Upravo sam došla iz društva koje nosi tajnu ljudskog preživljavanja. To je mjesto u kojemu žene drže glavnu riječ, imaju spolne odnose da bi se pozdravile i gdje igra vlada danima – gdje je zabava ozbiljna stvar. I ne, ovo nije Burning Man ni San Francisco. (Smijeh) Dame i gospodo, upoznajte svoje rođake. Ovo je svijet divljih bonoboa u džunglama Konga. Bonoboi su, zajedno s čimpanzama, naši najbliži živući rođaci. To znači da svi imamo zajedničkog pretka, evolucijsku baku koja je živjela prije otprilike šest milijuna godina. Čimpanze su dobro poznate po svojoj agresivnosti. (Smijeh) Ali nažalost, toliko smo naglasili ovaj aspekt u našim govorima o ljudskoj evoluciji. Ali bonoboi nam pokazuju drugu stranu medalje. Dok čimpanzama upravljaju veliki, strašni tipovi, bonobovskim društvima upravljaju jake ženke. Ovi su tipovi zbilja nešto razradili, budući da to vodi visoko tolerantnom društvu u kojemu još nije viđeno pogubno nasilje. Na nesreću, bonoboi su najmanje shvaćeni veliki majmuni. Žive u dubinama kongovske džungle i vrlo je teško proučavati ih. Kongo je paradoks – zemlja iznimne biološke raznolikosti i ljepote, ali ujedno i srce same tame – scena nasilnog sukoba koji bijesni već desetljećima i uzeo je života skoro kao Prvi svjetski rat. Ne iznenađuje da ova destrukcija ugrožava i opstanak bonoboa. Trgovina divljači i gubitak šuma znači da ne možemo napuniti manji stadion sa svim bonoboima koji su ostali na svijetu, a nismo sigurni ni u to, da budem iskrena. Ipak, u ovoj zemlji nasilja i kaosa, možete čuti skriveni smijeh koji se njiše drvećem. Tko su ti rođaci? Znamo ih kao „vodite ljubav, a ne rat“ majmuni zato što imaju česte, promiskuitetne i biseksualne spolne odnose kako bi se nosili sa sukobom i rješavali društvena pitanja. Ne kažem da je to rješenje svih problema čovječanstva -- jer se život bonobo majmuna ne svodi samo na Kama Sutru. Bonoboi se, kao i ljudi, vole igrati cijeloga života. Igranje nije samo dječja igra. Za nas i za njih, igra je osnova za učvršćivanje odnosa i gajenje tolerancije. Tamo učimo vjerovati, i tamo učimo pravila igre. Igra povećava kreativnost i otpornost, a sve je u stvaranju različitosti, različitosti interakcija, različitosti ponašanja, različitosti veza. I kada gledate bonoboe kako se igraju, vidite evolucijske korake ljudskog smijeha, plesa i rituala. Igra je ta nit koja nas povezuje. Ne znam kako se vi igrate, ali želim vam pokazati nekoliko jedinstvenih isječaka ravno iz divljine. Prvo, igra loptama na bonobovski način, i pritom ne mislim na nogomet. Ovdje imamo mladu ženku i mužjaka koji su uključeni u igru lovice. Pogledajte što ona radi. To je možda evolucijsko podrijetlo izraza: „uhvatila ga je za testise.“ (Smijeh) Samo što mislim da on uživa. Da. (Smijeh) Seksualne igre su česte i kod bonoboa i kod ljudi. I ovaj je video zanimljiv jer pokazuje -- I ovaj je video zanimljiv jer pokazuje domišljatost uvođenja neobičnog elementa u igru -- poput testisa – i također kako igra zahtjeva povjerenje i gradi povjerenje, a u isto vrijeme je vrlo zabavna. Ali igra mijenja svoj oblik. (Smijeh) Igra mijenja svoj oblik i može uzeti razne forme, od kojih su neke tiše, maštovitije, znatiželjnije – možda se ondje čuda iznova otkrivaju. I želim da vidite, ovo je Fuku, mlada ženka i tiho se igra s vodom. Mislim, da se kao i ona i mi ponekad igramo sami i istražujemo granice svog unutarnjeg i vanjskog svijeta. I ta nas zaigrana znatiželja vodi istraživanju, vodi nas interakciji. I onda su neočekivane veze koje stvaramo pravi izvor kreativnosti. Ovo su samo mali pokazatelji spoznaja koje nam bonoboi daju o našoj prošlosti i sadašnjosti. Ali oni također nose i tajnu za našu budućnost, budućnost u kojoj se moramo prilagođavati sve izazovnijem svijetu preko veće kreativnosti i bolje suradnje. Tajna je da je igra ključ ovih kapaciteta. Drugim riječima, igra je naš prilagodbeni džoker. Da bismo se uspješno prilagodili promjenjivom svijetu, moramo se igrati. Ali hoćemo li iskoristiti svoju razigranost najbolje što možemo? Igra nije neozbiljna, igra je nužna. Za bonoboe i ljude, život nije samo okrutna divljina. U vremenima kad se čini najmanje prikladno igrati se, moglo bi biti da su to vremena u kojima je to najnužnije. I tako, moji kolege primati, prigrlimo ovaj dar evolucije i igrajmo se zajedno, i tako otkrivajmo kreativnost, suradnju i čuđenje. Hvala vam. (Pljesak)