Pokazaću vam video snimak
pojedinih modela
na kojima radim.
Savršene su veličine
i nemaju trunke sala.
Da li sam već spomenula
da su savršeni?
I da su to naučni modeli?
(Smeh)
Verovatno ste već shvatili
da se bavim inženjeringom tkiva,
a ovo je video snimak srca koje kuca,
proizvela sam ga u laboratoriji.
Nadamo se da ćemo jednog dana ova tkiva
koristiti za zamenu organa
u ljudskom telu.
Danas ću vam objasniti
zašto su ova tkiva
odlični laboratorijski modeli.
Hajde da porazmislimo o testiranju lekova.
Neophodno je da smislite lek,
odradite testiranja u laboratoriji,
testiranja na životinjama i kliničke studije,
tj. testiranja na ljudima,
pre nego što lek izađe na tržište.
To zahteva mnogo novca i vremena
i ponekad, tek kada
lek izađe na tržište
uočimo mehanizam delovanja
koji nije očekivan i šteti ljudima.
Što kasnije ustanovimo loše strane,
veće su i posledice.
Sve se svodi na dva problema.
Prvo, ljudi nisu pacovi
i drugo, bez obzira na sve
sličnosti među nama,
baš te male razlike između vas i mene
značajno utiču na način obrade leka
i na to kako ti lekovi
utiču na nas.
A ako bismo imali bolje modele
u samoj laboratoriji
koji bi nas predstavili bolje nego pacovi,
kao i razlike među nama?
Hajde da vidimo kako se to može postići
uz pomoć inženjeringa tkiva.
Jedna od ključnih tehnologija za to su
takozvane indukovane
pluripotentne matične ćelije.
Nedavno su razvijene u Japanu.
Znači, indukovane pluripotentne matične ćelije.
U mnogome podsećaju na
embrionalne matične ćelije,
ali ih ne prate kontroverze.
Indukujemo ćelije, na primer ćelije kože,
tako što im dodamo
nekoliko gena, gajimo ih
i potom ih sakupimo.
Prosto možemo da prevarimo
te ćelije kože
da se vrate u embrionalno stanje,
to je kao ćelijska amnezija.
Dakle, ništa nije konroverzno,
što je super stvar broj jedan.
Super stvar broj dva,
možete od njih uzgajati bilo koji
tip tkiva: mozak, srce, jetru ...
shvatili ste već
i to sa vašim ćelijama.
Tako da možemo da modeliramo
vaše srce, vaš mozak
na čipu.
Pravljenje tkiva tačno određene
gustine i ponašanja
je drugi deo slagalice.
To će biti ključno za upotrebu
ovih modela u procesu otkrivanja lekova.
Ovo je shematski prikaz bioreaktora
koji razvijamo u našoj laboratoriji,
a treba da nam pomogne da stvaramo tkiva
na modularan i merljiv način.
Nadalje, zamislite sada masivnu,
paralelnu verziju reaktora
koji sadrži hiljade delova ljudskog tkiva.
To bi bilo kliničko istraživanje na čipu.
Druga prednost indukovanih
pluripotentnih matičnih ćelija
je u tome što ukoliko
uzmemo ćelije kože od ljudi
koji boluju od određene genetičke bolesti
i napravimo tkiva od njih,
onda možemo uz pomoć
tehnika inženjeringa tkiva
napraviti modele tih bolesti
u laboratoriji.
Ovo je primer koji je razvila
laboratorija Kevina Igana na Harvardu.
Oni su proizveli neurone
od indukovanih pluripotentnih matičnih ćelija,
od ćelija pacijenata koji pate od
Lu Gerigove bolesti.
Dakle, ćelije su diferencirali
u neurone i fantastično je to
što su ti neuroni takođe
pokazivali simptome bolesti.
Dakle, uz pomoć takvih modela
možemo se efikasnije boriti
nego ikada pre,
možemo bolje razumeti bolesti
nego ranije i možda možemo
otkriti brže i same lekove.
Ovo je takođe primer upotrebe
matičnih ćelija pacijenata,
a ćelije su izolovane iz osobe
koja boluje od retinitis pigmentoze.
Ovde se radi o propadanju retine.
Članovi moje porodice pate
od te bolesti i zaista se nadamo
da će nam ovakve ćelije
pomoći da nađemo lek.
Neki ljudi misle da sve to dobro zvuči
i da su modeli dobri,
ali se pitaju:
"Da li su zaista dobri koliko i pacovi?"
Pacov je organizam, naposletku,
tu postoji čitava mreža
međusobno povezanih organa.
U jetri se obrađuje lek
koji deluje na srce
i pojedini sporedni proizvodi mogu
biti uskladišteni u masnom tkivu.
Zar u radu sa tim napravljenim modelima
ne propuštate te interakcije?
To je drugi pravac razvoja ovog polja.
Naučnici to pokušavaju da uspostave
kombinujući inženjering tkiva
i sistem mirkofluida.
Na taj način modeliramo
čitav ekosistem tela,
povezani sistem brojnih organskih sistema,
kako bismo
mogli da testiramo način na koji lek
koji utiče na krvni pritisak,
može da utiče na vašu jetru
ili kako antidepresivi utiču na vaše srce.
Nije lako uspostaviti te sisteme,
ali sada smo na dobrom putu
da u tome uspemo,
zato pratite novosti.
To nije sve jer jednom
kada dođe do odobrenja leka,
tehnike inženjeringa tkiva mogu nam pomoći
da razvijemo personalizovane tretmane.
Možda ćete jednog dana
razmišljati o ovom primeru,
mada se nadam da se to neće desiti.
Zamislite da vas neko pozove
i saopšti vam loše vesti
da možda bolujete od raka.
Zar ne biste pre proverili
da li lekovi protiv raka
koji su vam prepisani
zaista deluju efektivno na vas?
Ovo je primer rada
iz laboratorije Karen Burg,
oni se koriste tehnologijom
štampanja kako bi odštampali
ćelije raka dojke i tako izučavali
razvoj bolesti i njen tretman.
Naše kolege na Tufts univerzitetu
kombinuju modele
kao što su modeli tkivnog inženjeringa,
kako bi studirali
na koji način se ćelije raka šire
od jednog organa u telu do drugog.
Možete zamisliti sledeća generacija
ovog tipa izučavanja će se
zasnivati na čipovima
koji oslikavaju mnogobrojna tkiva.
Razmišljajući o modelima
o kojima smo upravo pričali
možete uvideti da će u budućnosti
inženjering tkiva
sigurno dovesti do revolucije
u procesu razvoja lekova
na svakom pojedinačnom
koraku na tom putu:
modeli bolesti koji će omogućiti
sintezu boljih lekova,
masivne, paralelne modele ljudskih tkiva
koji će u laboratorijskom testiranju
smanjjiti broj testiranja
na životinjama i ljudima
i razviće se terapije podešene
prema pojedincu, koje utiču
na ono što smatramo tržištem.
U suštini, značajno ubrzavamo
taj međusobni odnos
između razvoja određenog molekula
i saznanja
kako to utiče na ljudsko telo.
Način na koji to činimo
u prinicipu potpuno menja
biotehnologiju i farmakologiju
u informacione tehnologije
i pomaže nam da brže,
jeftinije i efektivnije
otkrijemo i proučimo lekove.
Daje novo značanje modelima
protiv testiranja na životinjama, zar ne?
Hvala vam.
(Aplauz)