Da li mi, kao odrasle osobe, možemo da proizvodimo nove nervne ćelije? Još postoji zabuna u vezi sa tim pitanjem, budući da je ovo prilično nova oblast istraživanja. Na primer, razgovarala sam sa jednim svojim kolegom, Robertom, koji je onkolog, a on mi je rekao: „Sandrin, ovo je zbunjujuće. Neki od mojih pacijenata kojima je rečeno da su izlečeni od raka i dalje razvijaju simptome depresije“, a ja sam mu odgovorila: „Pa, sa mog stanovišta, to ima smisla. Lek koji daješ pacijentima koji sprečava da se ćelije raka umnožavaju, takođe sprečava da se novi neuroni stvaraju u njihovom mozgu.“ A zatim me je Robert pogledao kao da sam luda i rekao: „Sandrin, to su odrasli pacijenti. Odrasli ne proizvode nove nervne ćelije.“ Na njegovo iznenađenje, rekla sam: „Pa, zapravo, proizvodimo.“ To je fenomen koji zovemo neurogeneza. [Neurogeneza] E, sad, Robert nije neuronaučnik, a kada je išao u medicinsku školu, nisu ga učili onome što sada znamo - da mozak odraslih može da proizvede nove nervne ćelije. Tako je Robert, znate, budući da je dobar doktor, želeo da dođe u moju laboratoriju da bi malo bolje razumeo ovu temu. Povela sam ga u obilazak jednog od najuzbudljivijih delova mozga kada se radi o neurogenezi, a to je hipokampus. Dakle, to je ta siva struktura u središtu mozga. Ono što već dugo znamo je da je to važno za učenje, pamćenje, raspoloženje i emocije. Međutim, nedavno smo saznali da je ovo jedna od jedinstvenih struktura mozga odraslih osoba u kojoj se mogu stvarati novi neuroni. Ako presečemo kroz hipokampus i uveličamo, ono što vidite ovde, označeno plavom bojom, je novonastali neuron u mozgu odraslog miša. Kada se radi o ljudskom mozgu - moj kolega Jonas Frizen sa Instituta Karolinska procenio je da proizvodimo 700 novih neurona dnevno u hipokampusu. Možda mislite da to nije mnogo u poređenju sa milijardama neurona koje imamo. Međutim, dok napunimo 50 godina, biće nam zamenjeni svi neuroni sa kojima smo rođeni u toj strukturi neuronima proizvedenim u odraslom dobu. Pa, zašto su ti novi neuroni važni i koje su njihove funkcije? Prvo, znamo da su važni za učenje i pamćenje. U laboratoriji smo pokazali da, ako blokiramo sposobnost mozga odrasle osobe da proizvodi nove neurone u hipokampusu, tada blokiramo izvesne sposobnosti pamćenja. To je naročito novo i istinito za prostorno prepoznavanje - recimo, kako se usmeravate dok idete po gradu. I dalje mnogo toga saznajemo, a neuroni nisu samo važni za kapacitet, već i za kvalitet pamćenja. Biće od koristi da bi se našem sećanju pridodalo vreme i pomoći će u razlikovanju veoma sličnih sećanja, na primer: kako da pronađete svoj bicikl koji parkirate na stanici svakoga dana u istom području, ali u malčice drugačijem položaju? Mom kolegi Robertu je još zanimljivije istraživanje koje smo sproveli u vezi sa neurogenezom i depresijom. Na modelu depresije kod životinja videli smo da imamo niži nivo neurogeneze. Ako im damo antidepresive, tada povećavamo proizvodnju novih neurona i umanjujemo simptome depresije, uspostavljajući jasnu vezu između neurogeneze i depresije. Štaviše, ako samo blokirate neurogenezu, tada blokirate efikasnost antidepresiva. Robert je dotad shvatio da je verovatno da su njegovi pacijenti patili od depresije čak i nakon što su izlečeni od raka, jer je lek protiv raka zaustavio stvaranje novih neurona, a potrebno je vreme da bi se proizveli novi neuroni koji ostvaruju normalne funkcije. Dakle, sada kolektivno smatramo da imamo dovoljno dokaza da bismo rekli da je neurogeneza ciljana meta ukoliko želimo da poboljšamo pamćenje ili raspoloženje, ili čak i da sprečimo propadanje vezano za starost, ili vezano za stres. Naredno pitanje je: da li možemo kontrolisati neurogenezu? Odgovor je da. Sada ćemo da sprovedemo mali kviz. Daću vam skup ponašanja i aktivnosti, a vi mi recite da li mislite da će pojačati neurogenezu ili će je umanjiti. Da li smo spremni? Okej, krećemo. Šta mislite o učenju? Povećava? Da. Učenje će uvećati proizvodnju novih neurona. A stres? Da, stres će umanjiti proizvodnju novih neurona u hipokampusu. Šta je sa nedostatkom sna? Svakako, umanjiće neurogenezu. A seks? O, opa! (Smeh) Da, u pravu ste, povećaće proizvodnju novih neurona. Međutim, sve je u ravnoteži. Ne bismo da zapadnemo u situaciju - (Smeh) da previše seksa dovede do nedostatka sna. (Smeh) Šta je sa starenjem? Dakle, neurogeneza opada kako starimo, ali se i dalje odvija. Na kraju, šta mislite o trčanju? Pustiću vas da o tome prosudite sami. Ovo je jedno od prvih istraživanja koje je sproveo jedan od mojih mentora, Rasti Gejdž sa Instituta Solk, pokazavši da okruženje može imati uticaj na proizvodnju novih neurona. Ovde vidite deo hipokampusa kod miša koji nije imao točak za trčanje u svom kavezu. Crne tačkice koje vidite su zapravo budući novi neuroni, a sada vidite deo hipokampusa kod miša koji je imao točak za trčanje u svom kavezu. Vidite ogroman porast broja crnih tačkica koje predstavljaju buduće nove neurone. Dakle, aktivnost utiče na neurogenezu, ali to nije sve. Ono što jedete imaće uticaj na proizvodnju novih neurona u hipokampusu. Ovde imamo primer režima ishrane, hranljivih materija za koje je pokazano da su delotvorne. Istaći ću vam samo nekoliko. Ograničenje unosa kalorija od 20 do 30 odsto povećaće neurogenezu. Sporadično uzdržavanje od jela, pravljenje razmaka između obroka, povećaće neurogenezu. Unos flavonoida, kojih ima u crnoj čokoladi i borovnicama, povećaće neurogenezu. Omega-3 masne kiseline, prisutne u masnoj ribi kao što je losos, povećaće proizvodnju novih neurona. Nasuprot tome, režim ishrane bogat visokozasićenim mastima imaće negativan uticaj na neurogenezu. Etanol, unos alkohola, će smanjiti neurogenezu. Ipak, nije sve izgubljeno. Resveratrol, koga ima u crnom vinu, podstiče opstanak novih neurona, kako se pokazalo. Dakle, sledeći put kada budete večerali na proslavi, možda ćete hteti da posegnete za ovim pićem koje može biti „neutralno po neurogenezu“. (Smeh) Konačno, dozvolite da ukažem na poslednju stvar, pomalo čudnu. Grupe Japanaca su fascinirane teksturom hrane i pokazali su da mekana ishrana zapravo narušava neurogenezu, za razliku od hrane koja zahteva mastikaciju, žvakanje, ili hrskave hrane. Dakle, svi ovi podaci, gde moramo da sagledavamo na nivou ćelije, izvedeni su korišćenjem životinjskih modela. Međutim, ova hrana je takođe data i ljudima učesnicima i mogli smo videti da ishrana menja pamćenje i raspoloženje u istom pravcu u kome menja neurogenezu. Na primer, ograničavanje unosa kalorija će poboljšati kapacitet memorije, dok će ishrana bogata mastima pogoršati simptome depresije, nasuprot omega-3 masnim kiselinama, koje povećavaju neurogenezu i takođe pomažu u smanjenju simptoma depresije. Dakle, mislimo da je uticaj ishrane na mentalno zdravlje, pamćenje i raspoloženje indirektno povezan sa proizvodnjom novih neurona u hipokampusu. Ne radi se samo o tome šta jedete, već i o teksturi hrane, o tome kada jedete i koliko jedete. Na našoj strani, strani neuronaučnika zainteresovanih za neurogenezu, moramo da bolje razumemo funkcije tih novih neurona i kako možemo kontrolisati njihov opstanak i njihovu proizvodnju. Takođe, moramo da nađemo način da zaštitimo neurogenezu Robertovih pacijenata. Što se tiče vaše strane, ostavljam da budete zaduženi za svoju neurogenezu. Hvala. (Aplauz) Margaret Hefernan: Fantastično istraživanje, Sandrin. E, sad, rekla sam ti da si mi promenila život - sada jedem mnogo borovnica. Sandrin Ture: Odlično. MH: Baš sam zainteresovana za to trčanje. Da li moram da trčim, Ili se zapravo radi samo o aerobnim vežbama, dopremanju kiseonika u mozak? Da li to može da bude bilo kakvo energično vežbanje? ST: Za sada, ne možemo baš reći da li je to do samog trčanja, ali smatramo da bi bilo šta što zaista povećava proizvodnju, ili pokretanje protoka krvi ka mozgu, trebalo da bude korisno. MH: Znači, ne moram da nabavim točak za trčanje za kancelariju? ST: Ne, ne moraš! MH: O, kakvo olakšanje! To je sjajno. Sandrin Ture, mnogo ti hvala. ST: Hvala tebi, Margaret. (Aplauz)