su vijesti kako ljudi sad pričaju o održivom brodarstvu. Pokrenute su zanimljive inicijative. Ali zašto je trebalo toliko dugo? Kad ćemo početi pričati i razmišljati o brodskim miljama jednako kao o zračnim miljama? Također sam putovala i na Cape Cod da vidim nepogodu koja je zadesila sjevernoatlantskog pravog kita, jer to je za mene bila jedna od najneočekivanijih stvari glede mog vremena na moru, i na koje me razmišljanje potakla. Znamo za čovjekov utjecaj na ocean u pogledu izlova i pretjeranog izlova ribe. Ali zbilja ne znamo puno o tome što se događa ispod vode. I zapravo, brodarstvo tu ima ulogu za odigrati, jer buka brodarstva je doprinijela oštećenju zvučnog staništa oceanskih stvorenja. Svjetlost ne prodire ispod površine vode, tako da oceanska stvorenja poput kitova i dupina i čak 800 vrsta ribe komuniciraju zvukom. A sjevernoatlantski pravi kit može odašiljati preko stotina milja. Grbavac može odaslati zvuk preko cijelog oceana. Ali supertanker se također može čuti kako dolazi preko cijelog oceana, a kako je buka koju propeleri stvaraju pod vodom ponekad iste frekvencije koju koriste i kitovi, može im oštetiti zvučno stanište, a ono im treba za razmnožavanje, za pronalaženje pašnjaka, za pronalaženje bližnjih. A zvučno stanište sjevernoatlantskog pravog kita je smanjeno za 90 posto. Ali još ne postoje zakoni koji bi upravljali zvučnim zagađenjem. A kad sam došla u Singapur, i ispričavam se za ovo, ali nisam htjela sići sa svog broda. Zbilja sam voljela biti na Kendalu. Posada je sa mnom dobro postupala, imala sam razgovorljivog i zabavnog kapetana, i rado bih bila potpisala za još pet tjedana, nešto za što je kapetan također rekao da sam luda kad o tome razmišljam. Ali ja nisam bila tamo kroz devet mjeseci u komadu poput filipinskih pomoraca, koji, kad sam ih pitala da mi opišu svoj posao, oni ga nazvali "dolar za čežnju za domom." Imali su dobre plaće, ali njihov je ipak izoliran i tegoban život u opasnom i često teškom elementu. Ali kad dođem do ovog dijela, dvoumim se, jer želim časno pozdraviti te pomorce koji nam donose 90 posto svega a dobijaju jako malo hvale ili priznanja za to. Želim časno pozdraviti 100.000 brodova koji su na moru koji rade taj posao, dolaze i odlaze svaki dan, donoseći nam ono što trebamo. Ali također želim vidjeti brodarstvo, i nas, široku javnost, koja zna toliko malo o njemu, da malo više preispituje, da bude malo vidljivije, da ima 90 posto transparentnosti. Jer mislim da bi svima bilo korisno kad bismo učinili nešto vrlo jednostavno, naučili vidjeti more. Hvala vam. (Pljesak)