Znam šta mislite: „Zašto taj momak može da sedi?“ Zato što je ovo radio stanica. (Muzika) Na radiju pričam priče o dizajnu i pravim reportaže o raznim pričama: zgradama, pastama za zube, maskotama, orijentaciji u prostoru i fontovima. Moja misija je da nateram ljude da se angažuju sa dizajnima do kojih im je stalo kako bi počeli da obraćaju pažnju na sve oblike dizajna. Kada dešifrujete svet sa svrhom dizajna na umu, on nekako postaje magičan. Umesto da vidite polomljene stvari, vidite sve te komadiće genijalnosti na kojima su nepoznati dizajneri naporno radili da bi naše živote učinili boljim. To je, u suštini, definicija dizajna - činiti život boljim i pružati radost. Malo stvari mi pruža više radosti od dobro dizajnirane zastave. (Smeh) Da! (Aplauz) Srećna 50-godišnjica vaše zastave, Kanado. Lepa je, zlatni standard. Volim je. Nekako sam opsednut zastavama. Ponekad započnem temu o zastavama, a ljudi kažu: „Briga me za zastave“, a onda počnemo da pričamo o zastavama i, verujte mi, apsolutno svima je stalo do zastava. Jednostavno postoji nešto u njima što utiče na naša osećanja. Moja porodica je ove godine umotala moje Božićne poklone u zastave, uključujući i ovu plavu kesu za poklone koja je lepo obučena u zastavu Škotske. Postavio sam ovu fotografiju na internet i, naravno, u prvih nekoliko minuta neko je ostavio komentar koji kaže: „Možeš uzeti taj škotski krst Svetog Endrua i zabiti ga sebi u pozadinu.“ (Smeh) Ljudi jesu strastveni po pitanju zastava, zar ne? Tako je to. Ono što ja volim oko zastava je da, kada razumete dizajn zastava, šta čini dobru zastavu, šta čini lošu zastavu, možete razumeti dizajn skoro bilo čega. Ono što ću uraditi ovde je - uzeću epizodu svoje radio emisije, „Nevidljivo 99 posto“, i rekonstruisaću je ovde na bini, tako da kada pritisnem ovo dugme ovde - Glas: „Z“ kao „zvuk“. Roman Mars: Napraviće zvuk, tako da kada god čujete zvuk, glas ili muziku, to je zato što sam pritisnuo dugme. Glas: Zzzvuk. RM: Važi, razumete? Idemo. Tri, dva. Ovo je „Nevidljivo 99 posto“. Ja sam Roman Mars. (Muzika) Pripovedač: Pet osnovnih principa dizajna zastava. RM: Prema Severno-američkom veksilološkom udruženju. Veksilološkom. Ted Kej: Veksilologija proučava zastave. RM: To dodatno „lol“ čini da ta reč zvuči čudno. Pripovedač: Prvo - neka bude jednostavna. Zastava mora biti jednostavna da je dete može nacrtati po sećanju. RM: Pre preseljenja u Čikago 2005. godine, nisam čak ni znao da gradovi imaju zastave. TK: Većina velikih gradova ima zastave. RM: Nisam to znao. Inače, to je Ted Kej. TK: Zdravo. RM: Stručnjak je za zastave; fenomenalan je momak. TK: Ja sam Ted Kej. Urednik sam akademskog žurnala o studijama zastava i trenutno radim sa Portlandskim udruženjem zastava i Severno-američkim veksilološkim udruženjem. RM: Ted je zapravo napisao knjigu o dizajnu zastava. Pripovedač: „Dobra zastava, loša zastava“. RM: Zaista više liči na pamflet - ima oko 16 strana. TK: Zove se „Dobra zastava, loša zastava. Kako dizajnirati sjajnu zastavu“. RM: A ta prva zastava grada koju sam otkrio u Čikagu je lepotica: bela pozadina, dve horizontalne bele štrafte i četiri šestokrake crvene zvezde na sredini. (Zvuk) Pripovedač: Drugo - koristite značajne simbole. TK: Plave štrafte predstavljaju vodu, reku i jezero. Pripovedač: Crteži, boje ili šare moraju da prenesu ono što ona simbolizuje. TK: Crvene zvezde predstavljaju važne događaje iz istorije Čikaga. RM: Tačnije, izgradnja dirbornske tvrđave na budućem mestu osnivanja Čikaga, Veliki požar u Čikagu, Svetska kolumbijska izložba koje se svi sećaju zbog zabavnog parka „Beli grad“ i Izložba veka napretka koje se uopšte niko ne seća. Pripovedač: Treće - koristite dve-tri osnovne boje. TK: Osnovno pravilo za boje je da se koriste dve do tri boje iz palete osnovnih boja: crvena, bela, plava, zelena, žuta i crna. RM: Dizajn zastave Čikaga ima potpunu podršku svih delova grada. Svugde je; vijori se na svakoj opštinskoj zgradi. Vet Mozer: Verovatno postoji makar jedna prodavnica u svakom bloku u blizini mog radnog mesta koja prodaje stvari sa zastavom Čikaga. RM: To je Vet Mozer iz „Čikago magazina“. VM: Na primer, danas sam otišao na šišanje i kada sam seo u stolicu kod berbera, zastava Čikaga je bila na kutiji u kojoj berber drži svoj pribor i u ogledalu sam video zastavu Čikaga na zidu iza sebe. Kada sam otišao, obišao me je momak koji je imao bedž sa zastavom Čikaga na rancu. RM: Prilagodljiva je i može se kombinovati. Šestokrake zvezde se naročito javljaju na raznoraznim mestima. VM: Kafa koju sam kupio pre neki dan je bila sa zvezdom Čikaga. RM: To je prepoznatljiv simbol čikaškog ponosa. TK: Kada policajac ili vatrogasac umre u Čikagu, često zastava koja je na kovčegu nije zastava Sjedinjenih Država. Može biti zastava grada Čikaga. Zastava je toliko duboko usađena u građanski simbolizam Čikaga. RM: I nije samo da ljudi vole Čikago i da zato vole zastavu. Takođe mislim da ljudi više vole Čikago zato što je zastava toliko dobra. TK: To je uzajamni uticaj sjajne simbolike i građanskog ponosa. RM: Okej, kada sam se vratio u San Francisko 2008. godine, potražio sam njegovu zastavu jer je nikada nisam video u prethodnih osam godina dok sam živeo tamo. I zaključio sam, žao mi je da to kažem, da, nažalost, nije dobra. (Smeh) Znam. I mene boli. (Smeh) TK: Pa, da počnem od početka. Pripovedač: Prvo - jednostavnost. TK: Jednostavnost. Pripovedač: Toliko jednostavna da je dete može nacrtati po sećanju. TK: Ovo je prilično komplikovana zastava. RM: Okej, idemo, okej. Glavni element zastave San Franciska je feniks koji predstavlja podizanje grada iz pepela nakon katastrofalnih požara iz pedesetih godina 19. veka. TK: Moćan simbol za San Francisko. RM: I dalje mi se baš ne dopada feniks. Dizajnerski gledano, uspeva da bude i suviše jednostavan i da ima previše detalja u isto vreme, što, ako biste pokušavali da postignete, ne biste uspeli, i jednostavno izgleda loše iz daljine, ali duboki značaj koji ima stavlja taj elemenat u kolonu pozitivnih stvari. Iza feniksa, pozadina je uglavnom bela, a onda ima poprilično široku zlatnu ivicu. TK: Što je veoma privlačan dizajnerski element. RM: Mislim da je okej, ali... (Smeh) evo velikih zabrana za dizajn zastava. Pripovedač: Četvrto - bez natpisa ili pečata. Nikada ne koristite natpise bilo kakve vrste. RM: Ispod finiksa je slogan na vrpci koji se prevodi kao: „Zlato u miru, gvožđe u ratu“ i još - a ovo je veliki problem - donjom dužinom je ispisano „San Franscisko“. TK: Ako morate da napišete ime onoga što predstavljate na vašoj zastavi, vaša simbolika je neuspešna. (Smeh) (Aplauz) RM: Na zastavi Sjedinjenih Država ne piše „SAD“. U stvari, zastave država se obično pristojno ponašaju. Na primer, skidam kapu Južnoj Africi, Turskoj, Izraelu, Somaliji, Japanu i Gambiji. Postoji mnoštvo zaista sjajnih zastava zemalja, ali one poštuju principe dobrog dizajna jer je ulog veliki. Na međunarodnoj sceni su. Međutim, zastave gradova, pokrajina i regiona su druga priča. (Smeh) Postoji mnoštvo loših zastava (Smeh) i one moraju biti zaustavljenje. (Smeh) (Aplauz) To je istina i to je izazov. Prvi korak je shvatiti da problem postoji. (Smeh) Mnogo ljudi misli da je dobar dizajn samo pitanje ukusa i, da budem iskren, ponekad je zaista tako, ali ponekad nije, u redu? (Smeh) Evo celog spiska principa dizajna zastava Severno-američkog veksilološkog udruženja. Pripovedač: Pet osnovnih principa dizajna zastava. Pripovedač: Prvo. TK: Prvo - neka bude jednostavna. Pripovedač: Drugo. TK: Koristite značajne simbole. Pripovedač: Treće. TK: Koristite 2-3 osnovne boje. Pripovedač: Četvrto. TK: Bez natpisa ili pečata. Pripovedač: Bez ikakvih natpisa. TK: Ne mogu se pročitati sa daljine. Pripovedač: Peto. TK: Budite upečatljivi. RM: Sve najbolje zastave se uglavnom pridržavaju ovih principa. Kao što sam rekao - većina zastava država je okej. Ali, evo o čemu se radi: ako biste pokazali spisak ovih principa bilo kojem dizajneru, rekli bi da ovi principi - jednostavnost, duboko značenje, malo boja ili obazrivost u izboru boja, jedinstvenost, odsustvo teksta koji se ne može pročitati - svi ovi principi takođe važe i za njih. Ipak, nažalost, zastave američkih gradova retko poštuju principe dobrog dizajna. Izgleda da je naš najveći problem četvrti princip. Jednostavno ne možemo da se suzdržimo od stavljanja imena ili malih gradskih pečata sa majušnim tekstom na naše zastave. Evo o čemu se radi kod gradskih pečata - oni su dizajnirani da se koriste na papiru gde ih možete pročitati, a ne na zastavama koje lepršaju na povetarcu na 30 metara udaljenosti. Evo opet brda zastava. Veksilolozi ih nazivaju „PNP“, pečatima na plahtama, (Smeh) i ako ne možete reći kom gradu pripadaju, da, tačno to je problem, osim za Enahajm - očigledno su to popravili. (Smeh) Ove zastave su svugde po Americi. Evropski ekvivalent gradskim pečatima je gradski grb i ovde možemo naučiti kako da stvari radimo ispravno. Dakle, ovo je gradski grb Amsterdama. Da je ovo američki grad, zastava bi verovatno ovako izgledala. Da, sve je jasno. (Smeh) Međutim, umesto toga, zastava Amsterdama izgleda ovako. Umesto da pljesnu ceo grb na jednobojnu pozadinu i ispod napišu „Amsterdam“, oni uzimaju samo ključne delove grba i pretvaraju ih u najžešću gradsku zastavu na svetu. (Smeh) (Aplauz) I zato što je tako žestoka, ove zastave i krstovi se nalaze širom Amsterdama, baš kao u Čikagu; koriste se. Iako su zastave „pečati na plahtama“ naročito bolne i uvredljive za mene, ništa ne može dovoljno da vas pripremi za jednu od najvećih saobraćajnih nesreća u istoriji veksilologije. (Smeh) Da li ste spremni? To je zastava Milvokija u Viskonsinu. (Smeh) Zaista je upečatljiva, priznajem to. Stiv Kodis: Usvojena je 1955. godine. RM: Grad je organizovao konkurs i sakupio brdo prijava sa raznoraznim vrstama dizajna. SK: A gradski većnik po imenu Fred Stefan je nabacao na gomilu delove prijava da napravi ono što je sada zastava Milvokija. RM: To je zastava-svaštara. Ogromni zupčanik predstavlja industriju, brod odaje priznanje luci, ogromni struk pšenice odaje počast industriji piva. Ovo je potpuna katastrofa, a Stiv Kodis, grafički dizajner iz Milvokija, želi da je promeni. SK: Stvarno je užasna. To je greška u ime grada, u najmanju ruku. RM: Ipak, ono najgore vezano za zastavu Milvokija, i ono što se skoro graniči sa samoparodijom, je da je na njoj ratna zastava puka Milvokija iz Građanskog rata. SK: Dakle, to je poslednji elemenat na zastavi koji je samo čini još smešnijom - postojanje zastave unutar zastave Milvokija. RM: Na zastavi. Da. Da. (Smeh) Da. (Muzika) Vidite, Milvoki je fantastičan grad. Bio sam tamo. Volim ga. Ipak, o ovoj zastavi najviše obeshrabruje činjenica da su postojala dva velika konkursa za ponovno dizajniranje. Poslednji je održan 2001. godine. Primljeno je 105 prijava. TK: Ali, na kraju, članovi Umetničkog odbora Milvokija su odlučili da nijedna nova prijava nije bila dostojna da se vijori iznad grada. RM: Nisu mogli da se dogovore da promene tu stvar. (Smeh) Toliko je obeshrabrujuće da vas natera da pomislite da dobar dizajn i demokratija jednostavno ne idu jedno uz drugo. (Smeh) Međutim, Stiv Kotas će još jednom probati da ponovo dizajnira zastavu Milvokija. SK: Mislim da je Milvoki sjajan grad. Svaki sjajan grad zaslužuje sjajnu zastavu. RM: Stiv nije spreman da otkrije svoj dizajn. Kada predlažete za ovako nešto, morate da zainteresujete ljude i da onda otkrijete svoj dizajn. Međutim, ovo je trik - ako želite da dizajnirate sjajnu zastavu, impresivnu zastavu kao sjajne zastave Čikaga ili Vašingtona, prvo nacrtajte pravougaonik dimenzija 2,5 sa 4 centimetara na parčetu papira. Vaš dizajn mora da stane u taj majušni pravougaonik. Evo zašto. TK: Zastava dimenzija metar sa metar i po na stubu udaljenom 30 metara izgleda otprilike isto kao pravougaonik dimenzija 2,5 sa 4 centimetara sa udaljenosti od 40 centimetara od oka. Iznenadili biste se koliko neodoljivo i lako dizajniranje može biti kada se pridržavate ovog ograničenja. RM: U međuvremenu, vratimo se u San Francisko. Postoji li nešto što možemo uraditi? TK: Mislim da u svakoj lošoj zastavi čuči dobra zastava koja pokušava da izađe. Način da od ove zastave napravimo dobru zastavu je da uklonimo slogan jer se ne može pročitati iz daljine. Uklonite ime, a ivica možda može biti deblja tako da postane deo zastave. Jednostavno bih uzeo feniksa i pretvorio ga u sjajan veliki element na sredini zastave. RM: Međutim, ovaj feniks mora da nestane. TK: Ja bih pojednostavio ili stilizovao ovog feniksa. Nacrtao bih veliku pticu sa velikim krilima koja izlazi iz plamena. Naglasio bih taj plamen. RM: Ovu zastavu San Franciska je dizajnirao Frenk Kamero koristeći savete Teda Keja. Ne znam šta bi on uradio da je u potpunosti bio nesputan i da nije pratio ove smernice. Obožavaoci moje radio emisije i podkasta su čuli da se žalim na loše zastave. Poslali su mi druge predloge za dizajn. Ovu je poslao Nil Maset. Obe su mnogo bolje. (Smeh) Verujem da su bile usvojene, da bih ih video širom grada. U mom pohodu da ulepšam zastave širom sveta, mnogi slušaoci su preuzeli na sebe da ponovo dizajniraju svoje zastave i da ispitaju mogućnost da budu zvanično usvojene. (Muzika) Ako vidite zastavu svog grada i ako vam se dopada, zavijorite je čak i ako krši pravilo ili dva o dizajnu. Nije mi važno. Međutim, ako ne vidite zastavu svoga grada, možda ne postoji, ali možda postoji i jednostavno je loša, onda vas izazivam da udružite napore da pokušate to da promenite. Što se sve više selimo u gradove, zastava grada će postati ne samo simbol tog grada kao mesta, već, takođe, može postati simbol kako taj grad gleda na sam dizajn, naročito danas dok stanovništvo postaje zainteresovanije za dizajn. Mislim da je zainteresovanost za dizajn na najvišem nivou do sada. Dobro dizajnirana zastava može biti pokazatelj kako grad uzima u obzir dizajn svih svojih sistema: svog javnog prevoza, svojih parkova, svojih znakova. Možda deluje beznačajno, ali nije. TK: Često kada čelnici grada kažu: „Imamo da se bavimo važnijim stvarima nego da brinemo o zastavi grada“, moj odgovor je: „Da imate sjajnu zastavu grada, imali biste barjak ispod kojeg bi se ljudi okupili da se suoče sa tim važnijim stvarima.“ (Muzika) RM: Video sam iz prve ruke šta dobra zastava može da uradi u slučaju Čikaga. Brak dobrog dizajna i građanskog ponosa nam je potreban na svim mestima. Najbolja stvar oko gradskih zastava je da su naše vlasništvo. One su slobodni, javni jezik dizajna te zajednice. Kada su dobro napravljenje, mogu se ponovo kombinovati, prilagođavati i moćne su. Možemo kontrolisati brending i grafičku simboliku našeg grada sa dobrom zastavom, ali ako, umesto toga, imamo loše zastave koje ne koristimo, ustupamo tu teritoriju sportskim timovima, privrednim komorama i turističkim udruženjima. Sportski timovi mogu otići i slomiti nam srca. A pored toga, nekima od nas zaista nije stalo do sporta. A turističke kampanje mogu biti baš jeftino urađene. Međutim, sjajna zastava grada je nešto što predstavlja grad svojim ljudima i svoje ljude svetu u celini. Kada je ta zastava lepa, ta veza je lepa. Možda sve zastave gradova mogu biti inspirativne kao zastave Hong Konga, Portlanda ili Trondhejma, a možemo se rešiti svih ovih loših zastava kao što su zastave San Franciska, Milvokija i Sidar Rapidsa i konačno, kada sve završimo, možemo uraditi nešto po pitanju Pokatela u Ajdahu, za koji Severno-američko veksilološko udruženje smatra da ima najgoru gradsku zastavu u Severnoj Americi. [Ponosan sam što sam iz Pokatela] (Smeh) (Aplauz) Da. (Aplauz) Ljudi, ta stvar ima zaštitni znak na njoj. (Smeh) Boli me da je i pogledam. (Smeh) Hvala puno što ste me slušali. (Aplauz) [Muzika: Melodijum (@melodiumbox) i Kigan Devit (@keegandewitt)]