Znam šta mislite:
„Zašto taj momak može da sedi?“
Zato što je ovo radio stanica.
(Muzika)
Na radiju pričam priče o dizajnu
i pravim reportaže o raznim pričama:
zgradama, pastama za zube, maskotama,
orijentaciji u prostoru i fontovima.
Moja misija je da nateram ljude
da se angažuju sa dizajnima
do kojih im je stalo
kako bi počeli da obraćaju pažnju
na sve oblike dizajna.
Kada dešifrujete svet
sa svrhom dizajna na umu,
on nekako postaje magičan.
Umesto da vidite polomljene stvari,
vidite sve te komadiće genijalnosti
na kojima su nepoznati dizajneri
naporno radili
da bi naše živote učinili boljim.
To je, u suštini, definicija dizajna -
činiti život boljim i pružati radost.
Malo stvari mi pruža više radosti
od dobro dizajnirane zastave.
(Smeh)
Da!
(Aplauz)
Srećna 50-godišnjica vaše zastave, Kanado.
Lepa je, zlatni standard.
Volim je.
Nekako sam opsednut zastavama.
Ponekad započnem temu o zastavama,
a ljudi kažu: „Briga me za zastave“,
a onda počnemo da pričamo
o zastavama i, verujte mi,
apsolutno svima je stalo do zastava.
Jednostavno postoji nešto u njima
što utiče na naša osećanja.
Moja porodica je ove godine umotala
moje Božićne poklone u zastave,
uključujući i ovu plavu kesu za poklone
koja je lepo obučena u zastavu Škotske.
Postavio sam ovu fotografiju
na internet i, naravno,
u prvih nekoliko minuta
neko je ostavio komentar koji kaže:
„Možeš uzeti taj škotski
krst Svetog Endrua
i zabiti ga sebi u pozadinu.“
(Smeh)
Ljudi jesu strastveni
po pitanju zastava, zar ne?
Tako je to.
Ono što ja volim oko zastava
je da, kada razumete dizajn zastava,
šta čini dobru zastavu,
šta čini lošu zastavu,
možete razumeti dizajn skoro bilo čega.
Ono što ću uraditi ovde je -
uzeću epizodu svoje radio emisije,
„Nevidljivo 99 posto“,
i rekonstruisaću je ovde na bini,
tako da kada pritisnem ovo dugme ovde -
Glas: „Z“ kao „zvuk“.
Roman Mars: Napraviće zvuk,
tako da kada god čujete zvuk,
glas ili muziku,
to je zato što sam pritisnuo dugme.
Glas: Zzzvuk.
RM: Važi, razumete? Idemo.
Tri, dva.
Ovo je „Nevidljivo 99 posto“.
Ja sam Roman Mars.
(Muzika)
Pripovedač: Pet osnovnih
principa dizajna zastava.
RM: Prema Severno-američkom
veksilološkom udruženju.
Veksilološkom.
Ted Kej: Veksilologija proučava zastave.
RM: To dodatno „lol“ čini
da ta reč zvuči čudno.
Pripovedač: Prvo - neka bude jednostavna.
Zastava mora biti jednostavna
da je dete može nacrtati po sećanju.
RM: Pre preseljenja u Čikago 2005. godine,
nisam čak ni znao
da gradovi imaju zastave.
TK: Većina velikih gradova ima zastave.
RM: Nisam to znao. Inače, to je Ted Kej.
TK: Zdravo.
RM: Stručnjak je za zastave;
fenomenalan je momak.
TK: Ja sam Ted Kej. Urednik sam
akademskog žurnala o studijama zastava
i trenutno radim sa Portlandskim
udruženjem zastava
i Severno-američkim
veksilološkim udruženjem.
RM: Ted je zapravo napisao knjigu
o dizajnu zastava.
Pripovedač: „Dobra zastava, loša zastava“.
RM: Zaista više liči na pamflet -
ima oko 16 strana.
TK: Zove se „Dobra zastava, loša zastava.
Kako dizajnirati sjajnu zastavu“.
RM: A ta prva zastava grada
koju sam otkrio u Čikagu
je lepotica:
bela pozadina,
dve horizontalne bele štrafte
i četiri šestokrake
crvene zvezde na sredini.
(Zvuk)
Pripovedač: Drugo - koristite
značajne simbole.
TK: Plave štrafte predstavljaju
vodu, reku i jezero.
Pripovedač: Crteži, boje ili šare moraju
da prenesu ono što ona simbolizuje.
TK: Crvene zvezde predstavljaju
važne događaje iz istorije Čikaga.
RM: Tačnije, izgradnja dirbornske tvrđave
na budućem mestu osnivanja Čikaga,
Veliki požar u Čikagu,
Svetska kolumbijska izložba
koje se svi sećaju
zbog zabavnog parka „Beli grad“
i Izložba veka napretka
koje se uopšte niko ne seća.
Pripovedač: Treće - koristite
dve-tri osnovne boje.
TK: Osnovno pravilo za boje
je da se koriste dve do tri boje
iz palete osnovnih boja: crvena, bela,
plava, zelena, žuta i crna.
RM: Dizajn zastave Čikaga
ima potpunu podršku
svih delova grada.
Svugde je;
vijori se na svakoj opštinskoj zgradi.
Vet Mozer: Verovatno postoji
makar jedna prodavnica u svakom bloku
u blizini mog radnog mesta
koja prodaje stvari sa zastavom Čikaga.
RM: To je Vet Mozer iz „Čikago magazina“.
VM: Na primer, danas sam otišao na šišanje
i kada sam seo u stolicu kod berbera,
zastava Čikaga je bila na kutiji
u kojoj berber drži svoj pribor
i u ogledalu sam video
zastavu Čikaga na zidu iza sebe.
Kada sam otišao, obišao me je momak
koji je imao bedž
sa zastavom Čikaga na rancu.
RM: Prilagodljiva je
i može se kombinovati.
Šestokrake zvezde se naročito javljaju
na raznoraznim mestima.
VM: Kafa koju sam kupio pre neki dan
je bila sa zvezdom Čikaga.
RM: To je prepoznatljiv simbol
čikaškog ponosa.
TK: Kada policajac
ili vatrogasac umre u Čikagu,
često zastava koja je na kovčegu
nije zastava Sjedinjenih Država.
Može biti zastava grada Čikaga.
Zastava je toliko duboko usađena
u građanski simbolizam Čikaga.
RM: I nije samo da ljudi vole Čikago
i da zato vole zastavu.
Takođe mislim da ljudi više vole Čikago
zato što je zastava toliko dobra.
TK: To je uzajamni uticaj sjajne simbolike
i građanskog ponosa.
RM: Okej, kada sam se vratio
u San Francisko 2008. godine,
potražio sam njegovu zastavu
jer je nikada nisam video
u prethodnih osam godina
dok sam živeo tamo.
I zaključio sam, žao mi je da to kažem,
da, nažalost, nije dobra.
(Smeh)
Znam.
I mene boli.
(Smeh)
TK: Pa, da počnem od početka.
Pripovedač: Prvo - jednostavnost.
TK: Jednostavnost.
Pripovedač: Toliko jednostavna
da je dete može nacrtati po sećanju.
TK: Ovo je prilično komplikovana zastava.
RM: Okej, idemo, okej.
Glavni element zastave
San Franciska je feniks
koji predstavlja podizanje grada iz pepela
nakon katastrofalnih požara
iz pedesetih godina 19. veka.
TK: Moćan simbol za San Francisko.
RM: I dalje mi se baš ne dopada feniks.
Dizajnerski gledano, uspeva
da bude i suviše jednostavan
i da ima previše detalja u isto vreme,
što, ako biste pokušavali
da postignete, ne biste uspeli,
i jednostavno izgleda loše iz daljine,
ali duboki značaj koji ima stavlja
taj elemenat u kolonu pozitivnih stvari.
Iza feniksa, pozadina je uglavnom bela,
a onda ima poprilično široku zlatnu ivicu.
TK: Što je veoma privlačan
dizajnerski element.
RM: Mislim da je okej, ali...
(Smeh)
evo velikih zabrana za dizajn zastava.
Pripovedač: Četvrto -
bez natpisa ili pečata.
Nikada ne koristite
natpise bilo kakve vrste.
RM: Ispod finiksa je slogan na vrpci
koji se prevodi kao:
„Zlato u miru, gvožđe u ratu“
i još - a ovo je veliki problem -
donjom dužinom je ispisano
„San Franscisko“.
TK: Ako morate da napišete ime
onoga što predstavljate na vašoj zastavi,
vaša simbolika je neuspešna.
(Smeh)
(Aplauz)
RM: Na zastavi Sjedinjenih
Država ne piše „SAD“.
U stvari, zastave država
se obično pristojno ponašaju.
Na primer, skidam kapu
Južnoj Africi, Turskoj, Izraelu,
Somaliji, Japanu i Gambiji.
Postoji mnoštvo zaista sjajnih
zastava zemalja,
ali one poštuju principe dobrog dizajna
jer je ulog veliki.
Na međunarodnoj sceni su.
Međutim, zastave gradova, pokrajina
i regiona su druga priča.
(Smeh)
Postoji mnoštvo loših zastava
(Smeh)
i one moraju biti zaustavljenje.
(Smeh)
(Aplauz)
To je istina i to je izazov.
Prvi korak je shvatiti da problem postoji.
(Smeh)
Mnogo ljudi misli da je dobar dizajn
samo pitanje ukusa
i, da budem iskren,
ponekad je zaista tako,
ali ponekad nije, u redu?
(Smeh)
Evo celog spiska principa dizajna zastava
Severno-američkog veksilološkog udruženja.
Pripovedač: Pet osnovnih principa
dizajna zastava.
Pripovedač: Prvo.
TK: Prvo - neka bude jednostavna.
Pripovedač: Drugo.
TK: Koristite značajne simbole.
Pripovedač: Treće.
TK: Koristite 2-3 osnovne boje.
Pripovedač: Četvrto.
TK: Bez natpisa ili pečata.
Pripovedač: Bez ikakvih natpisa.
TK: Ne mogu se pročitati sa daljine.
Pripovedač: Peto.
TK: Budite upečatljivi.
RM: Sve najbolje zastave
se uglavnom pridržavaju ovih principa.
Kao što sam rekao -
većina zastava država je okej.
Ali, evo o čemu se radi:
ako biste pokazali spisak
ovih principa bilo kojem dizajneru,
rekli bi da ovi principi -
jednostavnost, duboko značenje,
malo boja ili obazrivost
u izboru boja, jedinstvenost,
odsustvo teksta
koji se ne može pročitati -
svi ovi principi takođe važe i za njih.
Ipak, nažalost, zastave američkih gradova
retko poštuju principe dobrog dizajna.
Izgleda da je naš
najveći problem četvrti princip.
Jednostavno ne možemo
da se suzdržimo od stavljanja imena
ili malih gradskih pečata
sa majušnim tekstom na naše zastave.
Evo o čemu se radi kod gradskih pečata -
oni su dizajnirani da se koriste na papiru
gde ih možete pročitati,
a ne na zastavama koje lepršaju
na povetarcu na 30 metara udaljenosti.
Evo opet brda zastava.
Veksilolozi ih nazivaju „PNP“,
pečatima na plahtama,
(Smeh)
i ako ne možete reći kom gradu pripadaju,
da, tačno to je problem,
osim za Enahajm -
očigledno su to popravili.
(Smeh)
Ove zastave su svugde po Americi.
Evropski ekvivalent gradskim pečatima
je gradski grb
i ovde možemo naučiti
kako da stvari radimo ispravno.
Dakle, ovo je gradski grb Amsterdama.
Da je ovo američki grad,
zastava bi verovatno ovako izgledala.
Da, sve je jasno.
(Smeh)
Međutim, umesto toga, zastava Amsterdama
izgleda ovako.
Umesto da pljesnu ceo grb
na jednobojnu pozadinu
i ispod napišu „Amsterdam“,
oni uzimaju samo ključne delove grba
i pretvaraju ih u najžešću
gradsku zastavu na svetu.
(Smeh)
(Aplauz)
I zato što je tako žestoka,
ove zastave i krstovi se nalaze
širom Amsterdama,
baš kao u Čikagu; koriste se.
Iako su zastave „pečati na plahtama“
naročito bolne i uvredljive za mene,
ništa ne može dovoljno da vas pripremi
za jednu od najvećih saobraćajnih nesreća
u istoriji veksilologije.
(Smeh)
Da li ste spremni?
To je zastava Milvokija u Viskonsinu.
(Smeh)
Zaista je upečatljiva,
priznajem to.
Stiv Kodis: Usvojena je 1955. godine.
RM: Grad je organizovao konkurs
i sakupio brdo prijava
sa raznoraznim vrstama dizajna.
SK: A gradski većnik po imenu Fred Stefan
je nabacao na gomilu delove prijava
da napravi ono
što je sada zastava Milvokija.
RM: To je zastava-svaštara.
Ogromni zupčanik predstavlja industriju,
brod odaje priznanje luci,
ogromni struk pšenice
odaje počast industriji piva.
Ovo je potpuna katastrofa,
a Stiv Kodis, grafički dizajner
iz Milvokija, želi da je promeni.
SK: Stvarno je užasna.
To je greška u ime grada,
u najmanju ruku.
RM: Ipak, ono najgore
vezano za zastavu Milvokija,
i ono što se skoro graniči
sa samoparodijom,
je da je na njoj ratna zastava
puka Milvokija iz Građanskog rata.
SK: Dakle, to je poslednji
elemenat na zastavi
koji je samo čini još smešnijom -
postojanje zastave
unutar zastave Milvokija.
RM: Na zastavi. Da. Da.
(Smeh)
Da.
(Muzika)
Vidite, Milvoki je fantastičan grad.
Bio sam tamo. Volim ga.
Ipak, o ovoj zastavi
najviše obeshrabruje činjenica
da su postojala dva velika
konkursa za ponovno dizajniranje.
Poslednji je održan 2001. godine.
Primljeno je 105 prijava.
TK: Ali, na kraju, članovi Umetničkog
odbora Milvokija su odlučili
da nijedna nova prijava nije bila
dostojna da se vijori iznad grada.
RM: Nisu mogli da se dogovore
da promene tu stvar.
(Smeh)
Toliko je obeshrabrujuće
da vas natera da pomislite
da dobar dizajn i demokratija
jednostavno ne idu jedno uz drugo.
(Smeh)
Međutim, Stiv Kotas
će još jednom probati
da ponovo dizajnira zastavu Milvokija.
SK: Mislim da je Milvoki sjajan grad.
Svaki sjajan grad
zaslužuje sjajnu zastavu.
RM: Stiv nije spreman
da otkrije svoj dizajn.
Kada predlažete za ovako nešto,
morate da zainteresujete ljude
i da onda otkrijete svoj dizajn.
Međutim, ovo je trik -
ako želite da dizajnirate sjajnu zastavu,
impresivnu zastavu
kao sjajne zastave Čikaga ili Vašingtona,
prvo nacrtajte pravougaonik
dimenzija 2,5 sa 4 centimetara
na parčetu papira.
Vaš dizajn mora da stane
u taj majušni pravougaonik.
Evo zašto.
TK: Zastava dimenzija metar sa metar i po
na stubu udaljenom 30 metara
izgleda otprilike isto kao
pravougaonik dimenzija
2,5 sa 4 centimetara
sa udaljenosti od 40 centimetara od oka.
Iznenadili biste se koliko neodoljivo
i lako dizajniranje može biti
kada se pridržavate ovog ograničenja.
RM: U međuvremenu,
vratimo se u San Francisko.
Postoji li nešto što možemo uraditi?
TK: Mislim da u svakoj lošoj zastavi
čuči dobra zastava koja pokušava da izađe.
Način da od ove zastave
napravimo dobru zastavu
je da uklonimo slogan
jer se ne može pročitati iz daljine.
Uklonite ime,
a ivica možda može biti deblja
tako da postane deo zastave.
Jednostavno bih uzeo feniksa
i pretvorio ga u sjajan veliki element
na sredini zastave.
RM: Međutim, ovaj feniks mora da nestane.
TK: Ja bih pojednostavio
ili stilizovao ovog feniksa.
Nacrtao bih veliku pticu
sa velikim krilima
koja izlazi iz plamena.
Naglasio bih taj plamen.
RM: Ovu zastavu San Franciska
je dizajnirao Frenk Kamero
koristeći savete Teda Keja.
Ne znam šta bi on uradio
da je u potpunosti bio nesputan
i da nije pratio ove smernice.
Obožavaoci moje radio emisije i podkasta
su čuli da se žalim na loše zastave.
Poslali su mi druge predloge za dizajn.
Ovu je poslao Nil Maset.
Obe su mnogo bolje.
(Smeh)
Verujem da su bile usvojene,
da bih ih video širom grada.
U mom pohodu da ulepšam
zastave širom sveta,
mnogi slušaoci su preuzeli na sebe
da ponovo dizajniraju svoje zastave
i da ispitaju mogućnost
da budu zvanično usvojene.
(Muzika)
Ako vidite zastavu svog grada
i ako vam se dopada,
zavijorite je
čak i ako krši pravilo ili dva o dizajnu.
Nije mi važno.
Međutim, ako ne vidite
zastavu svoga grada,
možda ne postoji,
ali možda postoji i jednostavno je loša,
onda vas izazivam da udružite napore
da pokušate to da promenite.
Što se sve više selimo u gradove,
zastava grada će postati
ne samo simbol tog grada kao mesta,
već, takođe, može postati simbol
kako taj grad gleda na sam dizajn,
naročito danas dok stanovništvo
postaje zainteresovanije za dizajn.
Mislim da je zainteresovanost za dizajn
na najvišem nivou do sada.
Dobro dizajnirana zastava
može biti pokazatelj
kako grad uzima u obzir
dizajn svih svojih sistema:
svog javnog prevoza,
svojih parkova, svojih znakova.
Možda deluje beznačajno, ali nije.
TK: Često kada čelnici grada kažu:
„Imamo da se bavimo važnijim stvarima
nego da brinemo o zastavi grada“,
moj odgovor je:
„Da imate sjajnu zastavu grada,
imali biste barjak
ispod kojeg bi se ljudi okupili
da se suoče sa tim važnijim stvarima.“
(Muzika)
RM: Video sam iz prve ruke šta dobra
zastava može da uradi u slučaju Čikaga.
Brak dobrog dizajna i građanskog ponosa
nam je potreban na svim mestima.
Najbolja stvar oko gradskih zastava
je da su naše vlasništvo.
One su slobodni,
javni jezik dizajna te zajednice.
Kada su dobro napravljenje,
mogu se ponovo kombinovati,
prilagođavati i moćne su.
Možemo kontrolisati brending
i grafičku simboliku
našeg grada sa dobrom zastavom,
ali ako, umesto toga, imamo
loše zastave koje ne koristimo,
ustupamo tu teritoriju sportskim timovima,
privrednim komorama
i turističkim udruženjima.
Sportski timovi mogu otići
i slomiti nam srca.
A pored toga, nekima od nas
zaista nije stalo do sporta.
A turističke kampanje
mogu biti baš jeftino urađene.
Međutim, sjajna zastava grada
je nešto što predstavlja
grad svojim ljudima
i svoje ljude svetu u celini.
Kada je ta zastava lepa,
ta veza je lepa.
Možda sve zastave gradova
mogu biti inspirativne
kao zastave Hong Konga,
Portlanda ili Trondhejma,
a možemo se rešiti svih ovih loših zastava
kao što su zastave San Franciska,
Milvokija i Sidar Rapidsa
i konačno, kada sve završimo,
možemo uraditi nešto
po pitanju Pokatela u Ajdahu,
za koji Severno-američko
veksilološko udruženje smatra
da ima najgoru gradsku zastavu
u Severnoj Americi.
[Ponosan sam što sam iz Pokatela]
(Smeh)
(Aplauz)
Da.
(Aplauz)
Ljudi, ta stvar ima zaštitni znak na njoj.
(Smeh)
Boli me da je i pogledam.
(Smeh)
Hvala puno što ste me slušali.
(Aplauz)
[Muzika: Melodijum (@melodiumbox)
i Kigan Devit (@keegandewitt)]