Da li mi, kao odrasle osobe, možemo
da proizvodimo nove nervne ćelije?
Još postoji zabuna u vezi sa tim pitanjem,
budući da je ovo
prilično nova oblast istraživanja.
Na primer, razgovarala sam
sa jednim svojim kolegom, Robertom,
koji je onkolog,
a on mi je rekao:
„Sandrin, ovo je zbunjujuće.
Neki od mojih pacijenata
kojima je rečeno da su izlečeni od raka
i dalje razvijaju simptome depresije“,
a ja sam mu odgovorila:
„Pa, sa mog stanovišta, to ima smisla.
Lek koji daješ pacijentima koji sprečava
da se ćelije raka umnožavaju,
takođe sprečava da se novi neuroni
stvaraju u njihovom mozgu.“
A zatim me je Robert pogledao
kao da sam luda i rekao:
„Sandrin, to su odrasli pacijenti.
Odrasli ne proizvode nove nervne ćelije.“
Na njegovo iznenađenje, rekla sam:
„Pa, zapravo, proizvodimo.“
To je fenomen koji zovemo neurogeneza.
[Neurogeneza]
E, sad, Robert nije neuronaučnik,
a kada je išao u medicinsku školu,
nisu ga učili onome što sada znamo -
da mozak odraslih može
da proizvede nove nervne ćelije.
Tako je Robert, znate,
budući da je dobar doktor,
želeo da dođe u moju laboratoriju
da bi malo bolje razumeo ovu temu.
Povela sam ga u obilazak
jednog od najuzbudljivijih delova mozga
kada se radi o neurogenezi,
a to je hipokampus.
Dakle, to je ta siva struktura
u središtu mozga.
Ono što već dugo znamo
je da je to važno za učenje, pamćenje,
raspoloženje i emocije.
Međutim, nedavno smo saznali
da je ovo jedna od jedinstvenih struktura
mozga odraslih osoba
u kojoj se mogu stvarati novi neuroni.
Ako presečemo kroz hipokampus
i uveličamo,
ono što vidite ovde,
označeno plavom bojom,
je novonastali neuron
u mozgu odraslog miša.
Kada se radi o ljudskom mozgu -
moj kolega Jonas Frizen
sa Instituta Karolinska
procenio je da proizvodimo
700 novih neurona dnevno
u hipokampusu.
Možda mislite da to nije mnogo
u poređenju sa milijardama
neurona koje imamo.
Međutim, dok napunimo 50 godina,
biće nam zamenjeni svi neuroni
sa kojima smo rođeni u toj strukturi
neuronima proizvedenim u odraslom dobu.
Pa, zašto su ti novi neuroni važni
i koje su njihove funkcije?
Prvo, znamo da su važni
za učenje i pamćenje.
U laboratoriji smo pokazali da,
ako blokiramo sposobnost
mozga odrasle osobe
da proizvodi nove neurone u hipokampusu,
tada blokiramo
izvesne sposobnosti pamćenja.
To je naročito novo i istinito
za prostorno prepoznavanje -
recimo, kako se usmeravate
dok idete po gradu.
I dalje mnogo toga saznajemo,
a neuroni nisu samo važni za kapacitet,
već i za kvalitet pamćenja.
Biće od koristi da bi se našem sećanju
pridodalo vreme
i pomoći će u razlikovanju
veoma sličnih sećanja, na primer:
kako da pronađete svoj bicikl
koji parkirate na stanici
svakoga dana u istom području,
ali u malčice drugačijem položaju?
Mom kolegi Robertu je još zanimljivije
istraživanje koje smo sproveli
u vezi sa neurogenezom i depresijom.
Na modelu depresije kod životinja
videli smo da imamo niži nivo neurogeneze.
Ako im damo antidepresive,
tada povećavamo proizvodnju
novih neurona
i umanjujemo simptome depresije,
uspostavljajući jasnu vezu
između neurogeneze i depresije.
Štaviše, ako samo blokirate neurogenezu,
tada blokirate efikasnost antidepresiva.
Robert je dotad shvatio
da je verovatno da su njegovi pacijenti
patili od depresije
čak i nakon što su izlečeni od raka,
jer je lek protiv raka zaustavio
stvaranje novih neurona,
a potrebno je vreme
da bi se proizveli novi neuroni
koji ostvaruju normalne funkcije.
Dakle, sada kolektivno smatramo
da imamo dovoljno dokaza
da bismo rekli
da je neurogeneza ciljana meta
ukoliko želimo da poboljšamo
pamćenje ili raspoloženje,
ili čak i da sprečimo propadanje
vezano za starost,
ili vezano za stres.
Naredno pitanje je:
da li možemo kontrolisati neurogenezu?
Odgovor je da.
Sada ćemo da sprovedemo mali kviz.
Daću vam skup ponašanja i aktivnosti,
a vi mi recite da li mislite
da će pojačati neurogenezu
ili će je umanjiti.
Da li smo spremni?
Okej, krećemo.
Šta mislite o učenju?
Povećava?
Da.
Učenje će uvećati proizvodnju
novih neurona.
A stres?
Da, stres će umanjiti proizvodnju
novih neurona u hipokampusu.
Šta je sa nedostatkom sna?
Svakako, umanjiće neurogenezu.
A seks?
O, opa!
(Smeh)
Da, u pravu ste, povećaće
proizvodnju novih neurona.
Međutim, sve je u ravnoteži.
Ne bismo da zapadnemo u situaciju -
(Smeh)
da previše seksa dovede do nedostatka sna.
(Smeh)
Šta je sa starenjem?
Dakle, neurogeneza opada kako starimo,
ali se i dalje odvija.
Na kraju, šta mislite o trčanju?
Pustiću vas da o tome prosudite sami.
Ovo je jedno od prvih istraživanja
koje je sproveo jedan od mojih mentora,
Rasti Gejdž sa Instituta Solk,
pokazavši da okruženje može imati uticaj
na proizvodnju novih neurona.
Ovde vidite deo hipokampusa kod miša
koji nije imao točak za trčanje
u svom kavezu.
Crne tačkice koje vidite
su zapravo budući novi neuroni,
a sada vidite deo hipokampusa kod miša
koji je imao točak za trčanje
u svom kavezu.
Vidite ogroman porast
broja crnih tačkica koje predstavljaju
buduće nove neurone.
Dakle, aktivnost utiče
na neurogenezu, ali to nije sve.
Ono što jedete imaće uticaj
na proizvodnju novih neurona
u hipokampusu.
Ovde imamo primer režima ishrane,
hranljivih materija za koje je pokazano
da su delotvorne.
Istaći ću vam samo nekoliko.
Ograničenje unosa kalorija
od 20 do 30 odsto povećaće neurogenezu.
Sporadično uzdržavanje od jela,
pravljenje razmaka između obroka,
povećaće neurogenezu.
Unos flavonoida,
kojih ima u crnoj čokoladi i borovnicama,
povećaće neurogenezu.
Omega-3 masne kiseline,
prisutne u masnoj ribi kao što je losos,
povećaće proizvodnju novih neurona.
Nasuprot tome, režim ishrane
bogat visokozasićenim mastima
imaće negativan uticaj na neurogenezu.
Etanol, unos alkohola,
će smanjiti neurogenezu.
Ipak, nije sve izgubljeno.
Resveratrol, koga ima u crnom vinu,
podstiče opstanak novih neurona,
kako se pokazalo.
Dakle, sledeći put
kada budete večerali na proslavi,
možda ćete hteti
da posegnete za ovim pićem
koje može biti „neutralno po neurogenezu“.
(Smeh)
Konačno, dozvolite da ukažem
na poslednju stvar, pomalo čudnu.
Grupe Japanaca su fascinirane
teksturom hrane
i pokazali su da mekana ishrana
zapravo narušava neurogenezu,
za razliku od hrane koja zahteva
mastikaciju, žvakanje, ili hrskave hrane.
Dakle, svi ovi podaci,
gde moramo da sagledavamo
na nivou ćelije,
izvedeni su korišćenjem
životinjskih modela.
Međutim, ova hrana je takođe data
i ljudima učesnicima
i mogli smo videti da ishrana
menja pamćenje i raspoloženje
u istom pravcu u kome menja neurogenezu.
Na primer, ograničavanje unosa kalorija
će poboljšati kapacitet memorije,
dok će ishrana bogata mastima
pogoršati simptome depresije,
nasuprot omega-3 masnim kiselinama,
koje povećavaju neurogenezu
i takođe pomažu u smanjenju
simptoma depresije.
Dakle, mislimo da je uticaj ishrane
na mentalno zdravlje,
pamćenje i raspoloženje
indirektno povezan sa proizvodnjom
novih neurona u hipokampusu.
Ne radi se samo o tome šta jedete,
već i o teksturi hrane, o tome kada jedete
i koliko jedete.
Na našoj strani, strani neuronaučnika
zainteresovanih za neurogenezu,
moramo da bolje razumemo
funkcije tih novih neurona
i kako možemo kontrolisati
njihov opstanak i njihovu proizvodnju.
Takođe, moramo da nađemo način
da zaštitimo neurogenezu
Robertovih pacijenata.
Što se tiče vaše strane,
ostavljam da budete zaduženi
za svoju neurogenezu.
Hvala.
(Aplauz)
Margaret Hefernan:
Fantastično istraživanje, Sandrin.
E, sad, rekla sam ti
da si mi promenila život -
sada jedem mnogo borovnica.
Sandrin Ture: Odlično.
MH: Baš sam zainteresovana za to trčanje.
Da li moram da trčim,
Ili se zapravo radi
samo o aerobnim vežbama,
dopremanju kiseonika u mozak?
Da li to može da bude
bilo kakvo energično vežbanje?
ST: Za sada,
ne možemo baš reći
da li je to do samog trčanja,
ali smatramo da bi bilo šta
što zaista povećava proizvodnju,
ili pokretanje protoka krvi ka mozgu,
trebalo da bude korisno.
MH: Znači, ne moram da nabavim
točak za trčanje za kancelariju?
ST: Ne, ne moraš!
MH: O, kakvo olakšanje! To je sjajno.
Sandrin Ture, mnogo ti hvala.
ST: Hvala tebi, Margaret.
(Aplauz)