Zamislite ovaj, nažalost, poznat scenarij. Prije nekoliko mjeseci je iznimno zarazan, a ponekad i smrtonosan respiratorni virus zarazio ljude po prvi puta. Bio je brži od zaštitnih mjera koje su ga trebale ograničiti. Sada je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila stanje pandemije, što znači da se virus proširio svijetom. Broj umrlih raste i svi postavljaju isto pitanje: kada će pandemiji doći kraj? SZO će najvjerojatnije objaviti da je pandemija završila kada će zaraza biti pod kontrolom i kada će stopa prijenosa virusa znatno pasti diljem svijeta. Vrijeme kada će se to dogoditi ovisi o idućem potezu vladajućih diljem svijeta. Postoje tri glavne mogućnosti: minimalne mjere, odgoda i cijepljenje te usklađivanje i uništenje. Jedan od tih pristupa smatra se najboljim, a možda nije onaj na kojeg ste pomislili. Prema prvom pristupu, vlade i zajednice ne poduzimaju ništa da spriječe širenje i puštaju ljude da čim prije budu izloženi virusu. Bez dugoročnih istraživanja liječnici ne znaju mnogo o liječenju pacijenata, a bolnice postaju prepune gotovo odmah. Umiru milijuni ili stotine milijuna ljudi, bilo od virusa ili zbog kolapsa zdravstvenog sustava. Uskoro je većina ljudi zaražena. Neki umiru, a neki prežive jačanjem imunološkog sustava. Tada se javlja imunost krda, što znači da virus ne može naći novog domaćina. Pandemija tako nestaje ubrzo nakon početka. No, postoje i drugi načini za stvaranje imunosti krda bez velikog broja umrlih. Vratimo sat na trenutak kada je SZO proglasila stanje pandemije. Ovoga puta vlade i zajednice diljem svijeta uspore širenje virusa i znanstvenicima daju vremena za istraživanje kako bi otkrili cjepivo. Vrijeme dobivaju taktičkom organizacijom koja uključuje testiranja kojima se otkrivaju nositelji, karantenom zaraženih i svih s kojima su bili u kontaktu i fizičkim distanciranjem. Čak i s ovim mjerama se virus sporo širi i uzrokuje stotine tisuća smrti. Neki gradovi uspiju dovesti zarazu pod kontrolu i nastaviti sa životom, i kada broj zaraženih poraste opet uvedu mjere udaljavanja kada se jave novi slučajevi. Tijekom idućih nekoliko godina, jedna ili čak nekoliko vrsta cjepiva postaje široko dostupna i besplatna zbog truda uloženog na globalnoj razini. Kada je 40 - 90 % populacije cijepljeno, točan broj ovisi o virusu, javlja se imunost krda i pandemija nestaje. Vratimo vrijeme još jednom i pogledajmo posljednju strategiju: usklađivanje i uništenje. Glavna ideja ovdje je istovremeno izgladnjivanje virusa svugdje pomoću karantene, mjera distanciranja i ograničenja putovanja. Najvažnije je sinkronizirati odgovore. U uobičajenoj pandemiji, kada država ima visok broj zaraženih, druga država možda tek ima prve slučajeve. Umjesto da svaki vođa odgovara na situaciju u svojoj državi, svi moraju svijet tretirati kao veliki međupovezani sustav. Ako je sve usklađeno, pandemija bi mogla završiti za par mjeseci s niskim brojem umrlih. Osim ako virus nije sasvim uništen, što nije najvjerojatniji scenarij, postoji velika vjerojatnost da će opet doći do pandemije. Faktori kao što su životinje koje prenose virus mogli bi štetiti našim naporima. Koja je strategija najbolja za ovaj smrtonosan i zarazan respiratorni virus? Minimalne mjere su kratkoročno rješenje i mogu rezultirati katastrofom, a mogu biti sasvim neučinkovite ako postoji mogućnost ponovnog oboljenja. Uništavanje virusa usklađenim radnjama također je brzo rješenje, no efikasno je samo kroz potpunu, i gotovo nemoguću, globalnu suradnju. Zato se cijepljenje, uz kvalitetnu globalnu suradnju, općenito smatra najboljom mogućnošću. Sporo je, ali sigurno i dokazano pobjeđuje u ovoj utrci. Čak i ako pandemija završi prije no što cjepivo bude spremno, virus bi se mogao vratiti sezonski pa će cjepiva i dalje štititi ljude. Možda će biti potrebno nekoliko godina da ga pronađu, no ljudski životi neće ostati narušeni tako dugo. Nove metode liječenja i sprječavanje pojave simptoma mogu smanjiti opasnost virusa te se tako potreba za ekstremnim mjerama smanjuje. Samo hrabro, pandemija će završiti. Dugo će se pamtiti, no ta sjećanja neće biti samo loša. Znanstvena otkrića, mjere i sustavi koje smo razvili mogu biti alat za poboljšanje društva. Ako nas uspjeh inspirira, a neuspjeh poduči, iduću pandemiju možemo zaustaviti pa djeca naše djece neće ni znati da je postojala.