WEBVTT 00:00:06.104 --> 00:00:07.981 Kada gledamo film ili predstavu 00:00:07.981 --> 00:00:08.941 znamo da su glumci 00:00:08.941 --> 00:00:11.024 verovatno naučili tekst iz scenarija, 00:00:11.024 --> 00:00:12.076 koji im u suštini govori 00:00:12.076 --> 00:00:12.823 šta i kada 00:00:12.823 --> 00:00:14.326 da kažu. 00:00:15.080 --> 00:00:16.167 Komad zapisane muzike 00:00:16.167 --> 00:00:18.256 funkcioniše na potpuno istom principu. 00:00:18.256 --> 00:00:19.615 U osnovi, 00:00:19.615 --> 00:00:21.799 on kaže izvođaču šta da svira 00:00:21.799 --> 00:00:23.179 i kada da to svira. 00:00:23.901 --> 00:00:26.205 Govoreći estetski, postoji svet različitosti 00:00:26.205 --> 00:00:28.126 između, recimo, Betovena 00:00:28.126 --> 00:00:29.403 i Džastina Bibera, 00:00:29.403 --> 00:00:30.551 ali oba umetnika su koristila 00:00:30.551 --> 00:00:33.490 iste sastavne delove da bi stvorili svoju muziku: 00:00:33.490 --> 00:00:34.182 note. 00:00:34.182 --> 00:00:35.221 Iako krajnji rezultat 00:00:35.221 --> 00:00:36.890 može da zvuči vrlo komplikovano, 00:00:36.890 --> 00:00:38.383 logika iza muzičkih nota 00:00:38.383 --> 00:00:40.438 je u stvari prilično jednostavna. 00:00:40.438 --> 00:00:41.471 Pogledajmo 00:00:41.471 --> 00:00:43.641 osnovne elemente muzičkog zapisa 00:00:43.641 --> 00:00:47.401 i kako oni međusobno komuniciraju da bi stvorili muzičko delo. 00:00:47.401 --> 00:00:49.821 Muzika se piše na pet paralelenih linija 00:00:49.821 --> 00:00:51.465 koje se protežu preko stranice. 00:00:51.465 --> 00:00:53.748 Ovih pet linija se zovu linijski sistem 00:00:53.748 --> 00:00:56.218 i on deluje u dva pravca: 00:00:56.218 --> 00:00:57.224 gore i dole 00:00:57.224 --> 00:00:59.258 i sleva nadesno. 00:00:59.258 --> 00:01:01.203 Gore-dole osa kaže izvođaču 00:01:01.203 --> 00:01:02.538 visinu note 00:01:02.538 --> 00:01:03.936 ili koju notu da svira, 00:01:03.936 --> 00:01:06.104 a levo-desno osa mu kaže 00:01:06.104 --> 00:01:07.262 notni ritam 00:01:07.262 --> 00:01:09.281 ili kada da to svira. 00:01:09.281 --> 00:01:11.013 Počnimo sa visinom tona. 00:01:11.013 --> 00:01:12.962 Radi pomoći, koristimo klavir, 00:01:12.962 --> 00:01:14.596 a ovaj sistem funkcioniše za skoro 00:01:14.596 --> 00:01:16.823 svaki instrument koga se setite. 00:01:16.823 --> 00:01:18.600 U muzičkoj tradiciji Zapada, 00:01:18.600 --> 00:01:19.891 visine tonova su nazvane prema 00:01:19.891 --> 00:01:22.250 prvih sedam slova abecede, 00:01:22.250 --> 00:01:22.775 A, 00:01:22.775 --> 00:01:23.276 B, 00:01:23.276 --> 00:01:23.717 C, 00:01:23.717 --> 00:01:24.107 D, 00:01:24.107 --> 00:01:24.557 E, 00:01:24.557 --> 00:01:25.125 F, 00:01:25.125 --> 00:01:26.446 i G. 00:01:26.446 --> 00:01:28.572 Posle toga, ciklus se ponavlja: 00:01:28.572 --> 00:01:28.989 A, 00:01:28.989 --> 00:01:29.369 B, 00:01:29.369 --> 00:01:29.633 C, 00:01:29.633 --> 00:01:29.866 D, 00:01:29.866 --> 00:01:30.112 E, 00:01:30.112 --> 00:01:30.404 F, 00:01:30.404 --> 00:01:30.658 G, 00:01:30.658 --> 00:01:30.972 A, 00:01:30.972 --> 00:01:31.215 B, 00:01:31.215 --> 00:01:31.409 C, 00:01:31.409 --> 00:01:31.572 D, 00:01:31.572 --> 00:01:31.747 E, 00:01:31.747 --> 00:01:31.948 F, 00:01:31.948 --> 00:01:32.159 G, 00:01:32.159 --> 00:01:33.537 i tako dalje. 00:01:33.537 --> 00:01:35.684 Ali kako su ovi tonovi dobili svoja imena? 00:01:35.684 --> 00:01:38.293 Pa, na primer, ako ste odsvirali F, 00:01:38.293 --> 00:01:39.471 a zatim još jedno F 00:01:39.471 --> 00:01:41.216 više ili niže na klaviru, 00:01:41.216 --> 00:01:42.945 primetićete da oni zvuče prilično slično 00:01:42.945 --> 00:01:45.585 u poređenju sa, na primer, B. 00:01:45.585 --> 00:01:46.979 Nazad na linijski sistem, 00:01:46.979 --> 00:01:49.673 svaka linija i svaki razmak između dve linije 00:01:49.673 --> 00:01:51.779 predstavlja posebnu visinu tona. 00:01:51.779 --> 00:01:53.761 Ako stavimo notu na jednu od ovih linja 00:01:53.761 --> 00:01:55.131 ili u neki od praznih prostora, 00:01:55.131 --> 00:01:57.682 govorimo izvođaču da svira taj ton. 00:01:57.682 --> 00:01:59.805 Što je nota na višoj liniji, 00:01:59.805 --> 00:02:01.436 viši je ton. 00:02:01.436 --> 00:02:03.937 Ali, očito postoji mnogo više tonova od ovih devet 00:02:03.937 --> 00:02:06.611 koje nam daju ove linije i prazna mesta između njih. 00:02:06.611 --> 00:02:08.279 Veliki klavir, na primer, može da svira 00:02:08.279 --> 00:02:10.027 88 posebnih tonova. 00:02:10.027 --> 00:02:13.535 Kako onda da skupimo 88 nota na jedinstven notni sistem? 00:02:13.535 --> 00:02:16.162 Koristimo nešto što se zove muzički ključ. 00:02:16.162 --> 00:02:17.413 Muzički ključ je čudan simbol 00:02:17.413 --> 00:02:18.998 koji se postavlja na početak linijskog sistema 00:02:18.998 --> 00:02:20.468 i deluje kao referentna tačka 00:02:20.468 --> 00:02:22.332 koja vam govori da posebna linija ili prazno mesto 00:02:22.332 --> 00:02:25.606 odgovara posebnoj noti na vašem instrumentu. 00:02:25.606 --> 00:02:27.588 Ako želimo da sviramo note koje nisu na linijskom sistemu, 00:02:27.588 --> 00:02:29.745 mi onda kao lažiramo i crtamo ekstra linijice 00:02:29.745 --> 00:02:31.219 koje se zovu pomoćne notne linije 00:02:31.219 --> 00:02:33.100 i crtamo note na njima. 00:02:33.100 --> 00:02:35.047 Ako nam je potrebno da ih mnogo nacrtamo 00:02:35.047 --> 00:02:36.473 to onda postaje zbunjujuće 00:02:36.473 --> 00:02:39.622 i tada treba da promenimo ključ. 00:02:39.622 --> 00:02:42.230 Dva osnovna elementa kontrolišu kada izvođač 00:02:42.230 --> 00:02:44.125 treba da svira note: 00:02:44.125 --> 00:02:45.023 vrsta takta 00:02:45.023 --> 00:02:46.234 i ritam. 00:02:46.234 --> 00:02:47.987 Vrsta takta je deo muzike koji je 00:02:47.987 --> 00:02:50.024 sam po sebi dosadan. 00:02:50.024 --> 00:02:51.713 Zvuči ovako. 00:02:54.173 --> 00:02:55.506 Primetite da se ne menja 00:02:55.506 --> 00:02:57.985 samo veselo opstaje. 00:02:57.985 --> 00:03:00.546 Može biti spor 00:03:00.546 --> 00:03:02.490 ili brz 00:03:02.490 --> 00:03:03.821 ili kakav god poželite. 00:03:03.821 --> 00:03:06.628 Suština je da, kao mala kazaljka na časovniku 00:03:06.628 --> 00:03:09.196 koja deli minutu na 60 sekundi, 00:03:09.196 --> 00:03:12.209 gde sve sekunde isto traju, 00:03:12.209 --> 00:03:13.998 takt deli muzički komad 00:03:13.998 --> 00:03:15.504 na male vremenske fragmente 00:03:15.504 --> 00:03:17.252 koji jednako traju, 00:03:17.252 --> 00:03:18.826 taktove. 00:03:18.826 --> 00:03:20.461 Sa stabilnim taktom kao osnovom, 00:03:20.461 --> 00:03:22.100 možemo da počnemo da dodajemo ritam našim tonovima 00:03:22.100 --> 00:03:24.366 i tada se muzika zaista i događa. 00:03:25.413 --> 00:03:27.056 Ovo je četvrtinka. 00:03:27.056 --> 00:03:28.793 To je najosnovnija jedinica ritma 00:03:28.793 --> 00:03:30.515 i njena je vrednost jedan udarac. 00:03:30.515 --> 00:03:33.316 Ovo je polovina i njena vrednost je dva udarca. 00:03:33.316 --> 00:03:35.437 Ovo je cela nota i ona vredi četiri udarca, 00:03:35.437 --> 00:03:37.378 a ovi mališani su osminke 00:03:37.378 --> 00:03:39.261 koje su polovina udarca. 00:03:39.261 --> 00:03:41.985 "Sjajno", kažete, "šta to znači?" 00:03:41.985 --> 00:03:42.807 Možda se primetili 00:03:42.807 --> 00:03:44.464 da duž linijskog sistema, 00:03:44.464 --> 00:03:47.239 postoje male linije koje ga dele na male delove. 00:03:47.239 --> 00:03:48.949 To su taktice 00:03:48.949 --> 00:03:51.618 jer svaki segment je takt. 00:03:51.618 --> 00:03:53.465 Na početku muzičkog komada 00:03:53.465 --> 00:03:54.589 odmah posle ključa 00:03:54.589 --> 00:03:56.844 je nešto što se zove oznaka za takt 00:03:56.844 --> 00:04:00.009 koja kaže izvođaču koliko udaraca ima u svakom taktu. 00:04:00.009 --> 00:04:02.178 Ovo kaže da su u svakom taktu dva udarca, 00:04:02.178 --> 00:04:03.524 ovde tri, 00:04:03.524 --> 00:04:04.325 ovde četiri 00:04:04.325 --> 00:04:05.596 i tako dalje. 00:04:05.596 --> 00:04:07.885 Donji broj nam kaže kakva nota 00:04:07.885 --> 00:04:10.551 će biti osnovna jedinica za merenje takta. 00:04:10.551 --> 00:04:12.512 Jedna odgovara celoj noti, 00:04:12.512 --> 00:04:13.642 dva – polovini note 00:04:13.642 --> 00:04:15.940 četiri – četvrtini note 00:04:15.940 --> 00:04:17.685 i osam – osmini note i tako dalje. 00:04:17.685 --> 00:04:19.329 Tako da nam oznaka za takt 00:04:19.329 --> 00:04:22.125 kaže da ima četiri četvrtine note u svakom taktu, 00:04:22.125 --> 00:04:22.561 jedna, 00:04:22.561 --> 00:04:23.038 dve, 00:04:23.038 --> 00:04:23.467 tri, 00:04:23.467 --> 00:04:24.077 četiri; 00:04:24.077 --> 00:04:24.485 jedna, 00:04:24.485 --> 00:04:24.847 dve, 00:04:24.847 --> 00:04:25.230 tri, 00:04:25.230 --> 00:04:25.641 četiri 00:04:25.641 --> 00:04:26.950 i tako dalje. 00:04:26.950 --> 00:04:28.359 Ali kao što sam ranije rekao 00:04:28.359 --> 00:04:29.662 ako se držimo ritma 00:04:29.662 --> 00:04:31.379 postaje dosadno, 00:04:31.379 --> 00:04:32.863 pa ćemo zameniti neke četvrtine 00:04:32.863 --> 00:04:34.913 drugim ritmovima. 00:04:34.913 --> 00:04:36.508 Primetite kako iako se broj nota 00:04:36.508 --> 00:04:37.997 u svakom taktu promenio, 00:04:37.997 --> 00:04:40.998 ukupan broj udaraca nije. 00:04:41.905 --> 00:04:45.147 Kako naše muzičko delo zvuči? 00:04:47.760 --> 00:04:51.076 Zvuči OK, ali je možda malo nepotpuno, zar ne? 00:04:51.076 --> 00:04:52.162 Dodajmo još jedan instrument 00:04:52.162 --> 00:04:53.697 koji ima svoju visinu tona i ritam. 00:04:54.435 --> 00:04:56.611 E sad zvuči kao muzika. 00:04:57.903 --> 00:04:59.147 Svakako, potrebno je vreme 00:04:59.147 --> 00:05:00.398 da se naviknemo da je čitamo brzo 00:05:00.398 --> 00:05:02.316 i sviramo na instrumentu ono što vidimo, 00:05:02.316 --> 00:05:04.065 ali sa strpljenjem i vremenom 00:05:04.065 --> 00:05:06.379 možete da postanete sledeći Betoven 00:05:06.379 --> 00:05:07.072 ili 00:05:07.072 --> 00:05:08.484 Džastin Biber. 00:05:07.072 --> 00:05:08.484