Bila sam direktor velike
verske neprofitne organizacije,
voditeljka nacionalnog televizijskog šoua.
Propovedala sam u ogromnim crkvama.
Bila sam uspešan, dobro obrazovan,
beli američki muškarac.
Pesnik i mistik Tomas Merton je rekao:
„Teškо је popeti se na vrh
merdevina uspeha
samo da biste shvatili kada stignete tamo
da su vaše merdevine
bile naslonjene uz pogrešan zid.“
(Smeh)
Znala sam od kad sam imala
3 ili 4 godine da sam transrodna.
U mojoj naivnosti, mislila sam
da imam pravo izbora.
Mislila sam da će rodna vila doći i reći:
„Okej, došlo je vreme!“
Ali, avaj, nikakva rodna vila nije stigla,
pa sam jednostavno živela svoj život.
Nisam mrzela što sam dečak.
Jednostavno sam znala da nisam dečak.
Išla sam na fakultet, oženila sam se,
dobila decu, izgradila karijeru,
ali poziv ka autentičnosti ima
suptilnost dimnog alarma.
(Smeh)
I, na kraju, odluke su se morale doneti.
Stoga sam priznala da sam transrodna
i izgubila sam sve poslove.
Nikad nisam imala ni jednu lošu recenziju,
a izgubila sam svaki posao.
U 21 državi, ne možeš
izgubiti posao ako si transrodan,
ali u svih 50
možeš dobiti otkaz ako si transrodan
i radiš za versku korporaciju.
Dobro je znati!
(Smeh)
Nije lako biti transrodna žena.
Ljudi nekad pitaju:
„Da li se 100% osećaš kao žena?“
A ja kažem: „Ako ste pričali
sa jednom transrodnom osobom,
onda ste pričali sa tačno jednom
transrodnom osobom.
Ne mogu da pričam u ime bilo kod drugog.“
Ja se osećam 100% kao transrodna žena.
Postoje stvari koje cisrodna žena zna,
a ja ih neću nikad znati.
Kao što kažem, učim puno
o tome šta to znači biti žensko
i učim puno o svom prethodnom polu.
(Smeh)
Imam jedinstveno iskustvo
življenja na obe strane -
(Smeh)
i ovde sam da vam kažem:
razlike su ogromne.
(Smeh)
(Aplauz)
Pa, počeću sa malim stvarima -
kao što su džepovi na ženskim farmericama.
(Smeh)
Šta!
(Ovacije) (Aplauz)
(Smeh)
Ne mogu da stavim telefon u njih.
(Smeh)
Spajalicu, možda.
(Smeh)
Ili veličina ženske odeće.
Da li brojevi išta znače?
(Smeh)
Šta je dupla nula?
(Smeh)
I dame, sumnjam
da ste razmišljale o ovome,
ali da li znate da ne postoji vreme
u životu muškarca
kada on mora brinuti o tome da li će
deo njegove odeće
slučajno upasti u ve-ce šolju?
Ni dugi džemper, ni kaiš, ništa.
Nikad ni slučajna pomisao.
(Smeh)
Sada, ne šišam kosu
ni upola često kao što sam pre,
ali to košta 10 puta više.
(Smeh)
Tako, mogu ići na odmor ili ošišati kosu.
Ne mogu obe stvari.
(Smeh)
Stalno nailazim na razlike
u polovima gde god da odem!
Nekad bukvalno.
Šetam niz hodnik
i jednostavno se sudarim sa tim.
Ništa mi nije na putu,
a ja se jednostavno sudarim sa tim.
Pomislim: „Šta je sa tim?“
I znam da će ostaviti modricu
jer sada kada mi je koža tanja
imam modrice bukvalno svuda.
Kako doživljavam svoju seksualnost
je duboko drugačije.
Manje je vizuelno, a više holističko;
manje kao telesno iskustvo,
a više je kao biti iskustvo.
Ne znam ni koliko sam puta
rekla Keti, mojoj bivšoj ženi:
„Tako mi je žao!“
(Smeh)
Jednostavno nisam znala
ono što nisam znala.
Ne postoji način
da dobro obrazovan belac razume
koliko mu je kultura naklonjena.
Ne postoji način da shvati to
jer je to sve što on zna
i sve što će ikada znati.
I obrnuto,
ne postoji način na koji žena može
razumeti punu važnost toga,
jer biti žensko je sve
što će ona ikad znati.
Možda će imati nagoveštaj da radi
duplo više za polovinu plate,
ali ni ne pomišlja
koliko je teže njoj nego što je
muškarcu u sakou braće Bruk
u kancelariji preko puta.
Ja znam! Bila sam taj muškarac!
I mislila sam da sam jedan od pozitivaca,
onih osetljivih na žene,
za ravnopravnost.
Onda je došao prvi put
kada sam letela kao žena.
Preletela sam preko 3,7 miliona kilometara
sa Amerikan Erlajnsom.
Znam da se snađem u avionu.
I Amerikan je bio odličan
tokom mog prelaza,
ali to ne znači
da su i njihovi putnici bili.
Prvi put kada sam letela kao Pola,
išla sam iz Denvera u Šarlot
i ušla sam u avion,
a stvari su bile na mom sedištu.
Pokupila sam ih da bi stavila svoje stvari
i momak je rekao: „To su moje stvari.“
Rekla sam: „Okej, ali su na mom mestu!
Pridržaću vam ih
dok ne nađete svoje mesto,
pa ću vam ih onda vratiti.“
Rekao je: „Gospođo, to je moje mesto!“
Rekla sam: „U stvari, nije.
To je moje mesto.“
(Smeh)
„1D, 1D.
Ali biće mi zadovoljstvo da vam pričuvam
stvari dok ne nađete mesto.“
Rekao je: „Šta ima da ti kažem?
To je moje mesto!“
Rekla sam: „Pa, nije.“
(Smeh)
U tom trenutku je momak iza mene rekao:
„Gospođo, hoćete li vašu
vrašku raspravu odneti negde drugde
da bih mogao da uđem u avion?“
Bila sam potpuno zaprepašćena!
Nikad me na taj način nisu tretirali
dok sam bila muškarac.
Rekla bih: „Verujem
da je to moje sedište“,
a momak bi momentalno pogledao
u svoju kartu za ukrcavanje
i rekao: „Oh, žao mi je.“
Znam to jer mi se stalno dešavalo!
Stjuardesa je uzela
naše karte za ukrcavanje.
Rekla je momku: „Gospodine,
Vaše mesto je 1C. Njeno je 1D.“
Spustila sam njegove stvari na 1C,
on nije rekao ni jednu reč
i, naravno, znate ko je bio
pored mene na sedištu 1F.
(Smeh)
Gospodin „hoćete li vašu
vrašku raspravu odneti negde drugde“.
(Smeh)
Tako je moja drugarica Karen,
koja radi za Amerikan,
ušla u avion da da pilotu
neku dokumentaciju.
Otišla je i mahnula zbogom.
Kada sam stigla u Šarlot, pozvala me je.
Rekla je: „Pola, šta se dogodilo?
Bila si bleda kao čaršav!“
Ispričala sam joj i rekla je: „Da.
Dobrodošla u svet žena!“
(Smeh)
Sad, istina je da neću živeti dovoljno
dugo da izgubim povlastice kao muškarac.
Donela sam ih sa sobom kada sam prešla.
(Smeh)
Mnoge decenije sam bila muško.
Ali, to ne znači da ne vidim
kako se moja moć smanjuje.
Da vam kažem još jednu stvar
koju sam primetila.
Izgleda, od kad sam postala žensko,
postala sam i glupa.
(Smeh)
Da, pretpostavljam da su gubitak
testestorona i dolazak estrogena
uticali na to da izgubim moždane ćelije
potrebne da budem potpuno
funkcionalna odrasla osoba.
(Smeh)
Ili to ili sam pametna
kao što sam uvek i bila,
samo sam sada stalno podvrgnuta
nadobudnim komentarima muškaraca.
(Smeh)
(Aplauz)
Bila sam u lokalnoj prodavnici bicikala
u Denveru, a mladi letnji radnik je rekao:
„Da li Vam mogu pomoći?“
I rekla sam: „Da.
Da li se okvir starijeg
planinskog bicikla marke Geri Fišer
može početi naprezati i savijati dovoljno
da prouzrokuje trenje zadnje kočnice?“
Rekao je: „Pa, diskovima kočnica
potrebna su redovna podešavanja.“
Rekla sam: „Znam to
i, u stvari, ja ih redovno podešavam.“
Rekao je: „O, dobro,
onda vam je rotor savijen.“
Rekla sam: „Pa, nije mi rotor savijen.
Znam kada je rotor savijen.“
Uz snishodljivost je rekao:
„Pa, šta onda želite od mene?“
Rekla sam: „Mogli biste
odgovoriti na moje pitanje.“
(Smeh)
U tom je trenutku Kajl,
menadžer radnje, uskočio.
On je tako divan.
Rekao je: „Mislim da ste
verovatno u pravu.
Da vas pitam nešto:
da li čujete crvkutanje te zadnje kočnice
samo kad se penjete na velike uspone?“
Rekla sam: „Da, tačno to!“
Rekao je: „Da, to je istrošenost rama.“
Htela sam se baciti pod noge Kajlu
i nazvati ga blagoslovenim!
(Smeh)
Neko me je uzimao za ozbiljno!
Ovo se sad stalno događa.
Moram da se borim sa nekim 3 ili 4 runde
pre nego što dobijem konkretan odgovor!
A postoji dublji problem:
što te više tretiraju
kao da ne znaš o čemu pričaš,
više se počinješ pitati
da li zaista znaš o čemu pričaš, zar ne?
(Aplauz)
Razumem sklonost žena da sumnjaju u sebe.
Da li ste ikad primetili da, ako je žena
na sastanku sa grupom muškaraca,
a zna da je u pravu,
ona se izvini za to?
Kaže: „Žao mi je, ali mislim
da se te brojke ne uklapaju.“
Znate, ne morate
da se izvinjavate jer ste u pravu.
(Ovacije) (Aplauz)
Pošto sam nova u ovom polu,
pitala sam moju dobru drugaricu Džen.
Rekla sam: „Šta žene traže u muškarcima?“
Rekla je: „Žene traže muškarce
koji će poštovati našu jedinstvenost,
koji će shvatiti da naš doprinos
nije manji, nije slabiji,
samo je drugačiji,
u stvari je mnogo sveobuhvatniji
i od suštinske važnosti.“
Sada, naravno, postoje muškarci
koji poštuju žene, mnogi,
kao što je moj dobar prijatelj
i kolega pastor, Mark,
koji uvek izvlači ono najbolje iz mene
i onda izgleda uživa u tome
da me gleda dok vodim.
Treba nam više muškaraca poput Marka
koji su voljni da poštuju i osnažuju žene.
Znam da ću nastaviti da se sudaram
sa dodatnim razlikama na ovom putu,
ali ostaviću vas sa ovim.
Ženama nudim iskrenu zahvalnost.
Često se osećam kao uljez,
kao neko ko je kasno stigao
na ozbiljan posao ženstvenosti,
ali vi ste mi pokazale
naklonost i veliku milost.
Želim da znate da ste vi
mnogo sposobnije nego što mislite,
vi ste mnogo moćnije nego što to znate
i odražavate najbolje delove toga
šta znači biti ljudsko biće u potpunosti.
A vama, momcima,
koji se verovatno osećate
pomalo neugodno sad -
(Smeh)
Zaista razumem.
Nikad nisam mislila da sam privilegovana,
ali sam bila.
I vi ste.
Šta možete uraditi?
Možete nam verovati
kada vam kažemo da ćemo možda,
možda imati jednakost,
ali nemamo pravednost.
To nije ravnopravno polje;
nikada nije bilo.
Vi možete biti deo rešenja tako što
ćete nas uzdignuti na ravnopravno mesto.
Samo vi imate tu moć.
A za sve nas:
da li znate o kome često razmišljam?
Razmišljam o mojoj ćerci braon kože
i o mojoj snaji braon kože.
Šta one to znaju, a da ja ne znam?
Šta bilo ko od nas stvarno zna o stvarima
koje nismo na svojoj koži osetili?
Teško je biti žensko,
teško je biti transrodno žensko.
A kao muško, jednostavno
nisam znala šta nisam znala.
Da li bih sve ponovo uradila?
Naravno da bih,
jer poziv ka autentičnosti je svet,
za više dobro je.
Moj otac je 45 godina bio
fundamentalistički pastor.
Moja majka je još konzervativnija.
(Smeh)
Kada sam se izjasnila
kao transrodna, odbacili su me;
pomislila sam da nikad više
neću sa njima pričati.
Prošlog januara sam iskoristila priliku
i pozvala oca na njegov rođendan
i javio se na moj poziv.
Pričali smo oko pola sata
i nekih mesec dana kasnije
pitala sam da li ga mogu
posetiti i pristao je na to.
I prošlog proleća sam imala ugodnu
trosatnu iskupljujuću posetu njima.
Od tada smo se videli dva puta.
Ali, tog dana, pred kraj razgovora,
tog prvog dana,
moj otac je rekao pregršt lepih stvari.
Dok sam stajala na odlasku -
rekao je -
(Aplauz)
Dok sam stajala na odlasku, rekao je:
„Pola“ -
Nazvao me je Pola -
(Apaluz)
Rekao je: „Pola, ne razumem ovo,
ali sam voljan da pokušam.“
Moj otac ima 93 godine
i voljan je da pokuša.
Šta više mogu da zatražim?
Tako sam ga jako zagrlila.
Čovek spreman da se odrekne
svoje moći jer je znao šta je znao,
da voli svoje dete
i bio je voljan da uradi
sve što je potrebno
da bi ispoštovao putovanje drugog.
Hvala vam.
(Aplauz) (Ovacije)