0:00:07.837,0:00:11.127 Živimo u ogromnom svemiru,[br]na maloj vlažnoj planeti, 0:00:11.127,0:00:12.747 gde su, pre više milijardi godina, 0:00:12.747,0:00:16.017 jednoćelijski organizmi[br]evoluirali od istih elemenata 0:00:16.017,0:00:18.722 koje je imala neživa materija oko njih, 0:00:18.722,0:00:23.312 razmnožili se se i raširili u neverovatan[br]spektar složenih živih oblika. 0:00:23.312,0:00:27.242 Nad svim ovim - živim i neživim,[br]mikroskopskim i kosmičkim - 0:00:27.242,0:00:31.402 vladaju matematički zakoni[br]sa naizgled proizvoljnim konstantama. 0:00:31.402,0:00:33.313 To otvara pitanje: 0:00:33.313,0:00:36.263 ako svemirom potpuno[br]upravljaju ovi zakoni, 0:00:36.263,0:00:39.853 zar ne bi dovoljno jak računar[br]mogao da ga tačno simulira? 0:00:39.853,0:00:43.853 Ne bi li naša stvarnost mogla biti[br]precizno isplanirana simulacija 0:00:43.853,0:00:47.243 koju je postavila[br]mnogo razvijenija civilizacija? 0:00:47.243,0:00:49.453 Ova ideja može zvučati[br]kao naučna fantastika, 0:00:49.453,0:00:51.933 ali je bila predmet[br]ozbiljnih istraživanja. 0:00:51.933,0:00:55.023 Filozof Nik Bostrom[br]je izneo uverljiv argument 0:00:55.023,0:00:57.313 da najverovatnije živimo u simulaciji, 0:00:57.313,0:01:00.203 a neki naučnici takođe[br]smatraju da je to moguće. 0:01:00.203,0:01:03.323 Ovi naučnici su počeli da razmišljaju[br]o eksperimentalnim testovima 0:01:03.323,0:01:06.463 kako bi otkrili[br]da li je naš svemir simulacija. 0:01:06.463,0:01:10.663 Postoje pretpostavke vezane za to[br]šta bi mogla biti ograničenja simulacije, 0:01:10.663,0:01:14.732 i kako bi ova ograničenja mogla uzrokovati[br]prepoznatljive znakove u svetu. 0:01:14.732,0:01:17.409 Gde bismo mogli tražiti ove greške? 0:01:17.409,0:01:20.109 Jedna ideja je da bi, dok simulacija radi, 0:01:20.109,0:01:22.749 vremenom mogla da nakupi greške. 0:01:22.749,0:01:24.169 Kako bi ispravili ove greške, 0:01:24.169,0:01:27.739 simulatori bi mogli da prilagode[br]konstante prirodnim zakonima. 0:01:27.739,0:01:29.559 Ove promene bi mogle da budu sićušne - 0:01:29.559,0:01:33.889 recimo, neke konstante koje smo izmerili[br]sa preciznošću do milionitih delova 0:01:33.889,0:01:35.569 su decenijama nepromenljive, 0:01:35.569,0:01:39.189 što znači da bi svaka promena[br]morala da bude još manjeg opsega. 0:01:39.189,0:01:42.479 Ali kako postajemo sve precizniji[br]u merenjima ovih konstanti, 0:01:42.479,0:01:45.419 mogli bismo uvideti[br]male promene tokom vremena. 0:01:45.419,0:01:47.009 Druga moguća tačka za ispitivanje 0:01:47.009,0:01:49.769 dolazi iz koncepta[br]da ograničena računarska snaga, 0:01:49.769,0:01:53.119 ma koliko velika,[br]ne može simulirati beskonačnost. 0:01:53.119,0:01:54.962 Ako su prostor i vreme stalni, 0:01:54.962,0:01:58.402 onda čak i najmanji deo svemira[br]ima svoju beskonačnu tačku, 0:01:58.402,0:02:02.092 čime postaje nemoguće da se simuliše[br]sa ograničenom računarskom snagom. 0:02:02.092,0:02:06.985 Znači da bi simulacija morala[br]da predstavlja prostor i vreme u delićima. 0:02:07.212,0:02:09.980 Oni bi bili gotovo nepojmljivo mali, 0:02:09.980,0:02:11.840 ali možda bismo mogli da ih potražimo 0:02:11.840,0:02:15.160 koristeći subatomske[br]čestice u ispitivanju. 0:02:15.160,0:02:18.600 Osnovni princip je: što je nešto manje, 0:02:18.600,0:02:20.910 to je osetljivije na poremećaje - 0:02:20.910,0:02:24.250 uporedite naletanje na rupu kada vozite[br]skejtbord i kada ste u kamionu. 0:02:24.250,0:02:26.870 Svaka jedinica u prostoru-vremenu[br]bi bila toliko mala 0:02:26.870,0:02:29.810 da bi većina stvari putovala[br]kroz nju bez ometanja - 0:02:29.810,0:02:32.870 ne samo predmeti dovoljno veliki[br]da budu vidljivi golim okom, 0:02:32.870,0:02:36.450 nego i molekuli, atomi, pa čak i elektroni 0:02:36.450,0:02:39.750 i većina ostalih subatomskih[br]čestica koje smo otkrili. 0:02:39.750,0:02:43.060 Ako otkrijemo sićušnu jedinicu[br]u prostoru i vremenu 0:02:43.060,0:02:45.690 ili promenljivu konstantu[br]u prirodnom zakonu, 0:02:45.690,0:02:48.360 da li bi to potvrdilo[br]da je svemir simulacija? 0:02:48.360,0:02:51.280 Ne, to bi bio samo prvi od brojnih koraka. 0:02:51.280,0:02:54.230 Moglo bi da postoji drugo objašnjenje[br]za svako od ovih otkrića. 0:02:54.230,0:02:57.990 Mnogo više dokaza je potrebno[br]da bi se potvrdila teorija simulacije 0:02:57.990,0:03:00.140 kao radna teorija prirode. 0:03:00.140,0:03:02.140 Međutim, koliko god testova da osmislimo, 0:03:02.140,0:03:05.010 ograničavaju nas pretpostavke[br]koje su zajedničke za sve njih. 0:03:05.010,0:03:08.460 Naše trenutno razumevanje[br]prirodnog sveta na kvantnom nivou 0:03:08.460,0:03:11.390 svodi se na ono što je poznato[br]kao plankova dužina. 0:03:11.390,0:03:14.040 Ako su prostor-vreme na ovoj skali, 0:03:14.040,0:03:17.760 ne možemo imati uvid u to[br]sa trenutnim naučnim shvatanjima. 0:03:17.760,0:03:19.440 Postoji široki spektar stvari 0:03:19.440,0:03:22.120 koje su manje od onoga[br]što trenutno možemo da posmatramo, 0:03:22.120,0:03:24.790 ali veće od plankove dužine,[br]da bismo ih istraživali. 0:03:24.790,0:03:29.410 Slično ovome, promene konstanti[br]prirodnih zakona mogu biti toliko spore 0:03:29.410,0:03:32.952 da bi mogle biti vidljive samo kada[br]posmatramo svemir od njegovog postanka. 0:03:32.952,0:03:35.292 One bi mogle postojati[br]čak i ako ih mi ne uočavamo 0:03:35.292,0:03:38.092 stotinama ili hiljadama godina merenja. 0:03:38.092,0:03:42.482 Takođe imamo sklonost da mislimo[br]da naš simulator svemira, ako postoji, 0:03:42.482,0:03:44.772 pravi proračune na isti način kao mi, 0:03:44.772,0:03:47.362 sa sličnim računarskim ograničenjima. 0:03:47.362,0:03:49.082 U suštini, mi ne možemo nikako znati 0:03:49.082,0:03:52.452 koja bi bila ograničenja i metode[br]vanzemaljske civilizacije - 0:03:52.452,0:03:54.382 ali odnekud moramo početi. 0:03:54.382,0:03:56.942 Možda nikad ne bude moguće[br]definitivno dokazati 0:03:56.942,0:04:00.256 da li svemir jeste ili nije simulacija, 0:04:00.256,0:04:03.066 ali ćemo uvek težiti napretku[br]u nauci i tehnologiji, 0:04:03.066,0:04:04.886 u potrazi za odgovorom na pitanje: 0:04:04.886,0:04:07.306 šta je zapravo priroda realnosti?