Koliko se ljudi dosađuje za svojim stolom,

koliko sati dnevno,

koliko dana tjedno,
koliko tjedana godišnje

koliko godina u svom životu?

[Mala stvar. Velika zamisao.]

[Daniel Engber o traci napretka]

Traka napretka na računalu
samo nam daje do znanja

da se nešto
događa unutar uređaja.

Klasična verzija koja se koristi
već godinama je vodoravna traka.

Pojavila se u raznim
oblicima i prije samih računala

kad su ljudi u poslovnim knjigama
ispunjavali traku s lijeva nadesno

kako bi prikazali količinu
odrađenih zadataka u tvornici.

Ovdje je riječ o istoj stvari
samo na zaslonu

U 70-ima se dogodilo nešto

što se ponekad naziva
"softverska kriza",

vrijeme kad su računala odjednom
postala sve kompliciranija

puno brže nego je to itko očekivao

iz dizajnerske perspektive.

Ljudi su koristili indikatore napretka
na različite načine.

Koristili su se grafički prikazi
sata za odbrojavanje

ili linija zvjezdica

koja bi ispunjavala zaslon
s lijeva nadesno.

Međutim, nije postojalo
sustavno istraživanje o toj temi

koje bi odgovorilo na pitanje:

Kakav je uopće utjecaj
takvih traka na korisničko iskustvo

sjedenja za računalom?

Upravo je zato postdiplomac Brad Myers

1985. godine odlučio napraviti
svoje istraživanje.

Saznao je da zapravo uopće nije važno

prikazuje li nam traka
točan postotak napretka.

Važno je da se traka napretka
uopće prikazuje.

Ljude usrećuje već i
sama činjenica da je tamo

što je bilo najveće iznenađenje.

Myers je imao pregršt ideja
kako bismo je mogli koristiti.

Možda bi ljudima mogla
osigurati učinkovitije opuštanje.

Možda bi ljudima mogla
omogućiti da se nakratko odvoje od uređaja

i rade nešto drugo
što oduzima točno toliko vremena.

Pogledali bi i zaključili:
"Traka napretka je na pola puta.

Trebalo joj je 5 minuta.

To znači da sad imam 5 minuta
za slanje onog faksa",

ili čime god su se ljudi
već bavili davne 1985.

Obje ideje bile su pogrešne.

Naime, kad vidite traku napretka,

odmah vas u potpunosti zaokupira

te iskustvo čekanja pretvori

u uzbudljivu priču
čiji rasplet gledate uživo ispred sebe.

Vrijeme potrošeno na čekanje i frustraciju

dok računalo radi svoj posao,

pretvoreno je u nešto
sasvim drugačije:

"Napredak! Sjajne se stvari događaju!"

[Napredak...]

Međutim, jednom kad počnete
razmišljati o traci napretka

kao o nečemu što služi za
ublažavanje boli čekanja,

možete se poigrati s psihologijom.

Ako primjerice imate traku napretka
koja se kreće konstantnom brzinom,

jer recimo odražava
stvarni napredak računala,

ljudi će imati osjećaj da usporava.

Postat će nam dosadno.

Sad je možete početi unapređivati

i prikazati brži napredak
nego što je to uistinu slučaj,

pobrinuti se da krene brže na početku,
kao da je dobila nalet energije.

To je uzbudljivo i ljudi će pomisliti:
"To! Nešto se uistinu događa!"

Zatim se možete vratiti
prirodnijem napretku trake

kako prilazi kraju.

Pretpostavljate da se ljudi koncentriraju
na prolazak vremena,

pokušavaju gledati travu kako raste,

pokušavaju gledati lonac pun vode
čekajući da proključa,

i pokušavate cijeli proces
učiniti što zanimljivijim,

bezbolnijim i manje frustrirajućim

nego što je bio ranije.

Traka napretka vam barem daje neku vrstu

prikaza početka i kraja

i dojam da napredujete prema cilju.

Mislim da na neki način
ublažava strah od smrti.

Previše?