Kada bi ljudi mogli da lete bez alata i mašina, šta mislite, koliko brzo bismo išli? Od 2012, svetski rekord za najveću brzinu trčanja na kratkoj udaljenosti je oko 43 kilometra na čas. Brzina trčanja zavisi od toga koliko sile ispoljavaju noge onoga ko trči, i po Njutnovom drugom zakonu kretanja, sila je proizvod mase puta ubrzanja. A Njutnov treći zakon kaže da za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. To znači da je za trčanje potrebno tlo da se od njega odguramo i tlo se odupire od stopala onoga ko trči. Letenje bi zapravo bilo sličnije plivanju. Majkl Felps je trenutno najbrži čovek u vodi i Olimpijac sa najviše odlikovanja u istoriji. Pogodite koliko brzo pliva? Odgovor će vas možda iznenaditi. Najveća zabeležena brzina je manja od 8 kilometara na čas. Dete na površini lako može da bude brže od Majkla Felpsa u vodi, ali zašto je to tako? Pa, vratimo se Njutnovom trećem zakonu kretanja. Kada trčimo, krećemo se unapred tako što se odupiremo od zemlje svojim stopalima a zemlja se odupire nazad i gura nas unapred. Zemlja je čvrsta. Po definiciji, to znači da su čestice zapravo fiksirane u prostoru i moraju da guraju nazad umesto da se sklone, ali voda je tečna i lako teče. Kada pomeramo svoje udove da se odgurnemo od vode, deo molekula vode može samo da proklizne jedan pored drugog umesto da guraju nazad. Razmislimo sada o letenju. Vazduh ima puno više slobodnog prostora gde čestice mogu da se kreću jedna pored druge, tako da bi se protraćilo još više naše energije. Morali bismo da guramo mnogo vazduha nazad kako bismo se kretali unapred. Astronauti se kreću u šatlovima u nultoj gravitaciju kada su u svemiru tako što vuku ručke na zidovima plafona i podovima šatla. Sada zamislite da imate mogućnost lebdenja. Kako biste se kretali nasred ulice? Pa, ne biste se puno odmakli plivajući u vazduhu, zar ne? Ni ja ne mislim tako! Recimo da vam je data mogućnost lebdenja i brzina da se efikasno krećete, popričajmo o visini vašeg letenja. Po Zakonu idealnog gasa, P-V N R-T, pritisak i temperatura su u pozitivnoj korelaciji, što znači da se zajedno povećavaju i smanjuju. Ovo se dešava zato što se vazduh širi u zapremini sa manje pritiska, tako da molekuli imaju više prostora da lutaju a da se međusobno ne sudare i stvore toplotu. Pošto je atmosferski pritisak mnogo niži na velikim visinama, bilo bi neverovatno hladno kada biste leteli iznad oblaka. Morali biste da se zamotate kako biste održali temperaturu tela iznad 35 stepeni Celzijusa, ili biste počeli snažno da drhtite i postepeno postajete mentalno zbunjeni i na kraju biste pali s neba zbog gubitka kontrole mišića od hipotermije! Zakon idealnog gasa navodi da kako se smanjuje pritisak, tako raste zapremina gasa. Kada biste leteli pravo previše brzo, inertni gas u vašem telu bi se naglo raširio kao što se gazirano piće zapeni kada ga protresete. Ova pojava se zove aeroembolizam, dekompresiona bolest ili "bolest ronilaca", pošto ronioci na velike dubine ovo iskuse kada prebrzo izađu na površinu. Ovo za posledicu ima bol, paralizu ili smrt, u zavisnosti od toga koliko se zapeni vaša krv. U redu, recimo da želite da letite samo nekoliko metara nad zemljom gde još uvek možete videti putokaze i disati vazduh s lakoćom. Još uvek će vam biti potrebni naočare i kaciga da se zaštitite od ptica, insekata, uličnih znakova, električnih dalekovoda i drugih ljudi koji lete, uključujući i leteće policajce koji su spremni da napišu kaznu ako ne pratite pravila letenja, druškane. Zapamtite, ako usred vazduha imate sudar od kog se onesvestite, iskusili biste slobodan pad dok ne biste udarili tlo. Bez društva ili zakona fizike, letenje bi bilo sjajna sposobnost. Ali čak i kada bismo mogli samo da lebdimo nekoliko metara nad zemljom i krećemo se brzinom puža, kažem vam, opet je to super sposobnost koju bih želeo da imam, a vi? Tako sam i mislio. Sada, koju ćete lekciju o supermoćima iz fizike istražiti nakon ove? Menjanje veličine i sadržaja tela, superbrzina, letenje, nadljudska snaga, besmrtnost ili nevidljivost.