Kažu da je trava uvek zelenija s druge strane ograde i ja mislim da je to istina, pogotovo kada čujem predsednika Obamu kako često priča kako je južnokorejski obrazovni sistem čist primer uspeha. Mogu vam reći da, u krutoj strukturi i visoko konkurentnoj prirodi južnokorejskog obrazovnog sistema, poznatijoj pod nazivom „ekspres lonac", ne mogu svi uspeti u tom okruženju. Dok su mnogi ljudi na različite načine reagovali na naš obrazovni sistem, moj odgovor na to okruženje velikog pritiska bio je u pravljenju lukova od grana nađenih u blizini moje zgrade. Zašto lukovi? Nisam sasvim siguran. Možda se, kada sam se suočio sa stalnim pritiskom, moj pećinski instinkt za preživljavanjem povezao sa lukovima. Ako razmislite, luk je zaista potpomogao ljudskom opstanku još od praistorije. U krugu od 3 kilometra od moje zgrade postojala je šuma duda tokom vladavine dinastije Čoson i u njoj su se svilene bube hranile dudovim lišćem. U cilju podizanja svesti o toj istorijskoj činjenici, naša vlada je zasadila dudovo drveće. Seme tog drveća ptice su raznosile u svim pravcima u blizini zidova za zvučnu izolaciju od gradskog auto-puta koji je izgrađen za letnje Olimpijske igre 1988. u Seulu. Oblast blizu tih zidova, na koju niko ne obraća pažnju, ostala je skoro netaknuta i tu sam prvi put našao moje blago. Što sam se više bavio pravljenjem lukova to sam počeo da više istražujem izvan mog susedstva. Kada sam išao na školske izlete, porodične odmore ili jednostavno pri povratku kući sa vannastavnih aktivnosti, lutao sam šumama i sakupljao grane sa drveća pomoću alata koji sam prokrijumčario u školskom rancu. To je alat poput testera, noževa, srpova i sekira koje sam umotao u peškir. Grane sam donosio kući, vozeći se po autobusima i u podzemnoj železnici, jedva ih držeći u rukama. Alat nisam doneo ovde u Long Bič. Aerodromsko obezbeđenje. (Smeh) U osami moje sobe, prekriven piljevinom, testerisao sam, potkresivao i glancao drvo po celu noć dok luk nije dobio oblik. Jednog dana sam deljao bambusovu granu i završilo se s požarom. Gde? Na krovu moje zgrade, u kojoj živi 96 porodica. Mušterija robne kuće od preko puta moje zgrade je zvala vatrogasce a ja sam otrčao dole da kažem mami, s polu-spaljenom kosom. Hteo bih da iskoristim ovu priliku da kažem mami, koja je sad u publici: mama, stvarno mi je žao i od sada ću biti pažljiviji u rukovanju otvorenom vatrom. Moja majka je morala da objašnjava ljudima da njen sin nije podmetnuo požar s predumišljajem. Takođe sam puno istraživao o lukovima širom sveta. Tokom istraživanja sam se trudio da kombinujem različite lukove iz različitih vremena i mesta, kako bih napravio najdelotvorniji luk. Takođe sam i radio sa više različitih vrsta drveta, poput javora, tisovine i duda, i sprovodio sam dosta vežbi gađanja u pošumljenoj oblasti u blizini gradskog autoputa koji sam maločas spomenuo. Meni je najdelotvorniji luk neki ovakav. Prvo: zakrivljeni vrhovi povećavaju elastičnost kada odapnete strelu i gađate. Drugo: trbuh luka je uvučen ka sredini zarad veće težine povlačenja, što podrazumeva veću snagu. Treće: tetiva koja se koristi na spoljašnjoj strani kraka za skladištenje maksimalne tenzije. I četvrto: rog koji se koristi za skladištenje energije u kompresiji. Nakon popravljanja, lomljenja, redizajniranja, zakrpljivanja, savijanja i menjanja, moj savršeni luk počeo je da dobija oblik i kada je konačno bio gotov Izgledao je ovako. Toliko sam bio ponosan na sebe jer sam sam napravio savršeni luk. Ovo je slika tradicionalnih južnokorejskih lukova, fotografisana u muzeju, i pogledajte kako moj luk liči na njih. Hvala precima što su mi ukrali izum. (Smeh) Preko pravljenja lukova došao sam u dodir s delom mog nasleđa. Učenje podataka koji su se tokom vremena gomilali i čitanje poruka koje su moji preci ostavili bilo je bolje nego bilo kakva utešna terapija ili savet koji bi mi neki odrasli mogli dati. Vidite, tražio sam nadaleko i naširoko a nisam se ni potrudio da tražim u svojoj blizini. Shvativši to, počeo sam da se interesujem za južnokorejsku istoriju, koja me do tada nije inspirisala. Na kraju, trava je često zelenija s moje strane ograde, iako to ne shvatamo. Sada ću vam pokazati kako moj luk funkcioniše. Pogledajmo kako ovaj funkcioniše. Ovo je bambusov luk sa snagom natezanja od 45 funti. (Zvuk gađanja iz luka) (Aplauz) Luk funkcioniše po prostom mehanizmu, ali da bismo napravili dobar luk potrebna je velika količina osećajnosti. Potrebno je da se srodite i komunicirate s drvetom. Svako vlakno u drvetu ima svoju svrhu i funkciju postojanja i samo kroz njihovu saradnju i harmoniju nastaje odličan luk. Ja sam možda [drugačiji] učenik nekonvencionalnih interesovanja, ali se nadam da nešto doprinosim time što svoju priču delim sa svima vama. Moj savršeni svet podrazumeva mesto na kome niko ne zaostaje, na kome su svi potrebni tačno tu gde su, kao vlakna i tetive na luku; to je mesto gde su jaki fleksibilni a ranjivi otporni. Luk oslikava mene, i ja oslikavam luk. Upravo vas gađam jednim svojim delom. Ne, još bolje - deo mog uma je upravo gađao vaš. Da li vas je pogodio? Hvala. (Aplauz)