Potječem iz okruženja
u kojem nikad nisam vidio

nijednog muškog člana
svoje obitelji kako plače.

Počeo sam preispitivati tu nesposobnost
izražavanja bilo koje emocionalnosti.

Ona ne dopušta slabost ni ranjivost.

Umjetnost je za mene postala put,

način na koji se mogu
suočiti s tom ranjivošću,

pokazati je i podijeliti
sa svojom izravnom publikom.

Shaun Leonardo: Sloboda pokreta

-Branič se izvukao i prosljeđuje loptu
koju je umalo oteo Shaun Leonardo.

Gotovo više od deset godina
igrao sam američki nogomet.

Moj cjelokupni rad
potječe od tog iskustva,

tog dvojnog identiteta
umjetnika i sportaša.

Kao da je to bilo jučer, i dalje se sjećam
voljenog i rado prisjećanog trenera

kako mi je, da bi
kod mene pobudio bijes, rekao:

„Želim da igraš kao da si
upravo pušten iz zatvora.”

Kao mlad čovjek,
tad sam imao 21 godinu,

ne raspolažete alatima
za zdravo nošenje s time.

I što se dogodilo?

Upalilo je.

Doista je pobudio bijes
koji je želio pobuditi.

-Leonardo ga gura
prema unutra i zaustavlja.

-Sjajna Leonardova igra
kojom spašava utakmicu.

Sada imam 40 godina
i još razmišljam o tom trenutku.

Kada ste obilježeni svojom različitošću,

bojom svoje kože,
doživljenim identitetom

postajete hipervidljiva meta.

No u toj hipervidljivosti
postajete nevidljivi

jer ljudi ne vide tko ste.

Jeste li spremni?! -Jesmo!

Nakon koledža,

dakle, nakon moje karijere
u američkom nogometu

nastupio sam kao meksički hrvač

koji se bori
protiv nevidljivog protivnika.

[OGLAŠAVA SE ZVONO
ZA POČETAK BORBE]

[GLEDATELJI NAVIJAJU]

["El Conquistador
vs. Nevidljivi čovjek", 2006.]

U svakom je meču bilo važno

da publici ostane Shaun Leonardo.

Dakle, da su liku skinuti svi slojevi

i da vam je preostala osoba
koja je osjećala potrebu

da prođe kroz tu borbu
kako bi vidjela samu sebe.

Možete li zamisliti,
ispred mene nema nikoga.

Čak i nešto malo poput udarca,

možete predočiti na ovaj način.

Ili, ako ste u publici,
što vam je prepoznatljivo?

To morate dramatizirati
na način da to bude predvidljivo

i da možete vidjeti
kako se dalje razvija.

Nudio sam spektakl nasilja

i taj identitet
hipermuževnosti i agresivnosti

koji se tako često očekuje
od afroameričkog tijela.

I tu ideju da se tijela
Afroamerikanaca i mulata kreću kroz svijet

i služe kao odraz bjelačkih projekcija.

[GLEDATELJI NAVIJAJU]

-Jedan! Dva! Tri!

[GLEDATELJI NAVIJAJU]

[Auto-portret, 2010.]