Postoji jedan citat aktivista i punk rock
glazbenika Jella Biafre koji volim.
On kaže: "Nemojte mrziti medije.
Budite mediji."
Ja sam umjetnik.
Volim raditi s medijima i tehnologijom
jer, pod prvo, dobro su mi poznati
i volim moć koju posjeduju.
I pod drugo, mrzim ih i užasavam se
moći koju posjeduju.
(Smijeh)
Sjećam se kako sam 2003.-e gledao intervju
voditelja Fox News-a Tonyja Snowa
s tadašnjim američkim ministrom
obrane Donaldom Rumsfeldom.
Razgovorali su o nedavnoj invaziji na Irak
i Rumsfeldu je postavljeno pitanje:
"Čujemo o broju naših žrtava,
ali nikad ne čujemo o
broju njihovih, zašto?"
A Rumsfeld je odgovorio:
"Pa, mi ne preobrajavamo tuđe žrtve."
Jelda?
Procijenjuje se da je izmežu
150,000 i milijun Iračana, civila,
poginulo u američkoj invaziji 2003.
Taj je broj u potpunom kontrastu s 4,486
američkih poginulih vojnika
u istom razdoblju.
Htio sam napraviti više od samog
osviješćivanja ovih zastrašujućih brojki.
Htio sam stvoriti spomenik civilima
koji su poginuli tijekom invazije.
Ratni spomenici, npr.Spomenik vijetnamskim
ratnim veternima Maye Lin,
često su ogromni.
Veoma moćni i veoma jednostrani.
Ja sam želio spomenik koji će
živjeti u svijetu i kružiti.
Sjećam se da nam je, kad sam bio školarac,
profesorica dala klasičan
građanski zadatak,
u kojem uzmete list papira i
pišete članu svoje vlade.
I rečeno nam je,
napišemo li zaista dobro pismo,
i ako dobro razmislimo o tome,
da ćemo dobili više od jednostavno
formuliranog pisma kao odgovor.
Ovo je moja "bilježnica".
Ono što izgledao kao svakidašnja,
žuta, legalna skupina papira
je zapravo spomenik iračkim civilima
koji su poginuli u američkoj invaziji.
"Bilježnica" je čin pobune i
čin komemoracije,
prerušen u svakidašnji skup papira.
Crte papira, kad se pogledaju
pod povećalom,
su mikro-tiskan tekst
koji sadrži detalje, imena, datume
i mjesta
iračkih civila koji su poginuli.
Dakle, posljednjih 5 godina, nosim
ove listove papira, tone tih stvari,
i krijumčarim ih u zalihe papira
SAD-a i Koalicijskih vlada.
(Smijeh)
(Pljesak)
Ne moram vam reći da ovo nije mjesto na
kojem vam mogu reći kako sam uspio.
(Smijeh)
Ali isto tako, susrećem se s
članovima i bivšim članovima
tzv. Koalicije koja je pomogla u invaziji.
I kad god mogu, susretnem
se s nekim od njih
te s njima podijelim projekt.
Prošlog sam ljeta imao priliku upoznati
bivšeg američkog pravobranitelja i autora
memoranduma "Tortura", Alberta Gonzalesa.
Mogu li Vam dati ovo?
Ovo je posebna legalna ploča.
Zapravo je dio umjetničkog
projekta u nastanku.
Ovo je posebna legalna ploča?
Da. Nećete mi vjerovati,
ali je u kolekciji Muzeja moderne
umjetnosti; ja sam umjetnik.
I sve crte na papiru su zapravo-
Hoće li nestati?
Ne, to je mikro-tiskani tekst
koji sadrži imena iračkih civila
koji su poginuli u invaziji na Irak.
Dobro, OK.
Hvala. Hvala vama.
(Smijeh)
Način na koji kaže "hvala"
me stvarno uzašava.
(Smijeh)
OK, želim da svi pogledate
pod svoje stolce.
Tamo je kuverta.
I molim vas, otvorite ju.
Papir koji držite u rukama
sadrži detalje o iračkim civilima
koji su poginuli u invaziji.
Želim da iskoristite taj papir i
da pišete članu vlade.
Možete pomoći u krijumčarenju
broja poginulih
u vladine arhive.
Zato što svako pismo poslano vladi
iz cijelog svijeta, naravno --
svako poslano pismo se
arhvira, sačuva i zabilježi.
Zajedno možemo ovo staviti u poštanske
sandučiće i pod nos moćnicima.
Sve što se pošalje
postaje dijelom stalnog arhiva naše vlade,
naš dijeljeni povijesni trag.
Hvala.
(Pljesak)
Reci mi Matt,
kako ti je ta ideja pala na pamet?
Netom sam dovršio projekt
koji se bavio američkom
koalicijskom stranom rata
i to je bila crna traka za ruku nazvana
"Improvizirani empatički uređaj"
koji je prikupljala, u stvarnom vremenu,
imena, pozicije, razloge i mjesta smrti
američkih vojnika koji su poginuli
u inozemstvu
i svaki put kada bi Ministarstvo obrane
ili CENTCOM otpustili svoje podatke,
mene bi probolo u ruku.
I tako sam postao svjestan prizora
vezanog za naše ljude koji
ginu u inozemstvu,
ali neproporcionalna brojka žrtava
su bili civili.
Hvala Vam puno.
Hvala vama.
(Pljesak)