"Oprosti, riknuo mi je mobitel." "Nije mi ništa, dobro sam." "Ove su optužbe potpuno neutemeljene." "Kompanija nije znala ni za kakve malverzacije." "Volim te." Dnevno čujemo od 10 do 200 laži, a kroz cijelu smo povijest tražili načine da ih prepoznamo, od sredstava za mučenje u srednjem vijeku, detektora laži, kontrole krvnog tlaka i disanja, analizatora glasa, nadzora pokreta oka, infracrvenih čitača mozga, pa čak i EEG-a teškog 180 kg. Iako takvi alati funkcioniraju u određenim uvjetima, većinu ih se da prevariti uz dovoljno pripreme, a nijedan nije dovoljno pouzdan da bi se koristio na suđenjima. Ali što ako problem nije u tehnologiji, već u osnovnoj pretpostavci da laž uzrokuje fiziološke promjene? A da primijenimo direktniji pristup, koristeći se komunikologijom kako bismo analizirali same laži? Na psihološkoj razini, dijelom lažemo kako bismo sebe bolje prikazali, spajajući svoje maštarije s osobom kakva želimo biti umjesto s osobom kakva jesmo. Dok mozak sanjari, propušta previše signala. Naš svjestan um kontrolira tek 5 % kognitivnih funkcija, uključujući komunikaciju, dok se drugih 95 % odvija izvan naše svijesti, a prema literaturi o praćenju stvarnosti priče utemeljene na zamišljenim iskustvima kvalitativno su drugačije od onih utemeljenih na stvarnim iskustvima. To govori da stvaranje lažne priče o osobnim temama zahtijeva napor i rezultira drugačijom upotrebom jezičnih struktura. Tehnologija poznata kao "lingvistička analiza teksta" pomogla je u utvrđivanju četiriju uobičajena obrasca u nesvjesnom jeziku prijevare. Kao prvo, lažljivci se manje pozivaju na sebe same kada daju neistinite izjave. Više pišu ili govore o drugima, često se koristeći trećim licem da bi se distancirali od svoje laži. Što zvuči "lažnije"? "U ovoj se kući nije održao nikakav tulum" ili "Nisam održao tulum ovdje"? Kao drugo, lažljivci su negativnije osobe jer se podsvjesno osjećaju krivo zbog laži. Npr. lažljivac bi mogao reći nešto poput: "Oprosti, krepao mi je glupi mobitel. Mrzim to čudo!" Kao treće, lažljivci obično jednostavno objašnjavaju događaje jer je našim umovima teško stvoriti složenu laž. Prosuđivanje i ocjenjivanje složenu su stvari za naše mozgove. Kao što je američki predsjednik nekoć tvrdio: "Nikada nisam spavao s tom ženom." I na kraju, iako se lažljivci drže jednostavnih opisa, uobičavaju koristiti duže i zamršenije strukture rečenica, ubacujući nepotrebne riječi i nebitne, ali uvjerljive detalje kako bi potkrijepili laž. Drugi predsjednik suočen sa skandalom izjavio je: "Mogu reći da istraga pokazuje da nitko od zaposlenika Bijele kuće, nitko od trenutno zaposlenih u administraciji nije upleten u ovaj bizaran incident." Primijenimo lingvističku analizu na neke poznate primjere. Npr. sedmostruki pobjednik Tour de Francea - Lance Armstrong. U usporedbi intervjua iz 2005. kada je poricao upotrebu steroida i intervjua iz 2013. u kojem je to priznao upotreba osobnih zamjenica porasla je za gotovo 3/4. Pogledajte razliku između ove dvije izjave. Prva: "Znaš, tip u francuskom, u pariškom laboratoriju, otvori tvoj uzorak, znaš, neki Jean-Francis i testira ga. Onda te neki novinar nazove i kaže: "Saznali smo da ste šest puta bili pozitivni na steroide." Drugi: "Izgubio sam se u svemu tome. Siguran sam da ima ljudi koji se s tim ne bi mogli nositi. ali ja nikako nisam mogao jer sam se naučio kontrolirati sve u mom životu. Kontrolirao sam svaki ishod svog života." Dok je zanijekao, Armstrong je opisivao hipotetsku situaciju koja je bila usmjerena na nekog drugog, sebe je potpuno isključio iz cijele situacije. Kad je priznavao, usmjerio se na sebe i vlastite emocije i uzroke. Upotreba osobnih zamjenica tek je jedan od pokazatelja prijevare. Pogledajmo sljedeći primjer bivšeg senatora i predsjedničkog kandidata Johna Edwardsa: "Znam samo da je pravi otac javno priznao da je otac djeteta. Također nisam bio uključen ni u kakvu aktivnost koja je uključivala traženje, prihvaćanje i obavljanje bilo kakvih uplata ženi ili pravom ocu djeteta." Osim što je to prekompliciran način da kaže: "Dijete nije moje", Edwards uopće ni ne spominje imena drugih sudionika umjesto toga govori "to dijete", "ta žena" i "pravi otac". Ovo je rekao kad je kasnije priznao očinstvo: "Ja sam Quinnin otac. Učinit ću sve što mogu da joj pružim ljubav i podršku koju zaslužuje." Izjava je kratka i izravna, dijete zove imenom i poziva se na svoju ulogu u njenom životu. Kako možemo primijeniti ove tehnike uočavanja neistina? Trebamo zapamtiti da je većina laži s kojima se svakodnevno susrećemo manje ozbiljna od ovih primjera, a mogu biti i sasvim bezazlene. Ali ipak vrijedi biti svjestan znakova poput minimalne upotrebe prvog lica, upotrebe negativnog jezika, jednostavnih objašnjenja i zamršenih rečenica. Ovo bi vam moglo pomoći izbjeći kupnju precijenjenih dionica, neučinkovitih proizvoda, pa čak i užasnu vezu.