Potječem iz okruženja
u kojem nikad nisam vidio
nijednog muškog člana
svoje obitelji kako plače.
Počeo sam preispitivati tu nesposobnost
izražavanja bilo koje emocionalnosti.
Ona ne dopušta slabost ni ranjivost.
Umjetnost je za mene postala put,
način na koji se mogu
suočiti s tom ranjivošću,
pokazati je i podijeliti
sa svojom izravnom publikom.
Shaun Leonardo: Sloboda pokreta
-Branič se izvukao i prosljeđuje loptu
koju je umalo oteo Shaun Leonardo.
Gotovo više od deset godina
igrao sam američki nogomet.
Moj cjelokupni rad
potječe od tog iskustva,
tog dvojnog identiteta
umjetnika i sportaša.
Kao da je to bilo jučer, i dalje se sjećam
voljenog i rado prisjećanog trenera
kako mi je, da bi
kod mene pobudio bijes, rekao:
„Želim da igraš kao da si
upravo pušten iz zatvora.”
Kao mlad čovjek,
tad sam imao 21 godinu,
ne raspolažete alatima
za zdravo nošenje s time.
I što se dogodilo?
Upalilo je.
Doista je pobudio bijes
koji je želio pobuditi.
-Leonardo ga gura
prema unutra i zaustavlja.
-Sjajna Leonardova igra
kojom spašava utakmicu.
Sada imam 40 godina
i još razmišljam o tom trenutku.
Kada ste obilježeni svojom različitošću,
bojom svoje kože,
doživljenim identitetom
postajete hipervidljiva meta.
No u toj hipervidljivosti
postajete nevidljivi
jer ljudi ne vide tko ste.
-Jeste li spremni?! -Da!
Nakon koledža,
dakle, nakon moje karijere
u američkom nogometu
nastupio sam maskiran u meksičkog hrvača
koji se bori
protiv nevidljivog protivnika.
[ZVONO ZA POČETAK BORBE]
[GLEDATELJI NAVIJAJU]
["El Conquistador
vs. Nevidljivi čovjek", 2006.]
U svakom je meču bilo važno
da publici ostane Shaun Leonardo.
Dakle, da su liku skinuti svi slojevi
i da vam je ostala osoba
koja je osjećala potrebu
da prođe kroz tu borbu
kako bi vidjela samu sebe.
Možete li zamisliti,
ispred mene nema nikoga.
Čak i nešto malo poput udarca,
možete predstaviti na ovaj način.
Ili, ako ste u publici,
što će vam biti prepoznatljivo?
Morate ga dramatizirati
na način da ga možete predvidjeti
i da možete predvidjeti
kako se dalje razvija.
Nudio sam spektakl nasilja
i taj identitet
hipermuževnosti i agresivnosti
koji se tako često očekuje
od afroameričkog tijela.
I tu ideju da se tijela Afroamerikanaca
i Južnoamerikanaca kreću kroz svijet
i služe kao odraz bjelačkih projekcija.
[GLEDATELJI NAVIJAJU]
-Jedan! Dva! Tri!
[GLEDATELJI NAVIJAJU]
[Auto-portret, 2010.]
A zatim sam otkrivao, učio
i nalazio načine da tu sliku iskrivim
kako bih prikazao
i duboko osjetio cjelovitije „ja”
koje nije dio
tih projekcija ili stereotipa.
To je moja misija.
To je jedino što svijetu želim pružiti.