Svjetlo je poveznica iznmeđu nas i svemira Kroz svjetlo možemo vidjeti daleke zvijezde i pogled na pocetak postojanja. Ali što je svjetlo? Svjetlost je najmanja čestica energije koja može biti prenesena, foton, čestica bez prave veličine bez veličine koja je nedjeljiva,samo može biti stvorena ili uništena. Svjetlost je ujedno čestica i val, jednim djelom čestica a drugim djelom val, iako je to laž. Ujedno, kada kažemo "svjetlo" mislimo na vidljivu svjetlost, koja je mali dio elektromagnetskog spektra energija se sastoji od elektromagneteske radijacije. Elektromagnetska radijacija se sastoji od velikog raspona svjetlosnih zraka i frekvencija. Gamma zrake imaju najmanju valnu duljinu, jer imaju najveću energiju fotona. Ali večina gamma zraka su ispod 10 pikometara, što je i dalje puno manje nego atom vodika. Za usporedbu, atom vodika u usporedbi sa centom je velik kao cent u usporedbi sa mjesecom. Vidljiva svjetlost je u sredini spektra, u rasponu od 400 do 700 nanometara, otprilike veličine bakterije. Na drugom kraju spektra , radio valovi mogu biti promjera do 100 km, dok najveći valovi koje mi poznajemo mogu biti promjera od 10,000 km do zbunjujućih 100,000 km --- puno veče nego zemlj! Sa gledišta fizičara, sve ove razlike su iste --- isto imaju valno čestična svojstva i putuju veličinom C, brzinom svjetlost, samo na drugačijoj frekvenciji. Dakle što onda čini vidljivu svjetlost posebnom? Pa.... apsolutno ništa. Dogodilo se da smo unaprijedili oči koje su dobre za uočavanje točno ovog djela elektromagnetskog spektra. Ovo nije totalna slučajnost, iako; vidljiva svjetlost je jedini dio elektromagnetske radijacije koja se rasprši u vodi, što je ujedno i gdje su se oči razvile prije milijune godina. To je bio pametan potes, jer svjeto ne samo da uzajamno djeluje sa materijom, također je promjenjen od nje i može biti korištena da prikupi informacije o svijetu oko nas sa skoro nikakvim zakašnjenjem sto je nedvojbeno veoma važno za opstanak. Ok, otkud svjetlost potjeće? Velik opseg elektromagnetski valova je stovren kada atomi ili molekule padnu sa visokog stanja energije u ono niže. Oni izgube energiju i prenesu je u oblik radijacije. Na mikroskopskoj razini,vidljiva svjetlost je stvorena kad elektron unutar atoma koji je u pobuđenom stanju padne u niže energetsko stanje i izgubi to potrebno stanje energije. Na isti način, dolazna svjetlost podigne elektron u više stanje energije, bivajući apsorbirana od strane njega Makroskopski, micanjem naboja elektron kreira oscilaciju magnetskog polja, što kreira oscilirajuće električno polje okomito na njega. Ova dva polja se miću kroz prostor, prenoseći energiju od jednog mjesta na drugo, noseći sa sobom informacije o mjestu njegovog nastanka. Zašto, od svih stvari u svemiru, je svjetlost najbrža od svih? Promjenimo pitanje: koji je najbrži način putovanja kroz prostor u svemiru? To je c, točno 299,792,458 m/s u vakumu, jedna milijarda kilometara na sat. Elektromagnetska radijacija se upravo tom brzinom giba. Bilo koja čestica koja nema masu putuje c bez akceleracije. Svjetlost koja je oslobođena iz svijeće ne ubrzava dok ne dostigne brzinu svjetlosti; već na samom postanku, ima brzinu c. Zašto je onda c, ili brzina svjetlosti konačna? Pa... nitko ne zna. Naš je svemir tako napravljen. Nemamo najpametniji odgovor za to. Znači svjetlost je dio spektra, elementarna čestica koja se ujedno ponaša i kao val, pogonjena dvjema okomitim poljima putujući brzinom svemira. Ok, to je lijepo i sve, ali što je sa ludim stvarima oko putovanja brzinom svjetlosti i vremena, dupli paradoks, kvantne stvari, stvari poput tih? Morat ćemo ih sačuvati za neki drugi video. Zasad budimo sretništo smo razvili oči koje mogu vidjeti valove informacija koje prožimaju svemir, omogučavajući da vidimo stvari koje su nam pomogle da stavimo svoje postojanje u perspektivu.