Ovde sam da objasnim
zašto nosim ovu nindža pidžamu.
Da bih to uradila, prvo bih volela da govorim
o toksinima životne sredine koji se nalaze u našim telima.
Neki od vas možda znaju
za hemikaliju Bisfenol A, BPA.
Koristi se za stvrdnjavanje materijala i kao sintetički estrogen
koji možemo naći kao oblogu konzervirane hrane
i u nekim plastičnim materijalima.
Dakle, BPA imitira telesne hormone
i uzrokuje neurološke i reproduktivne probleme.
A nalazi se svuda.
Skorašnja studija je pokazala prisustvo BPA
u 93 odsto ljudi starih šest ili više godina.
Međutim, to je samo jedna hemikalija.
Centar za Kontrolu bolesti Sjedinjenih Država
kaže da u našim telima imamo 219 toksičnih zagađivača,
a ovde su uključeni konzervansi, pesticidi
i teški metali kao olovo i živa.
Po mom mišljenju, ovo nam govori tri stvari.
Prvo, nemojte postati kanibal.
Drugo, mi smo odgovorni, ali smo i žrtve
našeg sopstvenog zagađenja.
I treće,
naša tela su filteri ali i magacini
toksina iz okruženja.
Pa, šta se dešava sa svim ovim toksinima kada umremo?
Kratak odgovor glasi:
Vraćaju se u životnu sredinu na jedan ili drugi način,
nastavljajući kruženje toksina.
Međutim, naša sadašnja praksa sahranjivanja
čini situaciju još gorom.
Ako ste kremirani,
svi toksini koje sam pomenula se oslobođaju u atmosferu.
Ovo uključuje i 2.267 kilograma žive godišnje
samo iz naših plombi.
Na tradicionalnoj američkoj sahrani
mrtvo telo se prekriva umecima i šminkom
koje ga čine naizgled živim.
Onda je napunjeno toksičnim formaldehidom
da bi se raspadanje usporilo --
ova praksa uzrokuje respiratorne probleme i rak
kod pogrebnika.
Dakle, pokušavajući da očuvamo naša mrtva tela
mi poričemo smrt, trujemo žive
i dalje oštećujemo okruženje.
Zelene ili prirodne sahrane, koje ne uključuju balsamovanje,
su korak u dobrom pravcu, ali one ne rešavaju
problem toksina koji su već u našim telima.
Ja smatram da postoji bolje rešenje.
Ja sam umetnica,
pa bih želela da iznesem jednu skromnu ponudu
na granici
između umetnosti, nauke i kulture.
Projekat Pogreba Beskrajnosti
je alternativni način sahranjivanja
koji koristi pečurke
da razloži i očisti toksine u našim telima.
Projekat Pogreba Beskrajnosti
započet je pre nekoliko godina sa snom
o stvaranju Pečurke Beskrajnosti --
novog hibrida pečurke
koji bi razložio tela, očistio toksine
i dostavio hranljive materije korenju biljaka,
ostavljajući za sobom čist kompost.
Međutim, naučila sam da je gotovo nemoguće
stvoriti novi hibrid pečurke.
Takođe sam naučila
da neke od naših najukusnijih pečuraka
mogu da očiste toksine u zemljištu.
Pomislila sam da mogu da naučim armiju
jestivih pečuraka koje uklanjaju toksine
da pojedu moje telo.
Danas, onime što odsečem ili uklonim --
mojom kosom, kožom i noktima --
hranim ove jestive pečurke.
Kako pečurke rastu,
biram one koje su najbolje
da postanu Pečurke Beskrajnosti.
To je vrsta utiskivanja i selektivne reprodukcije
za život posle smrti.
Kada preminem
Pečurke Beskrajnosti će prepoznati moje telo
i moći će da ga pojedu.
Dobro, nekima od vas se može činiti
da ovo ide u krajnost.
(Smeh)
Samo malo.
Shvatam da ovo nije uobičajena vrsta veze
koju žudimo da imamo sa našom hranom.
Želimo da jedemo našu hranu, ne da ona jede nas.
Međutim, dok gledam kako pečurke rastu
i vare moje telo,
zamišljam Pečurku Beskrajnosti
kao simbol novog načina razmišljanja o smrti
i kao vezu između mog tela i životne sredine.
Vidite, za mene
uzgajanje Pečurke Beskonačnosti predstavlja
više od običnog naučnog eksperimentisanja
ili baštovanstva ili uzgajanja kućnog ljubimca,
to je korak ka prihvatanju činjenice
da ću jednog dana preminuti i istruliti.
To je takođe korak
ka prihvatanju odgovornosti
za moje breme na planeti.
Uzgoj pečurke je takođe deo šire prakse
uzgajanja razlažućih organizama,
nazvana dekompokultura.
Taj koncept razvio je jedan entomolog,
Timoti Majls.
Pečurka Beskrajnosti je pod-disciplina dekompokulture
koju ja nazivam dekompikulturom tela i remedijacijom toksina--
uzgoj organizama koji razlažu
i čiste toksine iz naših tela.
A sada o ovim nindža pidžamama.
Jednom kada bude završena,
planiram da integrišem Pečurku Baskrajnosti u brojne objekte.
Prvo, pogrebno odelo
u koje su ubrizgane spore pečuraka,
Pogrebno Odelo Pečuraka.
(Smeh)
Trenutno nosim drugi prototip
ovog pogrebnog odela.
Pokriven je isheklanom mrežom
u koju su utkane spore pečuraka.
Dendritski šablon koji vidite
imitira rast micelijuma pečurke
koji su ekvivalenti korenja biljaka.
Takođe radim na razvoju kompleta za dekompokulturu,
koktelu kapsula
koje sadrže Pečurku Beskrajnosti
i druge elemente
koji ubrzavaju raspadanje i remedijaciju toksina.
Ove kapsule su uronjene u gel koji je bogat hranljivim materijama,
u neku vrstu zamenske kože,
koja se brzo rastvara
i postaje kašica za rastuće pečurke.
Planiram da završim pečurku i komplet za dekompokulturu
u toku naredne dve godine,
a onda bih volela da počnem da ih testiram,
prvo sa mesom iz prodavnice čiji je rok trajanja istekao,
a kasnije i sa ljudskim subjektima.
Verovali ili ne,
nekoliko ljudi je već ponudilo da donira svoja tela za ovaj projekat
da bi ih pojele pečurke.
(Smeh)
Ono što sam naučila pričajući sa ovim ljudima
jeste da svi delimo želju
da razumemo i prihvatimo smrt
i umanjimo uticaj naše smrti na životno okružanje.
Želela sam da uzgojim ovu perspektivu
baš kao i pečurke,
tako da sam osnovala Društvo Dekompokulture,
grupu ljudi nazvanu dekomponauti
koji aktivno istražuju svoje posmrtne opcije,
tragaju za prihvatanjem smrti
i uzgajaju razlažuće organizme
kao što je Pečurka Beskrajnosti.
Društvo Dekompokulture deli viziju
kulturološkog preokreta,
iz naše sadašnje kulture poricanje smrti i očuvanja tela
u kulturu koja podržava dekompokulturu,
korenito prihvatanje smrti i raspadanja.
Prihvatanje smrti znači da prihvatamo činjenicu
da smo fizička bića,
koja su na intiman način povezana sa okruženjem,
kao što i istraživanje o toksinima u životnoj sredini pokazuje.
Kao što izreka kaže,
iz zemlje smo potekli i u zemlju se vraćamo.
Jednom kada razumemo da smo povezani sa okruženjem,
vidimo da opstanak naših vrsta
zavisi od opstanka planete.
Verujem da je ovo početak
iskonske odgovornosti za okruženje.
Hvala.
(Aplauz)