Misterije kolokvijalnog:
rendgenski (iks) zrak,
oblik elektromagnetnog zračenja
koji može da prodire kroz
čvrsta tela.
Reč "iks-zrak" nas vraća
na rad Renea Dekarta,
francuskog filozofa,
matematičara
i pisca u 17. veku.
Jedan od Dekartovih
mnogobrojnih doprinosa
svetu brojeva
bio je izum jednostavne,
ali briljantne konvencije
koju danas mnogi
uzimaju zdravo za gotovo:
predstavljanje nepoznatih
u jednačinama
kao X, Y i Z.
Kada je nemački naučnik
Vilhelm Rendgen
otkrio ono što sada nazivamo
iks-zracima
krajem 19. veka,
dao im je ime X-strahlen.
Strahlen je na nemačkom:
zračiti,
a "X" predstavlja
nepoznatu prirodu
zračenja koje je Rendgen otkrio,
takozvani iks-faktor.
Engleski prevod je zadržao "X",
ali je zamenio nemačko
"zračenje" sa "ray" (zrak)
u značenju "snop svetlosti".
U isto vreme, u matematici
rač "zrak" se odnosi
na liniju
koja ima početak
ali nema kraj
i produžava se
u beskonačnost (poluprava)
vraćajući nas elegantno
u nepoznato.
Danas razumemo šta je
iks-zračenje
i uprkos skromnim
prigovorima
njegovog pronalazača,
široko je poznato kao
rendgensko zračenje,
eliminišući "X",
prvobitnu misteriju njegove prirode.