(Zviždanje)

(Pljesak)

Hvala Vam.

(Pljesak)

Puno Vam hvala.

To je bilo zviždanje.

Pokušavam to raditi na engleskom.

Što je debeljuškast, momak kovrčave kose iz Nizozemske --

zašto zviždi?

Pa zapravo, zviždim od svoje četvrte godine -- oko četvrte godine.

Moj otac je uvijek zviždao po kući,

a ja sam mislio kako je to dio komunikacije u mojoj obitelji.

Stoga sam zviždao s njim.

I sve do svoje 34. godine,

uvijek sam smetao i iritirao ljude svojim zviždanjem.

Jer, da budem iskren,

moje zviždanje je vrsta izopaćenog ponašanja.

Zviždao sam sam, zviždao sam u učionici,

zviždao sam na svom biciklu, zviždao sam svuda.

I zviždao sam na Božićnoj proslavi

sa svojom rodbinom.

A oni su imali, po mom mišljenju,

groznu Božićnu glazbu.

A kada čujem glazbu koja mi se ne sviđa,

pokušavam je poboljšati.

Dakle "Rudolph sob crvenog nosa" -- znate je?

(Zviždanje)

Ali isto tako može zvučati ovako.

(Zviždanje)

Ali tijekom Božićne proslave --

zapravo tijekom večere -- bilo je veoma iritirajuće.

Stoga me moja šurjakinja

zamolila nekoliko puta, "Molim te, prestani zviždati."

I jednostavno nisam mogao.

I u jednom trenutku -- popio sam nešto vina, moram priznati --

u jednom trenutku sam rekao, "Kada bi postojalo natjecanje, prijavio bih se."

I dva tjedna kasnije

primio sam tekstualnu poruku: "Ideš u Ameriku."

(Smijeh)

Dakle, u redu, idem u Ameriku.

Volio bih, ali zašto?

Stoga sam je odmah nazvao, naravno.

Ona je pretraživala Google

i našla je to svjetsko natjecanje u zviždanju

u Americi, naravno.

Nije očekivala da ću otići tamo.

A ja bih izgubio svoj obraz.

Ne znam je li to pravilan engleski.

Ali Nizozemci ovdje će shvatiti što mislim.

(Smijeh)

Izgubio sam obraz.

(Pljesak)

I ona je pomislila, "Nikada neće otići tamo."

Ali zapravo jesam.

Dakle, otišao sam u Louisburg, Sjeverna Karolina,

jugoistok Sjedinjenih Država,

i zakoračio sam u svijet zviždanja.

I ujedno sam ušao u svjetsko prvenstvo,

i pobijedio sam tamo 2004. godine.

(Pljesak)

To je bilo --

To je bilo jako zabavno, naravno.

A da bih obranio svoju titulu --

kao, znate, momci to rade i sportaši --

pomislio sam, hajde da se vratim i 2005. godine,

i ponovno sam pobijedio.

Zatim nisam mogao sudjelovati nekoliko godina.

I 2008. godine ponovno sam ušao

u Japanu, Tokyo, i ponovno sam pobijedio.

Ono što se događa sada

jest da stojim ovdje u Rotterdamu, u prekrasnom gradu, na velikoj pozornici,

i pričam o zviždanju.

I zapravo , trenutno, zarađujem zviždeći.

Ostavio sam svoj dnevni posao kao sestra.

(Pljesak)

I pokušavam živjeti svoj san --

zapravo, to nikad nije bio moj san, ali zvuči tako dobro.

(Smijeh)

U redu, nisam ovdje jedini koji zviždi.

Vi ćete reći, "Ha, kako to misliš?"

Pa zapravo, Vi ćete zviždati sa mnom.

I tada se uvijek dogodi ista stvar:

ljudi gledaju jedni druge i misle, "O, moj Bože.

Zašto? Mogu li otići?

Ne, ne možete.

Zapravo je vrlo jednostavno.

Skladba koju ću zviždati

se zove "Fete de la Belle."

Traje otprilike 80 minuta.

Ne, ne, ne. Traje četiri minute.

I želim prvo s vama vježbati vaše zviždanje.

Dakle, ja zazviždim jedan ton.

(Zviždanje)

(Smijeh)

Oprostite. Zaboravio sam jednu stvar.

Vi zazviždite isti ton kao i ja.

(Smijeh)

Čuo sam široku paletu tonova.

(Zviždanje)

Ovo je jako obećavajuće.

Ovo je jako obećavajuće.

Zamolit ću tehničare da puste glazbu.

I kada počne, ja samo pokažem gdje da zviždite sa mnom,

i vidjet ćemo što će se dogoditi.

O, hah.

Ispričavam se, tehničari.

(Smijeh)

Toliko sam se naviknuo na to.

Ja ću je pustiti.

U redu, evo je.

(Smijeh)

(Glazba)

(Zviždanje)

U redu.

(Zviždanje)

Lagano je, zar ne?

(Zviždanje)

Sada dolazi solo. Predlažem da ja to izvedem.

(Zviždanje)

(Pljesak)

Max Westerman: Geert Chatrou, svjetski prvak u zviždanju.

Geert Chatrou: Hvala vam. Hvala vam.