(Glazba) Na dugim avionskim letovima ponekad zurim u planine i pustinje i pokušavam shvatiti koliko je prostranstvo naše Zemlja. Onda se prisjetim da postoji tijelo koje vidimo svaki dan, a u koje bi stalo doslovno milijun Zemalja. Sunce se čini nemoguće velikim, no u krupnijem planu, ono je točkica, tek jedna od 400 milijardi zvijezda Mliječne staze koju možete vidjeti za vedrih noći kao blijedu, bijelu maglu razvučenu po nebu. Postaje i zamršenije. Postoji 100 milijardi galaksija koje se mogu uočiti teleskopom, pa kad bi svaka zvijezda bila veličine jednog zrnca pijeska, tad samo Mliječna staza ima dovoljno zvijezda da prekrije komad plaže površine 84 metra kvadratna, dubok 90 cm. Cijela Zemlja nema dovoljno plaža koje bi predstavljale zvijezde u cijelom svemir. Takva bi plaža bila duga stotine milijardi kilometara. Sveti Stephene Hawkingu, to je mnogo zvijezda. No, on i drugi fizičari sad vjeruju da je u stvarnosti svemir nezamislivo veći. Kao prvo, 100 milijardi galaksija koje su u dosegu teleskopa vjerojatno su sićušni dio svemira. Svemir se širi ubrzanim tempom. Velika većina galaksija od nas se odmiče tako brzo da njihova svjetlost možda nikad neće doći do nas. Ipak, naša fizička stvarnost na Zemlji usko je povezana s tim udaljenim, nevidljivim galaksijama. Možemo ih smatrati dijelom našeg svemira. One tvore jedinstvenu, divovsku strukturu, podliježu istim zakonima fizike te su sačinjene od istih atoma, elektrona protona, kvarkova, neutrina koji izgrađuju i vas i mene. Međutim, nedavne teorije u fizici, uključujući teoriju struna, tvrde kako je moguće postojanje nebrojeno mnogo drugih svemira izgrađenih od različitih vrsta čestica s različitim svojstvima, koji poštuju druge zakone. Većina ovih svemira nije podobna za život te mogu nestati ili nastati u nanosekundi. Ali, zajedno čine multisvemir mogućih svemira i to do 11 dimenzija, uključujući čuda koja ne možemo niti zamisliti. Vodeća verzija teorije struna predviđa multisvemir sačinjen od deset na petstotu svemira. To je broj 1 praćen nizom od 500 nula, broj toliko velik da kad bi svaki atom našeg vidljivog svemira imao vlastiti svemir te kad bi svaki atom tih svemira imao svoj svemir i kad bi ponovili ovaj ciklus još dva puta, još uvijek bismo bili na malenom dijelu cjelokupne slike -- točnije, jednom trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijun trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijinu trilijunu trilijuna. No, čak je i taj broj sićušan u usporedbi s jednim drugim brojem: beskrajnošću. Neki fizičari misle da je prostorno-vremenski kontinuum doslovno beskonačan te da sadrži beskonačan broj takozvanih džepnih svemira s varirajućim svojstvima. Uspijevate li pratiti? Kvantna teorija dodaje jedan potpuno novi problem. Teorija se pokazala točnom izvan svake sumnje, ali njena je interpretacija zbunjujuća. Neki fizičari smatraju da je možete shvatiti samo ako zamislite da velik broj paralelnih svemira iznenadno nastaje svakog trenutka, a mnogi od ovih svemira bili bi vrlo slični našem, sadržavali bi naše mnogobrojne kopije. U jednom od tih svemira, maturirali biste s pohvalama, i vjenčali se s osobom svojih snova. U nekom drugom svemiru, to i ne bi bilo tako. Još uvijek ima znanstvenika koji bi rekli da su to besmislice. Jedini suvisao odgovor na pitanje koliko ima svemira jest jedan: samo je jedan svemir. A nekoliko filozofa i mistika mogu raspravljati da je čak i naš svemir iluzija. Dakle, kao što vidite, trenutno nema dogovora na ovo pitanje, čak niti približnog. Sve što znamo jest da je odgovor negdje između nule i beskonačnosti. No, možda znamo nešto drugo: Ovo je odlično vrijeme za proučavanje fizike. Možda prolazimo kroz najveću paradigmatsku promjenu u našem znanju otkad je čovječanstva.