Da li ste primetili koliko viceva počinje rečima: "Da li ste primetili?" I u čemu je fora kod: "U čemu je fora?" Mnogo duhovitosti možete pronaći pukim zapažanjem običnih, svakodnevnih stvari koje obično ne primećujete svakodnevno. Pa, ako želite da dodate malo humora u neku priču ili govor ili scenario koji pišete, evo nekoliko saveta i trikova za otkrivanje duhovitosti. Svako značajno pripovedanje, uključujući i pisanje komedije se sastoji od pregršti osnovnih sastojaka: ko, šta, kada, gde, zašto i kako. Pisci su postavljali ova pitanja bar od prvog veka p.n.e, ipak odgovor ni na jedno od ovih pitanja nije puko da ili ne. Ona zahtevaju detalje i što su specifičniji detalji, to je priča smešnija. Počnimo sa ko, to jest komičnim junakom. Setite se knjiga, TV serija i filmova koji vas zasmejavaju. Obično su ispunjeni smešnim tipovima iliti arhetipima. Sveznalica, ljupki gubitnik, loš šef, neurotičar, tupan. Uzgred, ovo su sve likovi preuzeti iz commedia dell'arte iliti umetničke komedije iz kasne italijanske renesanse, a oni još nisu zastareli. Pravilo iz commedia-e za stvaranje komičnih likova je otkrivanje mane, i njeno naglašavanje. Ili možete da se poigravate suprotnostima. Kada najpametniji čovek u prostoriji učini najveću glupost ili kad glupavko nadmudri pametnjakovića, smejemo se jer to nismo očekivali. Šaljivdžiji iz antičke grčke, Aristotelu, pripisuju se reči: "Tajna humora je iznenađenje." Ovo iznenađenje iliti nekongruentna teorija humora, tvrdi da se smejemo stvarima koje se ne uklapaju ili koje se protive našim očekivanjima, poput žabe koja se zabavlja sa svinjom ili guštera koji prodaje osiguranje, bebe koja pleše disko, kaluđerice koja pleše disko, mačke koja pleše disko. Zapravo, beba, kaluđerica ili mačka kad rade otprilike bilo šta, naročito ako to uključuje disko. Jedan od načina za pronalaženje nepodudarnosti su asocijacije. Zapravo asociranje korišćenjem umne mape. Počnite nečim malim. Izaberite reč - ja sam izabrala kornišon. Zatim to zabeležite što pre pokušajte da nađete asocijacije. Na šta me kornišoni podsećaju? Ko jede kornišone? Koje drage uspomene iz detinjstva imam o kornišonima? Još jedan sjajan način da stvorite komičan materijal je da pređete sa zapažanja na zamišljanje. Pokušajte da pređete sa "šta je" na "šta ako"? Poput, šta ako biste umesto konja, na primer, prosto imali par kokosovih oraha? U redu, prisetimo se još nekih znamenitih momenata: iz istorije, književnosti ili filma. Sad, šta ako bi u njima bili kokosovi orasi? Pustite mašti na volju. Čak i ako vam se ideja čini preuveličanom ili suviše očitom ili prosto glupom pokušajte da je zabeležite, svakako. Ono što je vama očito, možda nije nekom drugom. A nasuprot najglupljoj ideji može da bude najpametnija. Šta je sa svim glupostima koje se dešavaju u stvarnom životu? Jeste li primetili koliko se koomedija zasniva na stvarima koje nas iritiraju, nerviraju i ponižavaju? Vil Rodžers je rekao: "Sve je smešno, dokle god se dešava nekom drugom." Pa, ako imate bedno jutro, zamislite da se dešava liku o kom pišete i do poslepodneva ćete bar imati smešnu priču od toga. Čim smislite likove i priču, evo nekoliko brzih i lakih trikova za pisanje komedije koja ushićuje. Pravilo trojke iliti cik-cik-cak. Pokušajte da podesite predvidljiv obrazac - cik-cik, potom napravite preokret - cak. Rabin, sveštenik i kokosov orah ušetaju u bar. Pravilo udaranja poente nalaže da poen udarite na kraju. Rabin, sveštenik i kokosov orah ušetaju u disko. To za sobom povlači pravilo k. Iz nekog razloga, u uši nam ulaze reči sa zvukom k i smatraju se komičnim. Kokosov orah, disko, kornišon, zrikavci? U redu, neće nam se uvek smejati. Humor je subjektivan. Komedija je o pokušaju i grešci. Pisanje je redigovanje. Samo nastavite da se trudite. Pronađite mane, otkrijte detalje, ubacite nepodudarnosti, uključite reči sa "k" i zapamtite najvažnije pravilo duhovitog pisanja: zabavljajte se. Kako je rekao Čarls Dikens: "Ništa na svetu nije toliko neodoljivo zarazno kao smeh i dobro raspoloženje." I disko.