Okupljanje Sange
Svijet je naša obitelj

24 - 28. 3. 2021.
(s prijevodom)

Ovo je tvoja tipka za bijeg iz uma

26. 03. 2021 - Isječak satsanga

[Mooji čita]
'Najdraži Moojibaba,

tolika ljubav i zahvalnost 
izlijeva se iz mog srca prema tebi.

Hvala, hvala, hvala

za sve što činiš za sva bića

i tvoju neizmjernu ljubav,
mudrost, strpljivost,

dobrotu i suosjećajnost.'

Ovo je od Nicka.

'Babaji, molim te uzmi moj ego
i identifikaciju sa tijelom i umom,

ne ostavljajući ništa osim sebe.
Nick'

(Mooji) Nick, da, da. Nick.

Vrlo dobro. Krasno što te vidim, Nick.

[Osoba: Nick] Zdravo Guruji.

[Mooji] Da. Jako dobro.

[N.] Moj izvor.
[Mooji] Moj Gospode.

[Mooji] 'Babaji, molim te uzmi moj ego
i identifikaciju sa tijelom i umom,

ne ostavljajući ništa osim tebe.

Čak i dok pišem ovo pismo, 
dio mene bježi od tebe.'

Znam ga vrlo dobro.

Svi ga znamo, zar ne?
Svi znamo tu energiju.

Nešto je dotaklo tvoje srce.

Zove te i znaš taj glas,

čak i kad imaš osjećaj da ga 
nisi čuo nikad prije.

Kad čuješ taj glas unutar sebe,

prepoznaš Ga, znaš.

Jer nije odvojeno, On nije 'nešto drugo'.

Glas tvog najintimnijeg bića te zove.

Da. A opet, nešto želi pobjeći.

'Eto, čak i dok pišem ovo pismo,

dio mene bježi od tebe.'

I ovdje kažeš, 'Molim te, 
uhvati me, jer sam dobar bjegunac'.

[Mooji se smije]

[Mooji] Da, um je dobar bjegunac.

Moraš znati razliku između
svog uma i svog Sebstva.

Onaj koji živi...
Entitet u umu, zamišljeno sebstvo,

ta izjava Sri Ramane, 
koju sam upravo naveo,

'Ja' uklanja to 'ja',

i ostaje kao ono samo po sebi',
prirodno 'Ja jesam'.

Prvo dođi do tog mjesta, znaš.

Kaže, 'Molim te,uhvati me,

jer sam dobar bjegunac,
a ne želim pobjeći.'

Dakle, postoje tri vrste bjegunaca.

Postoji 'tamazični' bjegunac.

On bježi jako teško.
Jako je spor, ali uspije pobjeći.

On želi pobjeći gdje god, 
samo da nije ovdje.

Sljedeći je 'radža' bjegunac.

Radža bježi.
On je također i brz u bježanju.

A sljedeći je 'satvik' bjegunac.

To je ovo što ti govoriš.

To je bjegunac koji zapravo želi ostati.

On bježi, ali želi biti uhvaćen.

Jedino satvik bjegunac želi biti uhvaćen!

[Mooji se smije]

No postoji nešto drugo što nije bjegunac,

što nadgleda satvičko bježanje, vidiš li?

E sad, pitam se 
možeš li mi se pridružiti u ovome.

Bilo da je bjegunac radža bjegunac,

koji ima jako puno energije,
on puca za bijegom,

ili da je tamazični bjegunac,

koji je jako trom,
bježi i odlazi dalje.

Ti nisi taj.

Ali ipak je tu onaj koji bježi

i on gleda, 
'Molim te, uhvati me, uhvati me.

Moje noge bježe, 
ali moje srce želi ostati'.

[N.] Da. Da. Da.
[Mooji] Dakle taj teži tome da bude miran,

no ne može kontrolirati 
svoj vlastiti nemir.

Kao refleks, kad god dođe poziv milosti,

on se nađe u bijegu.

No postoji još jedan.

On nije uopće u utrci.

Zapravo, on uopće ne može ići nikuda.

To je tvoje pravo Sebstvo.

A kako znamo ovog?

On je svjedok ostalih tri.

On je vrlo odvojen od njihove energije.
On nije zahvaćen njima.

Svjedok svih njih, 
on nije ni u jednoj utrci ni bijegu.

On nije ni u jednoj utrci.

On je ondje prije početka.

Tijekom utrke, nakon što utrka završi,
on je i dalje nepromjenjen,

uvijek isti.

Ti znaš ovog, vidiš.

'Molim te uhvati me, 
jer ja sam dobar bjegunac

i ne želim pobjeći.

Radije, želim da me rastvoriš
u svojoj rastapajućoj milosti,

ostavljajući samo sebe.'

Milost je kao kiselina 
samo za one koji žele pobjeći.

No postoji i onaj koji juri u zagrljaj.

Za takve ta milost nije kao kiselina.

Nije čak niti bazična.

Ta milost i Sebstvo 
su jedna te ista stvar.

To je tako, moramo odigrati
svaku od tih uloga,

kroz mnoge faze,

tamazičku, koja pruža otpor,

vrlo uzbudljivu, vrlo kreativnu,

i onu koju vuče ka Istini,

no u isto vrijeme, bježi kad god

šalješ poruku, 'Istino, molim te dođi'.

Ali kako Istina dolazi na vrata,
ti pobjegneš u vrt.

Tako da, ovo je satvička.

No on to ne želi učiniti,
odjednom se nađe kako bježi.

Tako da ni jedno od ovog nisi ti,
u ovoj fazi.

To su sve tvoje maske.
Niti jedna od njih nisi ti.

Ti si svjedok svih njih.

Jeste li svi još uvijek sa mnom
dok pričam o tim stvarima?

[N.] Da
[Mooji] Da. Otvoreni forum.

[Mooji] Jeste li još sa mnom 
dok razgovaramo?

Nešto gleda, no u isto vrijeme,

nekakav ostatak
starog identiteta i osobnosti

muva se i dalje u blizini
i navikli smo na njegov smrad.

Ako je tu, kažeš
'Oh, da, molim te, uhvati me',

i stvari slične tome.

No ako se ne idetificiraš
ni sa jednom od tih 'guna',

niti se identificiraš čak ni sa turiyom,

to jest, onim što je čak iza ove tri
energetske kvalitete svjesnosti,

ne identificiraš se ni sa čim,

tada primjećuješ da su sve vidljive.

Sve faze su sagledive.

Sada se ne pridružuj
nikakvim fazama.

Vidiš ih.

To iz čega se 
i samo gledanje faza ispoljava,

možeš to nazvati samim primjećivanjem.

To što čak primjećuje primjećivanje.

Usporit ću malo sad.

Može li to netko opovrgnuti?

Da čak i ovdje, čak i najsuptilniji...

Ti kažeš, 'Molim te, ulovi me',
to je samo iz navike.

Jer ako uhvatim tog,
trebam li ga držati?

Ne, ne. Najbolje da sve pustiš.

A kada sve to pustiš,
bez da se vežeš za bilo šta od toga,

vidjet ćeš da si već ovdje u potpunosti.

Misleći pritom, ne drži se 
ni za jedan stadij

koliko god se primamljivo činilo taj čas,

koliko god primamljivo bilo.

Vidite, čak i na satsangu,
moramo imati tipku za izlaz.

Nije li tako?

Ja nisam baš neki kompjuteraš,

ponekad se zateknem kako
zaglavim na nekoj stranici,

i kažem, ne vidim kako izaći van.

Pritišćem tipke, ali ništa se ne događa.

Ništa se ne događa.
Kažem, oh, sad sam propustio što sam htio.

Nešto je došlo na ekran.

Onda je Krish došla unutra i rekao sam,

ne mogu izaći iz ovoga. 
Kako mogu izaći van?

Htio sam izbaciti kompjuter van.
Kako izađeš van?

Pokazala mi je tipku na kojoj piše 'Esc',
tipka za izlaz.

I tako sam pritisnuo tu tipku, i 'bum',
Evo me natrag.

Dakle, gdje je tvoja tipka 
za izlaz iz tvog uma?

Mogu li to tako usporediti?

Gdje je tvoja tipka za izlaz?

Jer 'tipka zamka'
je ono što god se ispoljava unutra,

neki refleks to pokupi
i krene bježati s tim.

I onda ti kažeš, 'Molim te, 
možeš li mi pomoći ovo zaustaviti?

Osjećam se izgubljeno i zbunjeno.'

Misleći na to da nešto bježi.

Pojavio se neki refleks, 
a sa time je došao i identitet.

Povuklo te natrag u neki oblik.

I tada moraš pokušati 
riješiti se oblika ili tako nešto.

Što učiniti? 
Kako izaći iz toga?

Rekao sam, upamti, kad se to dogodi,
nema se tu što za razriješiti.

Ništa za razriješiti.

To nije istina!

Ostani kao svjedok, bezoblični svjedok.

Kada bih rekao i reći ću to sada,

možeš li osjetiti snagu toga?

To je nešto momentalno.
To je tvoja tipka za izlaz.

I onda, kad izađeš, shvatiš

da to što ti ovdje jesi
nikada nije ni bilo u zamci.

Pratiš li me?

[Mooji] Kada si u tom stanju,
tada imaš osjećaj da je to sve. Sve!

[Mooji] No kada izađeš iz toga,

ili se prebaciš u drugo stanje,

možeš gledati unatrag i misliti,
'Ajme, što je to bilo?'

Kao da si bio hipnotiziran
nekoliko trenutaka,

zaglavljen u svom vlastitom prometu,

tražeći, 'Molim te, pomozi mi da izađem'.

No ni situacija niti onaj 
koji je u tome nisu stvarni!

Mogao bih ti dati 
ovu jednostavnu vježbu i reći,

Hajde da završimo satsang s ovime.
Isprobaj ovo!

Stvarno, isprobaj.

I ta navika će prestati!

Zaista pogledaj u ovo.
Ne preskači preko toga.

Nemoj to pretvoriti u još 
jedan aforizam, još jednu lijepu frazu.

Ne. Utvrdi to, zapravo!

Sljedeći put kada dođe 
energija uma i pomisliš,

'O ne, ne znam što učiniti.

Molim te, pomozi mi! 
Om Namah Shivaya.'

Ne. Ne, ne.

Ono dolazi i udara na vrata,
a ti imaš osjećaj, 'U zamci sam'.

To, 'U zamci sam' samo sanjaš.
To nije istina!

To je san nekog lažnog Ja.

Kad se prisjetiš, 'Ali, tipka za izlaz',
je što? Što to znači?

Ne diraj. Odbaci sve isti čas!

Kao vježba koju sam dao,

kad vidiš da nešto zaista nije istinito,

verbalno izgovori, izjavi, 
'To nije istina!'

Oddijeci to.

Kada s nečim ostajemo,

to je zato jer 
nešto vjeruje u taj scenarij.

Pratite?

Nešto još uvijek zadržava neki identitet.

To će biti korijen svega.

Osobni identitet 
koji ima vezu sa ovakvom igrom,

to je ono što je ljepljivo.

Možeš li to odsjeći? 
Može li to biti odrezano?

Želiš li izaći?

Ili imaš osjećaj, 
'Ne, ne, moram se pozabaviti s time.

Moram to razriješiti.
To je moja vasana, moram to razriješiti.'

Onda se to nastavlja 
jer ima tvoju podršku, tvoje vjerovanje.

To nije istina, ali ti vjeruješ u to 
sve do ostvarenja,

i ono postaje

problem, rođen upravo ondje.

Možeš odlučiti.

Nismo naviknuti na to.

Ja ukazujem na jednostavan način.

Ne moraš otići kod nekog profesionalca,

ili otići i učiniti nešto,
ili tragati za onim što odvlači.

Ako pronađeš nešto što će te odvući,

ako ideš u kino ili slično,

to je isti taj koji odabire ići u kino

samo da bi nešto 
privremeno odgodio ili izbjegao.

Zadržavaš identitet.

Zato kažem, ni identitet 
niti ono od čega on trpi ...

uopće nisu stvarni.

Ako slijediš kada kažem, 
'Sve to samo odsijeci', probudi se iz toga,

shvatiš da je to samo još jedan san,

još jedna noćna mora,
još jedno svjedočenje nečemu.

No sad trebaš potražiti sebe i reći,

'Želim li zaista to pustiti?'

Možda još ima kakvih 'sokova' za tebe.

'Tebe' koji si tko?

Ti si i dalje 'Ja jesam'

koje je nekako 
na rubu spavanja i sanjanja.

Ti si i dalje svoje bazično sebstvo,

ali s nekim povlađujućim pristupom,
još uvijek pomiješan s ovim.

Što bistrije to vidiš,
'Ali to nisam ja',

to slobodniji od toga postaješ.

Ponekad momentalno, ovako.

[Mooji] Evo, pokazao sam ti
vrlo jednostavan način.

No trebaš tome vjerovati, 
primijeniti.

Čak i ako kažeš, 
'Čini se tako teško',

ali ti si rekao, 
'Potrudit ću se i učiniti to'.

Čak ni 'pokušati', jer je moguće.

Tvoja slabost je također umišljena.

Naša slabost je također umišljena
i kultivirana kroz naviku.

Navika je na djelu, ali ne može 
djelovati bez tvojeg sudjelovanja.

Na nekoj razini mi to podržavamo,
možda ne znajući.

Jer vjeruješ u to;
i ako vjeruješ, to je dovoljna podrška.

Mogu li još nešto reći?

Jer smatram da vam mogu reći,
sa svom ljubavlju i poštovanjem,

onaj koji vjeruje također nije istinit;
i njega također možete odsjeći.

Taj koji vjeruje je isto pojavni.

Mogu li vam to reći,
u ovom stadiju vašeg satsanga?

Taj koji vjeruje je također uzeti oblik.

U čistom prostoru bezoblične svijesti,

igru igra sanjano sebstvo.

Možda vam prije 
nekoliko mjeseci ili godinu

ne bih mogao govoriti na ovaj način,

jer vaša prijemčivost 
ne bi bila dovoljno razvijena

da udomite moje riječi u vašem srcu.

Ali, sad možete.

Čak i tog koji vjeruje
transcendentirat ćete.

Taj koji vjeruje 
vjerovao je u mnoge stvari,

no čak ni on sam nije stvaran.

Uzeli smo prebivalište 
u mnogim stanjima, mnogo identiteta,

i ona te muče.

Na kraju, ona ti remete mir.

Sve je to u početku jako privlačno.

Puno stvari je u početku jako lijepo.

No kako s njima ostaješ,
počinju se kiseliti u tebi.

Želim te samo podsjetiti

da tvoja prava suština,
tvoje biće, nije san.

To nije neka fantazija.

Više od toga, da se razjasni,
jasno prepozna.

No to neće biti dualistično prepoznavanje.

Nije da jedna stvar 
prepoznaje nešto drugo.

Nije da osoba prepoznaje Boga.

Zbog toga ja kažem,
sloboda nije za osobu,

sloboda je od osobe!

Ponekad ljudi kažu,
'Kako da se izdignem iznad osobe?'

To i dalje osoba priča.

To je i dalje, u isto vrijeme, ruta.

Bog je dao
mnoge načine u igri života.

Tako da, čak i kad si ponekad u stadiju

u kojem zaista vjeruješ
u sebe kao putnika

i kažeš
'Ali, kako mogu sići s ovog puta?'

to je vjera u to 'ja'!
No to 'Ja' je samo stadij.

To nije onaj krajnji!
To je također ...

Kako napreduješ u svom otkrivanju,

svi tvoji prijašnji identiteti
ostaju pocijepani za tobom.

[Mooji] Da li ovo pratiš?
Smatraš li moje riječi grubima?

[Mooji] Gledam sad u sve vas.

[Mooji] U stvari, 
te riječi su više nego slatke.

Jer instantno, kao da je nešto sišlo!

Sjahao si, 'Bup'
pusti neka konj odgalopira,

ti nekako sjaši.

Ti si ovdje.

Kada osjetiš kao da si sjahao,

moguće da shvatiš
da konj uopće nije bio stvaran,

dakle, jahač isto tako nije bio stvaran.

Možda ne još.

Možda samo uživaš u silasku,
'Ha-ha-ha, jako dobro!'

Uživaj u miru.

Svaki problem počinje sa navikom,

koja je podržana 
vjerovanjem i identitetom.

Recimo da sve što doživljavaš 
kao problem zaista i jeste problem,

ne bi danas bio ovdje!

Ne bi danas bio ovdje.

Bio bi tako slomljen,
morali bismo te guliti sa stropova,

ili s nekog drugom mjesta.

Ti si ih transcendentirao.

Netko je pitao, 'Kako mogu prevazići?
Čini se kao velika stvar.'

Ne, to samo znači

ako ti se nešto prividno 
ispriječilo na putu, makneš to.

Ti si sad iznad toga.
To za tebe nije problem.

To je dovoljno riječi za transendenciju.

U redu. Dakle, Nick, s ovim, molim te ...

Um treba puno riječi, puno objašnjavanja,

no srce vidi čisto, 'Aha!, tako.

Ako imaš osjećaj, 
'Oh, pokušavam razumjeti što Mooji govori.

Tako je teško jer ja...'

Opet, stojiš u krivome 'Ja'.

Da. 
Svi gledaju u to što 'ja' trpi,

ali nitko ne gleda u samo 'ja'.

Svi gledaju i obraćaju pažnju

na to od čega 'ja' trpi, 
na njegove uvjetovanosti i projekcije,

no nitko ne gleda u samo 'ja'.

Do tih razmjera da se to samo od sebe

pridružuje ekranu kao vidljivi fenomen.

Vidiš li?

Ali moja sanga mora to učiniti!
I činili ste to,

sve više osjećajući svoju 
prirodnu prisutnost i moć.

Ne moć kontrole,
već moć da se oslobodiš.

Hvala ti Nick. Volim te puno.

Hvala, hvala, hvala. 
Jako dobro, jako dobro.

Hvala, hvala.

Copyright © 2021 Mooji Media Ltd.
Sva prava pridržana.

Ni jedan dio ove snimke
ne smije se reproducirati

bez izričitog pristanka Mooji Media Ltd.