Zamislite ovaj, nažalost, poznat scenarij.
Prije nekoliko mjeseci je iznimno zarazan,
a ponekad i smrtonosan respiratorni virus
zarazio ljude po prvi puta.
Bio je brži od zaštitnih mjera
koje su ga trebale ograničiti.
Sada je Svjetska zdravstvena organizacija
(SZO) proglasila stanje pandemije,
što znači da se virus proširio svijetom.
Broj umrlih raste
i svi postavljaju isto pitanje:
kada će pandemiji doći kraj?
SZO će najvjerojatnije objaviti
da je pandemija završila
kada će zaraza biti pod kontrolom
i kada će stopa prijenosa virusa
znatno pasti diljem svijeta.
Vrijeme kada će se to dogoditi ovisi o
idućem potezu vladajućih diljem svijeta.
Postoje tri glavne mogućnosti:
minimalne mjere, odgoda i cijepljenje
te usklađivanje i uništenje.
Jedan od tih pristupa smatra se najboljim,
a možda nije onaj na kojeg ste pomislili.
Prema prvom pristupu, vlade i zajednice
ne poduzimaju ništa da spriječe širenje
i puštaju ljude
da čim prije budu izloženi virusu.
Bez dugoročnih istraživanja
liječnici ne znaju mnogo
o liječenju pacijenata,
a bolnice postaju prepune gotovo odmah.
Umiru milijuni ili stotine milijuna ljudi,
bilo od virusa
ili zbog kolapsa zdravstvenog sustava.
Uskoro je većina ljudi zaražena.
Neki umiru, a neki prežive
jačanjem imunološkog sustava.
Tada se javlja imunost krda,
što znači da virus ne može naći
novog domaćina.
Pandemija tako nestaje
ubrzo nakon početka.
No, postoje i drugi načini
za stvaranje imunosti krda
bez velikog broja umrlih.
Vratimo sat na trenutak
kada je SZO proglasila stanje pandemije.
Ovoga puta
vlade i zajednice diljem svijeta
uspore širenje virusa i znanstvenicima
daju vremena za istraživanje
kako bi otkrili cjepivo.
Vrijeme dobivaju taktičkom organizacijom
koja uključuje testiranja
kojima se otkrivaju nositelji,
karantenom zaraženih
i svih s kojima su bili u kontaktu
i fizičkim distanciranjem.
Čak i s ovim mjerama se virus sporo širi
i uzrokuje stotine tisuća smrti.
Neki gradovi uspiju dovesti
zarazu pod kontrolu i nastaviti sa životom,
i kada broj zaraženih poraste
opet uvedu mjere udaljavanja
kada se jave novi slučajevi.
Tijekom idućih nekoliko godina,
jedna ili čak nekoliko vrsta cjepiva
postaje široko dostupna i besplatna
zbog truda uloženog na globalnoj razini.
Kada je 40 - 90 % populacije cijepljeno,
točan broj ovisi o virusu,
javlja se imunost krda
i pandemija nestaje.
Vratimo vrijeme još jednom
i pogledajmo posljednju strategiju:
usklađivanje i uništenje.
Glavna ideja ovdje je
istovremeno izgladnjivanje virusa svugdje
pomoću karantene, mjera distanciranja
i ograničenja putovanja.
Najvažnije je sinkronizirati odgovore.
U uobičajenoj pandemiji,
kada država ima visok broj zaraženih,
druga država možda tek ima prve slučajeve.
Umjesto da svaki vođa
odgovara na situaciju u svojoj državi,
svi moraju svijet tretirati
kao veliki međupovezani sustav.
Ako je sve usklađeno,
pandemija bi mogla završiti za par mjeseci
s niskim brojem umrlih.
Osim ako virus nije sasvim uništen,
što nije najvjerojatniji scenarij,
postoji velika vjerojatnost
da će opet doći do pandemije.
Faktori kao što su životinje
koje prenose virus
mogli bi štetiti našim naporima.
Koja je strategija najbolja za ovaj
smrtonosan i zarazan respiratorni virus?
Minimalne mjere su kratkoročno rješenje
i mogu rezultirati katastrofom,
a mogu biti sasvim neučinkovite
ako postoji mogućnost ponovnog oboljenja.
Uništavanje virusa usklađenim radnjama
također je brzo rješenje,
no efikasno je samo kroz potpunu,
i gotovo nemoguću, globalnu suradnju.
Zato se cijepljenje,
uz kvalitetnu globalnu suradnju,
općenito smatra najboljom mogućnošću.
Sporo je, ali sigurno
i dokazano pobjeđuje u ovoj utrci.
Čak i ako pandemija završi
prije no što cjepivo bude spremno,
virus bi se mogao vratiti sezonski
pa će cjepiva i dalje štititi ljude.
Možda će biti potrebno
nekoliko godina da ga pronađu,
no ljudski životi
neće ostati narušeni tako dugo.
Nove metode liječenja
i sprječavanje pojave simptoma
mogu smanjiti opasnost virusa
te se tako
potreba za ekstremnim mjerama smanjuje.
Samo hrabro, pandemija će završiti.
Dugo će se pamtiti,
no ta sjećanja neće biti samo loša.
Znanstvena otkrića, mjere
i sustavi koje smo razvili
mogu biti alat za poboljšanje društva.
Ako nas uspjeh inspirira,
a neuspjeh poduči,
iduću pandemiju možemo zaustaviti
pa djeca naše djece neće ni znati
da je postojala.