(Glazba)
Na dugim avionskim letovima ponekad
zurim u planine i pustinje
i pokušavam shvatiti koliko je
prostranstvo naše Zemlja.
Onda se prisjetim da postoji tijelo
koje vidimo svaki dan,
a u koje bi stalo doslovno milijun Zemalja.
Sunce se čini nemoguće velikim,
no u krupnijem planu, ono je točkica,
tek jedna od 400 milijardi zvijezda Mliječne staze
koju možete vidjeti za vedrih noći
kao blijedu, bijelu maglu razvučenu po nebu.
Postaje i zamršenije.
Postoji 100 milijardi galaksija
koje se mogu uočiti teleskopom,
pa kad bi svaka zvijezda bila veličine jednog zrnca pijeska,
tad samo Mliječna staza ima dovoljno zvijezda da prekrije
komad plaže površine
84 metra kvadratna, dubok 90 cm.
Cijela Zemlja nema dovoljno plaža
koje bi predstavljale zvijezde u cijelom svemir.
Takva bi plaža bila duga stotine milijardi kilometara.
Sveti Stephene Hawkingu, to je mnogo zvijezda.
No, on i drugi fizičari sad vjeruju
da je u stvarnosti svemir nezamislivo veći.
Kao prvo, 100 milijardi galaksija koje su u dosegu teleskopa
vjerojatno su sićušni dio svemira.
Svemir se širi
ubrzanim tempom. Velika većina galaksija
od nas se odmiče tako brzo
da njihova svjetlost možda nikad neće doći do nas.
Ipak, naša fizička stvarnost na Zemlji
usko je povezana s tim udaljenim,
nevidljivim galaksijama.
Možemo ih smatrati dijelom našeg svemira.
One tvore jedinstvenu, divovsku strukturu,
podliježu istim zakonima fizike
te su sačinjene od istih atoma, elektrona
protona, kvarkova, neutrina
koji izgrađuju i vas i mene.
Međutim, nedavne teorije u fizici,
uključujući teoriju struna,
tvrde kako je moguće postojanje
nebrojeno mnogo drugih svemira
izgrađenih od različitih vrsta čestica
s različitim svojstvima, koji poštuju druge zakone.
Većina ovih svemira nije podobna za život
te mogu nestati ili nastati u nanosekundi.
Ali, zajedno
čine multisvemir mogućih svemira
i to do 11 dimenzija, uključujući čuda
koja ne možemo niti zamisliti.
Vodeća verzija teorije struna
predviđa multisvemir sačinjen
od deset na petstotu svemira.
To je broj 1 praćen nizom od 500 nula,
broj toliko velik da kad bi svaki atom našeg vidljivog svemira
imao vlastiti svemir
te kad bi svaki atom tih svemira
imao svoj svemir
i kad bi ponovili ovaj ciklus još dva puta,
još uvijek bismo bili
na malenom dijelu cjelokupne slike --
točnije, jednom trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijun trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijunu trilijinu trilijunu trilijuna.
No, čak je i taj broj sićušan u usporedbi s
jednim drugim brojem: beskrajnošću.
Neki fizičari misle da je
prostorno-vremenski kontinuum
doslovno beskonačan te da sadrži beskonačan broj
takozvanih džepnih svemira s varirajućim svojstvima.
Uspijevate li pratiti?
Kvantna teorija dodaje jedan potpuno novi problem.
Teorija se pokazala točnom izvan svake sumnje,
ali njena je interpretacija zbunjujuća.
Neki fizičari smatraju da je možete shvatiti
samo ako zamislite da velik broj paralelnih svemira
iznenadno nastaje svakog trenutka,
a mnogi od ovih svemira bili bi vrlo slični našem,
sadržavali bi naše mnogobrojne kopije.
U jednom od tih svemira, maturirali biste
s pohvalama, i vjenčali se s osobom svojih snova.
U nekom drugom svemiru, to i ne bi bilo tako.
Još uvijek ima znanstvenika
koji bi rekli da su to besmislice.
Jedini suvisao odgovor na pitanje
koliko ima svemira jest jedan:
samo je jedan svemir.
A nekoliko filozofa i mistika
mogu raspravljati da je čak i naš svemir iluzija.
Dakle, kao što vidite,
trenutno nema dogovora na ovo pitanje,
čak niti približnog.
Sve što znamo jest da je odgovor
negdje između nule i beskonačnosti.
No, možda znamo nešto drugo:
Ovo je odlično vrijeme za proučavanje fizike.
Možda prolazimo
kroz najveću paradigmatsku promjenu
u našem znanju otkad je čovječanstva.