Došao sam da sa vama podjelim
izuzetno iskustvo --
izuzetno bogato iskustvo, ustvari --
preko kojeg sam došao do
treniranja pacova
za spašavanje ljudskih života
time što pronalaze mine
i tuberkulozu.
Kao dijete sam imao dvije strasti.
Jedna je bila strast za glodarima.
Imao sam više vrsta pacova,
miševa, hrčaka,
gerbila (skočimiš), vjeverica.
Date mu ime, uzgojite ga, i prodate - kao što sam ja uradio.
(Smijeh)
I Afrika je bila moja strast.
Kako sam odrastao u multikulturnom okruženju,
kući su me posjećivali afrički studenti
i ja sam učio o njihovim pričama
i njihovom različitom porijeklu,
ovisnosti o uvoznom znanju,
dobrima, uslugama,
o bogatim kulturnim razlikama.
Afrika me istinski fascinirala.
Postao sam inženjer,
inženjer za razvoj proizvoda.
Fokusirao sam se na minimalističku tehnologiju za detekciju,
zapravo prvu takvu
za zemlje u razvoju.
Počeo sam raditi u toj industriji
ali nisam bio sretan što
doprinosim materijalističkom društvu
na linearan, izrabljivački
i proizvodni način.
Dao sam otkaz kako bih se posvetio stvarnom svjetskom problemu:
minama.
Govorimo o '95. godini.
Princeza Diana na televiziji najavljuje
da mine čine prepreku
bilo kakvom razvoju, što je uistinu tako.
Dok god su te naprave tu
ili postoji sumnja o postojanju mina,
ne možete ući na to tlo.
Postojala je molba
za novim detektorima
u održivim okolinama
gdje su potrebni za proizvodnju,
što je većim dijelom u zemljama u razvoju.
Mi smo izabrali pacove.
Zašto biste izabrali pacove?
Jer su štetočini?
Pacovi su, ustvari,
za razliku od onoga što većina misli o njima,
druželjubiva stvorenja.
I, ustvari, naš proizvod - kao što možete vidjeti.
Tu negdje postoji meta.
Vidite operatera, obučenog afrikanca
sa svojim pacovima ispred
koji su ustvari s lijeva i desna.
Vidite, životinja je našla minu.
Grebe po površini, i
vraća se po hranu, njegovu nagradu.
Veoma, veoma jednostavno.
Veoma održivo u ovoj okolini.
Vidite, pacov dobija svoju nagradu.
I ovako sve funkcioniše.
Krajnje jednostavno.
Ali, zašto biste koristili pacove?
Oni se koriste već od 50-ih godina prošlog stoljeća,
u eksperimentima svih vrsta.
Pacovi imaju više genetskog materijala
posvećenog čulu mirisa
nego ijedna vrsta sisara.
Krajnje su osjetljivi na miris.
Štaviše, u mogućnosti su locirati te mirise
i komunicirati putem njih.
Ali, kako mi komuniciramo s pacovima?
Pa, mi ne pričamo njihov jezik
ali imamo kliker,
standardni metod dresiranja životinja.
Vidite to ovdje.
Kliker koji proizvodi određeni zvuk
kojim možete pojačati određene sheme ponašanja.
Prije svega, mi povežemo zvuk klika sa nagradom,
što je gnječena banana i kikiriki u šprici.
Onda kada životinja shvati niz klik, hrana,
klik, hrana, klik, hrana --
da klik znači hranu --
mi je uvedemo u kavez sa rupom
gdje životinja nauči
da stavi svoj nos u rupu
ispod koje je smješten miris mete.
On to radi pet sekundi --
pet sekundi, što je dugo za jednog pacova.
Kad životinja nauči ovo, zadatak učinimo malo težim.
Pacov nauči da pronađe miris mete
u kavezu sa više rupa -- do 10 rupa.
Onda životinja nauči
da hoda na uzici na otvorenom
i da pronalazi mete.
Sljedeći korak je da životinja nauči
da pronađe stvarne mine u stvarnim minskim poljima.
One se testiraju i akreditiraju
prema Međunarodnom Standardu za Mine,
kao što psi moraju položiti test.
Veličina polja je 400 kvadratnih metara
gdje je nekoliko mina
postavljeno nasumično
a tim, trener i njegov pacov,
mora naći sve mete.
Ukoliko životinja ovo uspije, dobija licencu
čime se akredituje
za rad na polju --
baš kao psi,
uz malu razliku:
pacovi se mogu izdresirati za peti dio cijene
za koju se psi demineri dresiraju.
Ovo je naš tim u Mozambiku:
jedan tanzanijski trener
koji prenosi vještine
ovoj trojici kolega iz Mozambika.
I trebali biste vidjeti ponos u očima tih ljudi.
Imaju vještinu
koja ih čini manje ovisnim
o stranoj pomoći.
Štaviše, ovaj mali tim,
pored teških vozila, treba
i deminere da posao privedu kraju.
Ovom malom investicijom u dresiranje pacova
u Mozambiku smo pokazali da
možemo smanjiti cijenu po kvadratnom metru
za 60 posto
od onog što se trenutno ostvaruje.
Sa dva dolara, troškove smanjujemo na 1,18
i možemo još niže.
Pitanje obima.
Ako uključimo više pacova,
možemo povećati učinkovitost.
U Mozambiku imamo mjesto za demonstraciju.
Jedanaest afričkih vlada
je uvidjelo da mogu postati manje ovisnim
koristeći ovu tehnologiju.
Oni su potpisali pakt o sigurnosti
i stabilnosti u regiji Great Lakes (Velika Jezera).
Ove vlade podržavaju pacove-heroje
kako bi se zajedničke granice očistile od mina.
Dopustite mi da vas upoznam sa potpuno drugačijim problemom.
Oko 6.000 ljudi je prošle godine
nagazilo na mine,
ali je u isto vrijeme u čitavom svijetu
skoro 1,9 miliona ljudi umrlo od tubrkuloze
kao prvog uzroka infekcije -
naročito u Africi.
Tamo su TBC i HIV snažno povezani
što čini veliki problem.
Uobičajeni postupak Svjetske zdravstvene oraganizacije,
mikroskopija, dostiže pouzdanost od 40 do 60 posto.
U Tanzaniji se kod samo 45 posto ljudi
uspije dijagnosticirati TBC prije nego umru --
a brojevi ne lažu.
To znači da, ako imate TBC
postoji veća mogućnost da vam se neće otkriti
tako da ćete jednostavno umrijeti od sekundarnih posljedica TBCa.
Ako vam se ipak
bolest dijagnosticira vrlo rano
liječenje može početi --
čak kod HIV pozitivnih ljudi to ima smisla.
Možete, ustvari, izliječiti TBC --
čak i HIV.
U našem jeziku, holandskom,
naziv za TBC
je ''tering''
što se etimološki
odnosi na miris katrana.
Još su stari kinezi
i grci, Hipokrat,
objavili i dokumentovali
da se TBC može dijagnosticirati
na kratkotrajnim izlučevinama
koje pacijenti proizvode.
Mi smo skupili uzorke
iz bolnica --
kao obično testiranje,
dresirali pacove na njima
da vidimo da li funkcioniše --
i uspjeli smo.
Možemo dostići 89 posto osjetiljivosti
i 86 posto specifičnosti
koristeći više pacova zaredom.
Ovako to funkcioniše,
i ovo je zapravo generička tehnologija.
Ovdje govorimo o eksplozivima i tuberkulozi
ali, zamislite,
možete staviti bilo šta ovdje ispod.
Dakle, kako ovo radi?
Imate kasetu sa 10 uzoraka.
Stavite tih 10 uzoraka odjednom u kavez.
Životinji treba tek dvjestoti dio sekunde
da prepozna miris -- ide, dakle, veoma brzo.
Ovdje je pacov već kod trećeg uzorka.
Ovaj uzorak je pozitivan,
nakon kog životinja čuje ''klik'' i dolazi po nagradu.
Radeći ovo, veoma brzo
možemo doći do, neke vrste, drugogstepenog mišljenja
kako bi se utvrdilo koji su pacijenti pozitivni,
a koji negativni.
Poređenja radi,
dok mikroskopist može provjeriti
40 uzoraka na dan,
pacov može provjeriti
isti broj uzoraka
za samo sedam minuta.
U kavezu poput ovoga --
(Aplauz)
U kavezu poput ovoga, ako imate pacove,
a mi trenutno imamo
25 pacova za TBC,
možete provjeriti 1.680 uzoraka,
radite li čitav dan.
Možete li zamisliti šta može potencijalno proizaći iz ovog?
Detekcija štetnih tvari
u zemlji.
Na carini,
za detekciju nelegalnih dobara u kontejnerima itd.
Ali zadržimo se na tuberkulozi.
Želim vrlo kratko naglasiti --
plavi stupci
su rezultati mikroskopa
na samo pet klinika u Dar es Salaamu
na populaciji od 500.000 ljudi
gdje je testirano njih 15.000.
Mikroskopija za 1.800 pacijenata.
A, time što smo uzorke ponovo dali pacovima
i ponovo razmotrili rezultate
povećali smo učinkovitost otkirvanja
za preko 30 posto.
Tokom prošle godine --
ovisno od intervala koje uzimate --
dosljedno smo povećavali
broj otkrivenih uzoraka
u pet bolnica u Dar es Salaamu
između 30 i 40 posto.
Ovo je, dakle, veoma značajno.
Znajući da jedna osoba koju mikroskopija ne otkrije
zarazi do 15 ljudi,
zdravih ljudi, tokom jedne godine,
možete biti sigurni
da smo spasili mnogo života.
Bar su to učinili naši pacovi-heroji.
Sljedeći naš korak bi bio
da standardiziramo ovu tehnologiju.
Jednostavne stvari
kao, na primjer, mali laser u rupi
gdje životinja stavlja svoj nos na pet sekundi.
Dakle, standardizacija ovoga.
Također, standardizacija pilula,
nagradne hrane,
i poluautomatizovati ovo
kako bismo ovo mogli podići na veću razinu
i utjecati na živote još više ljudi.
Mogu zaključiti da mogu postojati i druge aplikacije ovoga.
Ovo je prvi prototip
našeg ''pacova-kamermana''
što je ustvari pacov sa ruksakom
s kamerom koja može ići ispod ruševina
da pronađe žrtve
poslije zemljotresa itd.
Ovo je faza prototipa.
Kod ovog još nemamo sistem koji bi radio.
U zaključku bih želio reći,
pomislit ćete da je o pacovima ili ovim projektima,
ali je se u konačnici radi o ljudima.
Radi se o davanju snage ranjivim zajednicama
kako bi se nosili sa skupim
i opasnim humanitarnim zadacima detekcije
i to domaćim resursima
kojih dosta ima.
Dakle nešto posve drugačije je
da nastavite izazivati vlastitu percepciju
o resursima oko vas
bilo da se radi o okolišu,
tehnologiji, životinjama ili ljudima --
i, da se uljudno uskladimo sa ovim resursima
kako bismo stimulirali održiv rad.
Hvala vam.
(Aplauz)