Da li ste primetili koliko viceva
počinje rečima: "Da li ste primetili?"
I u čemu je fora kod: "U čemu je fora?"
Mnogo duhovitosti možete pronaći
pukim zapažanjem običnih,
svakodnevnih stvari
koje obično ne primećujete svakodnevno.
Pa, ako želite da dodate malo humora
u neku priču ili govor
ili scenario koji pišete,
evo nekoliko saveta i trikova
za otkrivanje duhovitosti.
Svako značajno pripovedanje,
uključujući i pisanje komedije
se sastoji od pregršti osnovnih sastojaka:
ko,
šta,
kada,
gde,
zašto
i kako.
Pisci su postavljali ova pitanja
bar od prvog veka p.n.e,
ipak odgovor ni na jedno od ovih pitanja
nije puko da ili ne.
Ona zahtevaju detalje
i što su specifičniji detalji,
to je priča smešnija.
Počnimo sa ko, to jest komičnim junakom.
Setite se knjiga, TV serija
i filmova koji vas zasmejavaju.
Obično su ispunjeni smešnim tipovima
iliti arhetipima.
Sveznalica,
ljupki gubitnik,
loš šef,
neurotičar,
tupan.
Uzgred, ovo su sve likovi
preuzeti iz commedia dell'arte
iliti umetničke komedije
iz kasne italijanske renesanse,
a oni još nisu zastareli.
Pravilo iz commedia-e za stvaranje
komičnih likova je otkrivanje mane,
i njeno naglašavanje.
Ili možete da se poigravate suprotnostima.
Kada najpametniji čovek u prostoriji
učini najveću glupost
ili kad glupavko nadmudri pametnjakovića,
smejemo se jer to nismo očekivali.
Šaljivdžiji iz antičke grčke, Aristotelu,
pripisuju se reči:
"Tajna humora je iznenađenje."
Ovo iznenađenje
iliti nekongruentna teorija humora,
tvrdi da se smejemo stvarima
koje se ne uklapaju
ili koje se protive našim očekivanjima,
poput žabe koja se zabavlja sa svinjom
ili guštera koji prodaje osiguranje,
bebe koja pleše disko,
kaluđerice koja pleše disko,
mačke koja pleše disko.
Zapravo, beba, kaluđerica ili mačka
kad rade otprilike bilo šta,
naročito ako to uključuje disko.
Jedan od načina za pronalaženje
nepodudarnosti su asocijacije.
Zapravo asociranje korišćenjem umne mape.
Počnite nečim malim.
Izaberite reč -
ja sam izabrala kornišon.
Zatim to zabeležite što pre
pokušajte da nađete asocijacije.
Na šta me kornišoni podsećaju?
Ko jede kornišone?
Koje drage uspomene iz detinjstva
imam o kornišonima?
Još jedan sjajan način
da stvorite komičan materijal
je da pređete sa zapažanja na zamišljanje.
Pokušajte da pređete sa "šta je"
na "šta ako"?
Poput, šta ako biste
umesto konja, na primer,
prosto imali par kokosovih oraha?
U redu, prisetimo se još nekih
znamenitih momenata: iz istorije,
književnosti
ili filma.
Sad, šta ako bi u njima
bili kokosovi orasi?
Pustite mašti na volju.
Čak i ako vam se ideja čini preuveličanom
ili suviše očitom
ili prosto glupom
pokušajte da je zabeležite, svakako.
Ono što je vama očito,
možda nije nekom drugom.
A nasuprot najglupljoj ideji
može da bude najpametnija.
Šta je sa svim glupostima
koje se dešavaju u stvarnom životu?
Jeste li primetili koliko se koomedija
zasniva na stvarima
koje nas iritiraju, nerviraju
i ponižavaju?
Vil Rodžers je rekao: "Sve je smešno,
dokle god se dešava nekom drugom."
Pa, ako imate bedno jutro,
zamislite da se dešava liku
o kom pišete
i do poslepodneva ćete bar imati
smešnu priču od toga.
Čim smislite likove i priču,
evo nekoliko brzih i lakih trikova
za pisanje komedije koja ushićuje.
Pravilo trojke
iliti cik-cik-cak.
Pokušajte da podesite
predvidljiv obrazac - cik-cik,
potom napravite preokret - cak.
Rabin, sveštenik i kokosov orah
ušetaju u bar.
Pravilo udaranja poente nalaže
da poen udarite na kraju.
Rabin, sveštenik i kokosov orah
ušetaju u disko.
To za sobom povlači pravilo k.
Iz nekog razloga, u uši nam ulaze
reči sa zvukom k
i smatraju se komičnim.
Kokosov orah,
disko,
kornišon,
zrikavci?
U redu, neće nam se uvek smejati.
Humor je subjektivan.
Komedija je o pokušaju i grešci.
Pisanje je redigovanje.
Samo nastavite da se trudite.
Pronađite mane,
otkrijte detalje,
ubacite nepodudarnosti,
uključite reči sa "k"
i zapamtite najvažnije pravilo
duhovitog pisanja:
zabavljajte se.
Kako je rekao Čarls Dikens:
"Ništa na svetu nije toliko
neodoljivo zarazno
kao smeh i dobro raspoloženje."
I disko.