U prošlom životu bio sam umjetnik.
Još uvijek slikam. Volim umjetnost.
Volim radost koju boja može donijeti našim životima
i našoj zajednici,
i ja nastojim uključiti umjetnika u meni
u moju politiku,
i ja vidim,
to kao dio mog posla danas, da razlog zbog kojeg sam ovdje
nije samo kampanja za moju stranku
već za politiku, i ulogu koju ona može imati
u poboljšanju naših života.
Jedanaest godina bio sam gradonačelnik Tirane,
našeg glavnog grada.
Suočavali smo se s mnogim izazovima.
Umjetnost je bila dio odgovora.
I moje ime je na početku
bilo povezano s dvije stvari:
rušenjem ilegalnih konstrukcija
kako bi vratili javni prostor
i upotreba boja kako bismo probudili nadu
koja je bila izgubljena u mom gradu.
Ali ova upotreba boja nije bila samo umjetnički čin.
Bila je to prije forma političke akcije
u kontekstu u kojemu je gradski proračun koji mi je bio na raspolaganju,
nakon što sam bio izabran, iznosio nula zarez nešto.
Kad smo obojali prvu zgradu
stavljajući kričavu narančastu preko tmurne sive boje
fasade,
nešto nezamislivo se dogodilo.
Nastala je gužva u prometu
i gomila ljudi se okupila
kao da se tu dogodila neka spektakularna nesreća
ili iznenadni posjet pop zvijezde.
Francuski predstavnik Europske unije zadužen za financiranje,
požurio je da zaustavi bojanje.
Počeo je vikati da će zaustaviti financiranje.
"Ali zašto?" pitao sam.
"Zato što boje koje ste naručili
ne odgovaraju europskim standardima", odgovorio je.
Pa, rekao sam mu,
"okruženje ne odgovara europskim standardima,
iako to nije ono što želimo,
ali sami ćemo birati boje,
jer to je točno ono što mi želimo.
I ako nam ne dopustite da nastavimo s radovima,
održat ću novinarsku konferenciju,
ovdje, baš sada, baš na ovoj cesti,
i reći ćemo ljudima, da gledate na mene
baš kao cenzori socrealističke ere."
To ga je malo zabrinulo
i zatražio je kompromis.
Ali rekao sam mu ne, žao mi je,
kompromis među bojama je siva,
a mi ovdje imamo dovoljno sive za cijeli život.
(Pljesak)
Znači, vrijeme je za promjene.
Rehabilitacija javnih prostora
oživjela je osjećaj pripadnosti gradu,
kojeg su ljudi izgubili.
Ponos ljudi na njihov životni prostor
i osjećaji koji su bili zakopani
duboko godinama ispod bijesa zbog ilegalnih,
barbarskih konstrukcija koje su niknule na javnom prostoru.
I kada su se boje pojavile svugdje,
duh promjene počeo je mijenjati duh ljudi.
Počela je galama:"Što je ovo?"Što se događa?
Što nam boje rade?"
I organizirali smo glasanje,
najfascinantnije glasanje koje sam vidio u životu.
Pitali smo ljude: " Želite li ovu akciju
i da zgrade budu ovako obojane?"
I drugo pitanje je bilo:
"Želite li ovo prekinuti ili želite da se nastavi?".
Na prvo pitanje
63% ljudi reklo je :"Da, sviđa nam se."
Trideset sedam je odgovorilo:"Ne, ne sviđa nam se."
Ali na drugo pitanje, polovica onih kojima se nije sviđalo,
željeli su da se nastavi s tim. (Smijeh)
I primjetili smo promjenu.
Ljudi su počeli bacati manje smeća na ulice, na primjer,
počeli su plaćati porez,
počeli su osjećati nešto što su zaboravili
i ljepota je služila kao čuvar
tamo gdje gradska policija i sama država nisu bili uspješni.
Sjećam se da sam jednog dana
šetao ulicom
koja je baš nedavno bila obojana
i gdje smo bili u procesu sadnje drveća,
kada sam vidio vlasnika trgovine i njegovu ženu
kako stavljaju staklenu fasadu na svoju trgovinu.
Bacili su staru roletu
na mjesto gdje se skuplja smeće.
"Zašto ste bacili rolete?" , pitao sam ih.
"Pa, zato što je ulica sada sigurnija", odgovorili su.
"Sigurnija ?Zašto? Postavili su više policajaca ovdje?"
"Ma, daj čovječe! Kakvi policajci?
Pa, i sam možeš vidjeti. Tu su boje,
ulična rasvjeta, novi asfalt bez rupa,
drveće. Prelijepo je, sigurno."
I zaista, ljepota je davala ljudima
osjećaj zaštite.
I to nije bio pogrešan osjećaj.
Stopa kriminala se smanjila.
Sloboda koja je pobijedila 1990.
donijela je stanje anarhije u grad,
dok je barbarizam devedesetih
donio gubitak nade za grad.
Boja na zidovima nije nahranila djecu,
također nije brinula o bolesnima ili educirala neuke,
ali je davala nadu i svjetlo
i pomogla ljudima da vide da postoji
i drugačiji načini da se neke stvari naprave,
drugačiji duh, drugačiji pogled na naše živote.
I da ako unesemo istu energiju i nadu
u našu politiku, možemo stvoriti bolji život
jedni za druge i za našu zemlju.
Uklonili smo 123.000 tona betona
samo s riječnih obala.
Srušili smo više od 5.000 ilegalnih građevina
u cijelom gradu,
najviše od njih su imale i do osam katova.
Zasadili smo 55.000 stabala i grmova u ulicama.
Uveli smo ekološki porez
i onda su ga svi prihvatili
i svi poslovni ljudi su ga redovito plaćali.
Kroz otvorena natjecanja
uspjeli smo u našu administraciju zaposliti
puno mladih ljudi
i tako smo uspjeli izgraditi
apolitičnu javnu instituciju
u kojoj su muškarci i žene jednako predstavljeni.
Internacionalne organizacije
su puno investirale u Albaniju tijekom ovih 20 godina
od čega nije sve potrošeno na dobar način.
Kada sam rekao direktorima Svjetske banke da želim
da financiraju projekt
izgradnje modela dvorane za prijem građana
baš u cilju borbe protiv endemske dnevne korupcije
nisu me razumjeli.
Ali ljudi su čekali u dugim redovima
ispod sunca i dok je kišilo
kako bi dobili certifikat ili samo jednostavan odgovor
kroz dva mala prozora, dva metalna kisoka.
Plaćali su da ne bi čekali u redu,
u dugom redu.
Na njihove zahtjeve odgovarao je glas
koji je dolazio iz mračne rupe,
i sa druge strane,
misteriozna ruka koja se pojavljuje
kako bi uzela njihove dokumente
tražeći među njihovim starim dokumentima mito.
Mogli smo mijenjati nevidljive službenike u kioscima svakog tjedna,
ali nismo mogli promijeniti ovu korumpiranu praksu.
"Uvjeren sam", rekao sam njemačkom službeniku
Svjetske banke,
"da bi bilo nemoguće za njih primati mito
kada bi radili u Njemačkoj,
u Njemačkoj administraciji,
u istoj mjeri u kojoj sam uvjeren da bi, kad bismo na njihovo mjesto stavili njemačke službenike
iz njemačke administracije u ove rupe,
da bi i oni također primali mito.
(Pljesak)
To nema veze s genima.
To ne znači da netko ima savjest na višem nivou,
a da netko drugi nema savjest.
To ima veze sa sustavom,
sa organizacijom.
Također je vezano za okolinu i poštovanje.
Uklonili smo kioske.
Sagradili smo novu dvoranu za prijeme,
zbog koje su ljudi, građani Tirane,
mislili da su otputovali u inozemstvo kada su u nju ušli
kako bi predali svoje zahtjeve.
Napravili smo "online" kontrolni sustav
i tako ubrzali sve procese.
Stavili smo građane na prvo mjesto, a ne službenike.
Protiv korupcije, u državnoj administraciji,
u zemljama poput Albanije --
da ne kažem, kao što je i Grčka --
možemo se boriti samo modernizacijom.
Rješenje je reorganiziranje vlade kroz reorganiziranje same politike,
a ne reorganiziranje ljudi
na osnovu već smišljenih obrazaca
koje razvijeni svijet često uzalud pokušava nametnuti
ljudima poput nas.
( Pljesak).
Stvari su dosegle ovu točku
zato što političari općenito,
a naručito u našim zemljama, suočimo se s tim
misle da su ljudi glupi.
Uzimaju zdravo za gotovo da će , bilo što da se dogodi,
ljudi morati njih pratiti,
dok politika, sve više i više ne uspijeva u nuđenju rješenja
za brige javnosti
ili potrebe običnih ljudi.
Politika je počela nalikovati
na ciničnu timsku igru koju igraju političari
dok je javnost gurnuta u stranu
kao da sjedi na stolicama u stadionu
na kojem strast prema politici
postupno ustupa mjesto zasljepljenosti i očaju.
Gledano s tih stolica, svi političari danas
izgledaju isto
i politika je počela nalikovati
na sport koji stvara više agresivnosti
i pesimizma nego društvene jedinstvenosti
i želje za građanskim protagonizmom.
Barac Obama je pobijedio
-- (Pljeask) --
jer je mobilizirao ljude kao nikad prije
korištenjem socijalnih mreža.
Nije poznavao svakog od njih,
ali ih je sa zadivljujućom genijalnošću
uspio transformirati u aktiviste
dajući im da u svojim rukama drže
argumente i instrumente koji su svakom od njih bili potrebni
da vode kampanju u njegovo ime
stvarajući vlastitu kampanju.
Tweetam. Obožavam to.
Obožavam to jer mi pruža priliku da prenesem poruku,
ali također omogućava ljudima da prenesu svoje poruke meni.
Ovo je politika, ali ne od vrha na dolje,
već odozdo na gore i sa strane.
I mogućnost da se svaki glas čuje je
upravo ono što nam je potrebno.
Politika nije vezana samo za vođe.
Ne radi se samo o političarima i zakonima.
Radi se o tome kako ljudi razmišljaju,
kako vide svijet oko sebe,
kako koriste svoje vrijeme i energiju.
Kad ljudi kažu da su svi političari isti,
zapitajte se je li Obama isti kao i Bush,
je li Francois Hollande isti kao i Sarkozy.
Nisu isti. Oni su ljudska bića sa različitim pogledima
i različitim vizijama za svijet.
Kada ljudi kažu da se ništa ne može promijeniti,
samo stanite i razmislite kako je svijet izgledao prije
10, 20, 50, 100 godina.
Naš svijet je definiran tempom promjene.
Svi mi možemo promijeniti svijet.
Dao sam vam samo jedan mali primjer
kako jedna stvar, upotreba boja
može pokrenuti promjenu.
Želim donijeti još više promjena
kao premijer svoje zemlje,
ali bilo tko od vas može donijeti
promjene ako to želi.
Predsjednik Roosevelt je rekao:
"Vjeruj kako možeš,i prošao si već pola puta."
Efharisto i kalininhta.(Hvala i laku noć).
(Pljesak)