Zašto brojne intergalaktičke vrste 
u filmovima i na TV-u

sasvim slučajno savršeno govore engleski?

Ukratko, jer nitko ne želi gledati
posadu svemirske letjelice

kako godinama sastavlja 
izvanzemaljski rječnik.

Zbog dosljednosti,

tvorci Zvjezdanih staza
i drugih znanstveno-fantastičnih svjetova

uveli su ideju univerzalnog prevoditelja,

prijenosnog uređaja
koji brzo prevodi bilo koji jezik.

Može li univerzalni prevoditelj
postojati u stvarnom svijetu?

Već postoje brojni programi
koji to navodno mogu.

Riječ, rečenicu, ili čak cijelu knjigu
na nekom jeziku

prevode na bilo koji drugi jezik,

bio to suvremeni engleski jezik
ili drevni sanskrt.

Kada bi se prevođenje 
svodilo na traženje riječi u rječniku,

ti bi programi odmah nadmašili ljude.

Zapravo, stvar nije tako jednostavna.

Sustav za prevođenje temeljen na pravilima
prevodi pomoću leksičke baze podataka.

U njoj se nalaze sve riječi
koje se mogu naći i u rječniku

i svi njihovi mogući gramatički oblici

te skup pravila kojima se prepoznaju
jezični elementi izvornog jezika.

Za naizgled jednostavnu rečenicu, kao
"Djeca jedu kolače",

program prvo raščlanjuje sintaksu,
to jest gramatičke strukture,

prepoznajući djecu kao subjekt,

a ostatak rečenice kao predikat

koji se sastoji od glagola ,"jedu",

i izravnog objekta "kolače".

Zatim prepoznaje morfološku strukturu,

to jest, kako se jezik razlaže
na najmanje značenjske jedinice.

Tako prepoznaje riječ "kolač"

i sufiks "e" koji označava množinu.

Na kraju, mora razumjeti semantiku,

koje je značenje rečeničnih djelova.

Za pravilan prijevod ove rečenice,

program u obzir uzima
brojne skupove rječničkih unosa i pravila

za svaki element u ciljnom jeziku.

Ovdje stvar postaje komplicirana.

Sintaksa nekih jezika
omogućuje slobodan raspored riječi,

za druge bi primjena tog pravila
uzrokovala da kolač jede dijete.

I morfologija može biti problem.

Slovenski razlikuje 
dvoje djece od troje ili više

jer ima sufiks koji označava dvojinu,
za razliku od brojnih drugih jezika.

Ruski nema određene članove
te više nije jasno

jedu li djeca neke određene kolače

ili bilo koje kolače.

Na kraju, kada je
i semantika otprilike točna,

program ponekad ne uhvati finese,

kao "mangiano" (jedu) li djeca kolače

ili ih pak "divorano" (proždiru).

Postoje i sustavi za
statističko strojno prevođenje

koji analiziraju 
baze knjiga, članaka i dokumenata

koje su ljudi već preveli.

Pronalaze podudarnosti
izvornog i ciljnog teksta

koje najvjerojatnije nisu slučajne

te određuju
odgovarajuće fraze i uzorke

koje koriste za buduće prijevode.

Unatoč tome, kvaliteta te vrste prijevoda

ovisi o veličini početne baze podataka

i dostupnosti uzoraka za određene jezike

ili stilove pisanja.

Računala imaju poteškoće
s iznimkama i nepravilnostima

te nijansama značenja
koje ljudi instinktivno razumiju.

Zbog toga neki istraživači vjeruju
da je naše razumijevanje jezika

jedinstven proizvod
biološke strukture našeg mozga.

Zapravo, jedna od najpoznatijih 
fiktivnih univerzalnih prevoditelja,

babilonska ribica
iz "Vodiča kroz galaksiju za autostopere",

nije stroj, već malo stvorenje

koje prevodi moždane valove
i signale živaca vrsta sa sviješću

jednom vrstom telepatije.

Za sada, učenje jezika na staromodan način

i dalje pruža bolje rezultate 
od trenutno dostupnih računalnih sustava.

To nije jednostavno,

a i sam broj jezika na svijetu,

kao i sve češća interakcija
među govornicima tih jezika,

samo povećava 
napredak automatiziranog prevođenja.

Možda ćemo s izvanzemaljskim vrstama
koje susretnemo

moći komunicirati pomoću spravice,

a možda ćemo ipak
morati sastavljati rječnike.