Živimo u neverovatno užurbanom svetu.
Tempo života je često mahnit,
naši umovi su uvek okupirani
i stalno nešto radimo.
Imajući to u vidu,
želim da na momenat razmislite
kada poslednji put niste ništa radili?
Samo 10 minuta bez uznemiravanja?
Kad kažem ništa,
zaista mislim ništa.
Znači bez slanja poruka,
mejlova, interneta,
TV-a, priče, hrane, čitanja,
čak ni podsećanja na prošlost
ili planiranja budućnosti.
Jednostavno, ništa.
Vidim mnogo bezizražajnih lica.
(Smeh)
Verovatno se to desilo
pre mnogo vremena.
To je vrlo neobično, zar ne?
Govorimo o našim umovima.
Um, to je nešto
najvrednije i najdragocenije,
putem uma doživljavamo
svaki pojedinačni momenat
u svojim životima,
na njega se oslanjamo da bismo
bili srećni, zadovoljni,
emotivno stabilni kao pojedinci
i u isto vreme smo
ljubazni, promišljeni
i obzirni u svojim odnosima sa drugima.
To je isti onaj um od kog zavisimo
da postignemo fokusiranost,
kreativnost, spontanost
i da uradimo najbolje
sve što možemo da radimo.
A ipak, ne posvećujemo vreme
negovanju uma.
U stvari, više vremena posvećujemo
brizi o svojim automobilima,
odeći i frizuri nego
- OK, možda ne o frizuri,
ali shvatate šta hoću da kažem.
Rezultat je da smo pod stresom.
U umu se vrte razne misli
kao u mašini za pranje veša,
idu ukrug, mnogo teških,
konfuznih emocija
i zaista ne znamo kako
da se borimo sa tim
i tužna je činjenica
da smo tako poremećeni
da nismo više prisutni
u svetu u kom živimo.
Propuštamo stvari koje su nam najvažnije
i ludo je da svako samo pretpostavlja
da je život takav i
samo treba tako nastaviti.
A to nije tako.
Imao sam 11 godina kada sam otišao
na svoj prvi čas meditacije.
Verujte mi, tu je bilo svih stereotipa
koje možete zamisliti,
sedenje sa prekrštenim nogama na podu,
tamjan, biljni čaj, vegetarijanci,
sve to,
ali moja mama je išla i zanimalo me je to,
pa sam pošao sa njom.
Gledao sam i par kung fu filmova
i potajno sam se nadao
da ću možda naučiti
kako da letim,
tada sam bio vrlo mlad.
Kao i ostali ljudi tamo,
pretpostavljao sam
da je to samo aspirin za um.
Pod stresom si,
pa malo meditiraš.
Nisam mislio da bi to moglo biti
neka vrsta preventive,
dok nisam napunio 20 godina
i kad su mi se desile brojne stvari
u kratkom periodu,
zaista ozbiljne stvari koje su
izokrenule moj život
i iznenada sam bio preplavljen mislima
i teškim emocijama sa kojima
nisam znao da se izborim.
Svaki put kada bih gurnuo jednu dole
druga bi se pojavila ponovo.
Bio je to zaista stresan period.
Svi se borimo sa stresom
na razne načine.
Neki ljudi se zatrpaju poslom,
zahvalni za uzurpaciju.
Drugi se okrenu prijateljima, porodici,
gledaju da nađu pomoć.
Neki dohvate flašu,
neki lekove.
Moj način borbe sa tim je bio
da sam postao monah.
Ostavio sam studije,
otišao na Himalaje,
postao monah i počeo
da proučavam meditaciju.
Često me pitaju šta sam
naučio u tom periodu.
Očigledno, to je promenilo stvari.
Iskreno, postati monah u celibatu
znači i promenu mnogih stvari.
Ali, bilo je i više od toga.
Naučilo me je -
dalo mi je veću zahvalnost
i razumevanje sadašnjeg momenta.
Pod tim mislim ne izgubiti se u mislima,
ne biti ometan,
ne biti preplavljen teškim emocijama,
već umesto toga naučiti
kako biti ovde i sad
kako biti svestan, prisutan.
Mislim da je sadašnji momenat potcenjen.
Zvuči obično, ali provodimo
tako malo vremena
u sadašnjem trenutku,
koji je sve samo ne običan.
Nedavno istraživanje sa Harvarda
pokazuje da je naš um
prosečno izgubljen
u mislima skoro 47 posto
ukupnog vremena.
47 posto.
U isto vreme, ovo konstantno
vrludanje uma
je direktan uzrok tuge.
Nismo ovde tako dugo,
ali provesti skoro pola svog života
izgubljen u mislima
i potencijano biti prilično tužan,
deluje tragično,
posebno ako postoji nešto
što možemo da preduzmemo,
postoji pozitivna, praktična, moguća
naučno dokazana tehnika
koja našem umu dopušta
da bude zdraviji,
mnogo više svestan i manje ometan.
Lepota toga je da iako
je potrebno samo
oko 10 minuta dnevno,
to utiče na naš ceo život.
Ali potrebno je da znamo
kako to da radimo.
Potrebna nam je vežba, način
da bismo naučili da budemo više pažljivi.
To je osnova meditacije.
Ona nas zbližava
sa sadašnjim trenutkom.
Takođe potrebno je
da znamo kako joj prići
na pravi način
da bismo dobili najviše.
Za to mi služi ovo,
ako ste se pitali,
jer mnogi ljudi pretpostavljaju
da je meditacija u stvari
zaustavljanje misli,
oslobađanje od emocija,
neki način kontrole uma,
a u stvari,
ona je nešto sasvim drugo.
Više je reč o odvajanju,
videti misao jasno,
svedočenje da ona dolazi i odlazi,
emocije dolaze i odlaze
bez prosuđivanja, već sa relaksiranim,
fokusiranim umom.
Na primer, sada
ako se fokusiram previše na lopte,
onda je neizvodljivo
da se opustim
i pričam sa vama istovremeno.
Isto tako, ako se previše
opustim dok pričam,
onda nema načina da se fokusiram na lopte.
Ispustiću ih.
U životu i u meditaciji,
biće perioda
kada fokus postane preintenzivan
i život počinjemo da osećamo pomalo ovako.
Vrlo je neugodno tako živeti,
kada postanete tako stisnuti i pod stresom.
U drugim periodima,
možemo se previše opustiti
i stvari pomalo postanu ovakve.
Svakako u meditaciji -
(Hrče) -
završićemo u snu.
Tako da tražimo da postignemo balans,
fokusiranu relaksaciju
gde možemo svojim mislima
da dopustimo da dođu i odu,
bez uobičajenog mešanja.
Obično kada učimo
da postignemo pažnju
dešava se da nas misli ometaju.
Recimo to je neka anksiozna misao.
Sve ide glatko i kada
uočimo anksioznu misao,
to je kao: "Oh, nisam znao
da se brinem oko toga."
Vratiš se, ponoviš to.
"Oh, brinem se.
Zaista se brinem.
Tu ima mnogo briga."
I pre nego što se osvestimo,
brinemo se
jer smo zabrinuti.
Znate, to je ludo.
Stalno to radimo,
čak svakog dana.
Setite se poslednjeg puta
kada ste imali klimav zub.
Znate da se klima,
znate da boli.
A šta radite svakih 20, 30 sekundi?
(Mrmlja) Zaista boli.
Potpomažemo priču, zar ne?
Nastavljamo da govorimo to sebi
i to radimo sve vreme.
Samo kroz učenje da
um posmatramo na ovakav način,
možemo da pustimo
takve priče i načine ponašanja uma.
Kad sednete i posmatrate um
na ovaj način
možete da uvidite
mnoge različite obrasce.
Možete otkriti da je um
zaista nemiran i -
sve vreme.
Nemojte se iznenaditi ako se osećate
pomalo uznemireno u svom telu
kada sednete da ne radite ništa
i vaš um se tako oseća.
Možete otkriti um koji je vrlo dosadan
i skoro pa je sve mehanički,
deluje kao da se samo probudite,
odete na posao, jedete,
spavate, ustanete, radite.
Ili možda se ona jedna
kljucajuća misao
vrti u vašem umu.
Bez obzira šta je u pitanju,
meditacija nudi
mogućnost, potencijal
da se odmaknemo
i sagledamo stvari
iz druge perspektive,
da vidimo da stvari nisu
uvek onakve kao što deluju.
Ne možemo promeniti
svaku malu stvar
koja nam se dešava u životu,
ali možemo promeniti način
na koji je doživljavamo.
To je potencijal meditacije,
sabranosti.
Ne morate da zapalite
nikakav tamjan
i definitivno ne morate
da sedite na podu.
Sve što treba je da se
svakog dana 10 minuta
odvojite, da se zbližite
sa sadašnjim trenutkom
da biste osetili
intezivniji fokus,
mir i jasnoću u svom životu.
Hvala mnogo.
(Aplauz)