Svjetlo je poveznica iznmeđu nas i svemira
Kroz svjetlo možemo vidjeti
daleke zvijezde
i pogled na pocetak postojanja.
Ali što je svjetlo?
Svjetlost je najmanja
čestica energije
koja može biti prenesena, foton, čestica
bez prave veličine
bez veličine koja je nedjeljiva,samo
može biti stvorena ili uništena.
Svjetlost je ujedno čestica i val,
jednim djelom čestica a drugim
djelom val,
iako je to laž.
Ujedno, kada kažemo "svjetlo" mislimo
na vidljivu svjetlost,
koja je mali dio elektromagnetskog spektra
energija se sastoji od elektromagneteske
radijacije.
Elektromagnetska radijacija se sastoji od
velikog raspona svjetlosnih zraka
i frekvencija.
Gamma zrake imaju najmanju valnu duljinu,
jer imaju najveću energiju fotona.
Ali večina gamma zraka su ispod
10 pikometara,
što je i dalje puno manje nego
atom vodika.
Za usporedbu, atom vodika u usporedbi
sa centom
je velik kao cent u usporedbi sa mjesecom.
Vidljiva svjetlost je u sredini spektra,
u rasponu od 400 do 700 nanometara,
otprilike veličine bakterije.
Na drugom kraju spektra , radio valovi
mogu biti promjera do 100 km,
dok najveći valovi koje mi poznajemo
mogu biti promjera od 10,000 km do
zbunjujućih 100,000 km ---
puno veče nego zemlj!
Sa gledišta fizičara, sve ove razlike su iste ---
isto imaju valno čestična svojstva i
putuju veličinom C, brzinom svjetlost,
samo na drugačijoj frekvenciji.
Dakle što onda čini vidljivu
svjetlost posebnom?
Pa.... apsolutno ništa.
Dogodilo se da smo unaprijedili oči
koje su dobre za
uočavanje točno ovog djela
elektromagnetskog spektra.
Ovo nije totalna slučajnost, iako;
vidljiva svjetlost je jedini dio
elektromagnetske radijacije
koja se rasprši u vodi,
što je ujedno i gdje su se oči razvile
prije milijune godina.
To je bio pametan potes, jer svjeto
ne samo da uzajamno djeluje sa materijom,
također je promjenjen od nje
i može biti korištena
da prikupi informacije o svijetu oko nas
sa skoro nikakvim zakašnjenjem
sto je nedvojbeno veoma važno za opstanak.
Ok, otkud svjetlost potjeće?
Velik opseg elektromagnetski valova je
stovren kada atomi ili molekule
padnu sa visokog stanja energije
u ono niže.
Oni izgube energiju i prenesu je
u oblik radijacije.
Na mikroskopskoj razini,vidljiva
svjetlost je stvorena kad elektron unutar
atoma koji je u pobuđenom stanju padne
u niže energetsko stanje
i izgubi to potrebno stanje energije.
Na isti način, dolazna svjetlost podigne
elektron u više stanje energije,
bivajući apsorbirana od strane njega
Makroskopski, micanjem naboja elektron
kreira oscilaciju magnetskog polja,
što kreira oscilirajuće električno polje
okomito na njega.
Ova dva polja se miću kroz prostor,
prenoseći energiju od jednog mjesta
na drugo,
noseći sa sobom informacije o
mjestu njegovog nastanka.
Zašto, od svih stvari u svemiru, je
svjetlost najbrža od svih?
Promjenimo pitanje:
koji je najbrži način putovanja kroz
prostor u svemiru?
To je c, točno 299,792,458 m/s u vakumu,
jedna milijarda kilometara na sat.
Elektromagnetska radijacija se
upravo tom brzinom giba.
Bilo koja čestica koja nema masu putuje c
bez akceleracije.
Svjetlost koja je oslobođena iz svijeće
ne ubrzava dok ne dostigne brzinu
svjetlosti;
već na samom postanku, ima brzinu c.
Zašto je onda c, ili brzina svjetlosti
konačna?
Pa... nitko ne zna.
Naš je svemir tako napravljen.
Nemamo najpametniji odgovor za to.
Znači svjetlost je dio spektra,
elementarna čestica koja se ujedno
ponaša i kao val,
pogonjena dvjema okomitim poljima
putujući brzinom svemira.
Ok, to je lijepo i sve, ali što je
sa ludim stvarima oko
putovanja brzinom svjetlosti i vremena,
dupli paradoks, kvantne stvari, stvari
poput tih?
Morat ćemo ih sačuvati za neki drugi video.
Zasad budimo sretništo smo razvili oči koje
mogu vidjeti
valove informacija koje prožimaju svemir,
omogučavajući da vidimo stvari koje su nam
pomogle da stavimo svoje postojanje u perspektivu.